ancica
Matijina prica
--------------------------------------------------------------------------------
Vec duze vrijeme mislim da napisem pricu sa poroda, pa eto, veceras bas imam vremena...
U nedjelju, 24.6. ujutro tocno u 6 sati probudila me lagana bol. Znala sam da cu taj dan roditi.
Trudovi su mi u pocetku bili slabi i nepravilni, pa sam ja taj cijeli dan radila pripremne radnje za izbivanje iz kuce (pisala popis MM sta sve treba napraviti, kad Dora mora na sistrematski, gdje su mu koji dokumenti...), oprala svu robu, spremila kucu, pisala po forumu... Tako je bilo sve do navecer.
Oko 21 sat uspavala sam Doru i pozvala sogoricu da je dodje cuvati, a MM i ja samo se uputili u rodiliste. Tad me vec poprilicno bolilo.
Primio me dezurni doktor (ipak je nedjelja navecer, a slijedi neradni ponedjeljak), prikopcali su me na CTG. Nakon pregleda doktor mi kaze "Niste nista otvoreni, trudovi se biljeze, ali su slabi i neredoviti. Ja sam mislio da cete vi znati kad treba doci u bolnicu posto vam je drugo dijete." i posalje me na odjel da spavam s napomenom da cemo ujutro napraviti krvnu sliku i CTG.
Na odjel sam primljena oko 22 sata. Stvarno me bolilo i trudovi su poceli biti sve cesci. Bila sam sama u sobi i setala sam se tamo-vamo, izlazila na balkon, pa klecala pored kreveta. Oko ponoci odem moliti sestru da mi da nesto za bolove. Ona mi odgovori da ne mogu nista dobiti jer trudovi su tek poceli i da kako ja mislim roditi kad vec sada zicam pomoc. Neka lijepo odem spavati.
Vratila sam se u sobu. Ubrzo sam pocela i povracati. Definitivno mi sad vec nije bilo dobro.
U 1 sam ponovo otisla kod sestre traziti nesto da mi olaksa bolove. Opet me otpilila.
u 10 me ponovo htjela poslati u sobu, ali sad sam inzistirala da dodje netko da me pogleda, jer da ja vise ne mogu.
Za pola sata se pojavio doktor. Pogledao me i rekao - potpuno otvorena, porod je poceo.
E onda me sestra cula - svasta sam joj rekla. Bila sam bijesna ko pas.
Odmah sam prebacena u radjaonu. Nije bilo vremena ni za klistir, ni brijanje. Molila sam da mi daju da zovem MM, na sta mi je ta ista sestra koja me maloprije slala na spavanje rekla da on nece stici jer da samo sto nisam rodila. Ipak sam ih namolila da mi daju mobitel.
Medjutim, tad su poceli problemi. NA CTG-u su bebi padali otkucaji srca. Nekoliko puta su me prikljucivali na CTG pa radili UZV. MM je stigao. JA sam bila ekstremno svadljiva, za razliku od prvog poroda kad nisam ni pisnula. Nakon sat vremena su zvali drugog doktora koji me pregledavao, (rekao je da gledao "koje su moje mogucnosti") pa gledao na UZV, pa opet CTG. Zakljucio je da "sto se ne moze - ne moze se" i u 30 su me uputili na hitan carski zbog disproporcije moje zdjelice i bebine glavice. Matija se rodio u 3:55h - 3850g i 50cm, apgar 5/9, reanimiran.
Oporavak nakon carskog je druga prica.
Posljedice poroda na Matiju, na svu srecu nisu bile strasne i vezane su samo uz motoriku, sto vjezbanjem nastojimo ispraviti.
Nakon svega, ja sam jos uvijek ljuta. Ljuta sam je sam napomenula da mi je prvi porod bio strasno tezak (valjda su mislili da pretjerujem), jer sam morala moliti da netko dodje da me pogleda, a odnosili su se prema meni kao da sam zadnja glupaca koja kuka bez veze, slali me u sobu da spavam dok ja osjecam napone (kad sam rekla sestri da osjecam napone nasmijala mi se i rekla - duso, to je tek pocetak), a najvise sam ljuta sto je sve to dovelo do toga da bebi bude lose.