Eto, uspjela i ja malo duže do kompa, malo stojim, malo klečim, ali ne mogu više bez foruma...ovih 9 dana je bilo previše <
><
>Dakle, sve je počelo u utorak, 2.9. navečer oko 19 h kad sam shvatila da na trenirci imam vlažnu mrlju veličine šake (moje šake, znači - veliku : : ) i kako me nešto lagano (ali stvarno lagano) probada u dnu trbuha i kičme. Mislila sam si - nije valjda to to, ali sam odlučila prvo pričekati. Malo kasnije sam si namazala paštetu na kruh i narezala paradajz jer sam bila gladna i s MMom gledala Frostov pristup i skužila da to još curka lagano. Malo me to uznemirilo, otišla na chat da ja to provjerim (osjećala bi se ko bedak da dođem bezveze, ne znam zašto) i one mi potvrdile da bi to moglo biti to. MM me iz
ijao, ja se istuširala i laganini mi krenemo negdje oko 23 h pravac Petrova. <
><
>Tamo su mi pogledali uložak, dali mi neku pelenu da je držim između nogu i nakon nekog vremena to pogledali, konstatirali da je to samo sluz, pregledali me i to tak da sam mislila da bum umrla od boli i rekli da još ništa, nek se javim sutra u ambulantu na pregled. Bilo je već negdje oko 2 h, MM i ja laganini pješačili do Kvatrića jer je meni bilo žao opet dati lovu za taksi, ja i dalje lagano curkam i onda sam se ipak predomislila jer me bolilo pa nisam mogla više hodati (a i gdje bi dobili tramvaj u te sitne sate). Doma sam skužila da osim tekućine ima i sukrvice i malo me primila panika, a i boljelo me tak da sam pola noći provela u fotelji i šetajući. Ja još uvijek nisam bila sigurna jesu li to trudovi ili me to samo boli od pregleda - u isto vrijeme sam si mislila 'konačno su trudovi', a s druge strane, kaj mi je falilo dok sam trudna?? ) Ujutro sam počela štopati i ispalo je da se bolovi pojavljuju svakih 5-7 minuta i traju oko minutu (a sveudilj sam lagano curila), onda sam povraćala žuč i - pravac Petrova! Mislila sam da prvo odemo ipak u ambulantu pa nas je tamo taksist i iskrcao, ali smo se na kraju predomislili i otišli na prijem rodilja.<
><
> Gore sam morala malo pričekati jer je bila velika gužva, podružila sam se s ostalim čekačicama koje su isto prenijele i sve bile laganini nervozne (ja pogotovo jer me boljelo). Polegli me na stol, žena me pregledala i rekla sestri nek me pripremi - ova me o
ijala na pet-šest (makar sam se sama iz
ijala) i uvalila mi klizmu i moram priznati da mi uopće nije bilo strašno koliko sam mislila da bude . Uputile su me da obučem spavaćicu i zadrćžim vodu bar 5-10 minuta, ali dok sam ja čučnula do torbe i kopala da nađem WC papir (koji je, hvala bogu) bio na dnu negdje, iscurilo mi pola vode i nisam mogla držati niti 3 minute - već sam morala na WC (ionak sam bila nekoliko puta noću na veceu). Predrađaona i boksovi su bili puni pa smo ja i još tri trudnice čekale ispred u čekaoni - to mi je bilo zakon jer mi je bilo udobnije sjediti i pomalo hodati. <
><
>Negdje oko 13 h sestra dođe po mene i odvede me u boks
.5. Mislila sam da su ono prije bili bolovi, ali tek onda je počelo, ali uspjevala sam malo ležati lijevo, malo desno, malo na leđima, malo drijemati između trudova sve dok mi nisu dali nešto na r za opuštanje cerviksa (ne mogu se sjetiti kak se to zove) - malo im je i bila panika jer sam nakon pregleda imala tlak 190/100 (ne mogu vjerovati, ali valjda sam bila tak uzrujana...sama se sebi nisam tak činila) pa su mi i svakih sat vremena mjerili tlak koji je do nekog vremena bio normala. Oko 17 h su mi dali lagani drip jer sam bila otvorena tek 4 cm i onda me tek počelo boljeti (ovo prije je bila igrarija), bacala sam se po krevetu jer se nikak nisam mogla složiti da ne boli i počela sam lagano stenjati jer mi je tak bilo lakše, ali sam se svejedno trudila prodisati trudove. Tek oko 18 h i nešto su mi dozvolili da dođe MM, a onda su mi i pojačali drip. E, onda sam urlala... boljelo me, sililo na tiskanje, neke trudove sam uspjela prodisati, neke nisam, mislila sam da traje cijelu vječnost i da nikad neće stati, vikala sam upomoć i spasite me (MM i ja sad umiremo od smijeha kad se toga sjetimo, ali onda mi bome nije bilo svejedno). Nisam mogla vjerovati kad su došle sestre i počele pripremu za sam porod i nadalje mi je bilo sve ko u nekoj magli… došao je doktor, rekao mi da se primim za bočne šipke na krevetu i kako da tiskam… još sam si naglas ponovila da budem sigurna da sam sve zapamtila, ali sam prvi put svejedno stisnula krivo, iz glave, a onda sam stisnula 3 puta i – Tan je bio vani!!<
><
>Onda mi se činilo da je protekla čitava vječnost – nikakvog zvuka (mislila sam si da je to ko u filmu – dreka čim ga izvade van), a onda se oglasio nekakvim kevkanjem, ko da se smije. Laknulo mi je!!!! Prvo sam pitala MMa da li je sve ok, a kad je potvrdio pitala sam ima li kose (ne znam zašto), a on rekao da je čupav i crn. Tek onda su mi ga dali da ga vidim i bio je prekrasan!!!! <
><
>Odnijeli su ga na vaganje i onda mi ga opet dali na sekundu i ja mu protepam da je moja mrvica, a doktor umro od smijeha – do
a je to mrvica od 4230 g!! J<
>Pitala sam sestru smijem li ga staviti na prsa, ali je rekla da nema šanse (to mi je malo bilo bed) i odnijeli su ga. <
><
>Krpanje mi je na kraju bilo puno gore i neugodnije, ali nekak je prošlo i to. Pitala sam koliko imam šavova, ali su mi rekli da to ne
oje, da ionak šivaju slojevito. Znam samo da su mi malo morali sašiti cerviks jer sam mrvicu prerano počela tiskati, ali sve ok. Poslije svega nisam više mogla spavati pa sam pisala poruke frendovima i svima, s nekima se čula i telefonom, u ponoć su me odveli u sobu i nisam mogla spavati nego sam slušala walkman do 4 ujutro, kad me sestra došla odvesti na WC – bilo mi je smiješno što mi je sestra, koja je trebala spriječiti da ne padnem, bila do ramena J. U 5 mjerenje temperature, u 6 sam dobila svog malog čupavca prvi puta i totalno sam se zaljubila u njega (mislim, bila sam ja zaljubljena u njega odmah, ali tek onda me počelo ozbiljnije šorati J). Nakon vizite sam se već otišla sama tuširati i bila sam si super!!<
><
>Tan i ja smo se malo borili ispočetka oko sise, ali sve smo uspjeli srediti…papa ko veliki!!<
><
>Bila sam u bolnici 3 dana, dobio je laganu žuticu pa je bilo dvojbeno hoćemo li ići doma ili ne, ali mu je bilo bolje i eto – mi smo doma već 4 dana, uhodali smo se s presvlačenjem, sisanjem i pupkom, tata cijelu noć dežura kraj sinčeka i super smo si !!! J<
><
>E, da… i zbilja sam sve bolove odmah zaboravila… J<
> bebac: 25.8.2003.<
>dr.veli da se pimpac do
o vidi
<i></i>
Mišonja 03.09.2003.