sve je počelo sa 2 dana totalno nepravilnih trudova, jačih, slabijih, češćih, rijeđih.... danju, noću...
i kad je več postalo zabrinjavajuće, a i curke sa foruma su se složile da bi trebala otiću bolnicu da me pogledaju (iako se meni stvarno nije išlo, pa umjesto da još tu većer odem, rekla sam da ću čekati do ujutro, jer i tako moram do svog ginekologa, pa neka on baci pogled) moja je srećica odlučila van
Nije malo smisla badava ići do bolnice pa smo mi odmah obavile što smo imale
utorak, 06.03.2012., od 4:30 su krenuli trudovi sa redovnim razmacima, 45 min, 15, 7, 5....
e kad je doguralo do 5, odlučila prvo obavit doručak, za slučaj da mi zabrane jest čim do bolnice izađem, spremila se i lagano prema bolnici. Naravno ne sama, išao i dragi samnom jer je odlučio prisustvovti porodu.
Kako sam prvorotka i kažu ima vremena, nismo dizali frku nego javnim prijevozom do bolnice Sestara Milosrdnica.
Malo šetnje nije na odmet, i tako ne će samo ispast van
Čim smo došli su me primiliu trudničku na pregled, dijagnoza: trudovi na 4-5min, 3 prsta otvorena
Ali sestra komentira kakosu sa odjela zvali da je prevelika gužva i da primaju samo one što već imaju djetetovu glavu među nogama
tog me trena to totalno izbediralo, jer sam baš htjela u tubolnicu, al bio neki mladi, dobar doktor, pa ajde on lijepo zove odjel dal imaju mjesta, on bi me ostavio, i tako nakon par minuta natezanja,šalje on mene na 3 kat u rađaonu.
Tamo me dočekala sestra koja me ugurala u neki hodnik, u kojem dragi nije smio bit samnom, tako da smo svako sa svoje strane vratiju stajali i čekali 20ak muta, da bi se pojavila doktorica i obavijestila me da me ipak ne mogu primit, jer nemaju mjesta
a i boksevi puni, i još 4 žene čekaju mjesto u boksu, pa ako sam sreće na redu za boks bimogla bit tek kasno popodne - a što ako sve krene prijei boks mi zatreba prije nego nekoj od onih koje čekaju??!! al dobro, nebitno, i tako me ne će primit, pa nema smisla tražit odgovor....
Ponudila se doktorica nazvati KB Merkur, i osigurati smještaj i doček, te mi nije preostalo ništa drugo nego ići u drugu bolnicu.
trudovi i dalje na nekih 4 min, samo malo bolniji, al još uvijek ništa strašno, pa ajde, mogu ja i dalje pješice i javnim prijevozom, mozda pomogne u otvaranjau. Usput upala u neku pekaru, onako, za svaki slučaj, bolje ugurat nešto u sebe nego kasnije gladovati....
oko podne stigli u Merkur, i stvarno eto dočeka... cijeli dan sam slušala "vi ste ona iz Vinogradske?" - kakve veze ima dal jesam ili nisam... došla rodit kao i sve druge.... ali njima je to očito bilo baš zanimljivo...
Doktorica iz te smjene priča samnom, pa pita kavko je to stanje u Vinogradskoj kad su me odbili primit... a onda kad je žena skužila da se ja cijelo vrijeme teglim javnim prijevozom, ostala u šoku... nikako k sebi doć, njoj teško vjerovat da ja to sve tako smireno, a još po prvi put trudna... Uzeli sve papire od trudnoće, mene u spavačicu i na pregled.
Ležim na onom stolu, raširenih nogu, sestra prikopčala ctg, doktor neki mladi zbunjeni (dečko mojih godina
)ime, prezime, datum rođenja... sve 5 pitanja, i onda krene... kakva je bila trudnoća,kakvi su nalazi, kakav je bio zadnju uzv, koliko je beba imala - onako, paima sve papire pred sobom, bolje on razumije što u njima piše nego ja, ja znam samo ono što mi je ginekolog rekao.... bez komentara....
pregled - trudovi 2-3 min, 5 cm otvorena, sestra radi krvnu sliku (još uvijek imam podljev na ruci gdje je ubola. takvima bi zakonom trebalo zabranit bockanje ljudi), klizma i u boks
za vrijeme priprema dragi otišao kupit odijelo da može prisustvovati rođenju kćeri.
U boks smijem sa mobitelom - sreća, jer bi inaće skrenula sa uma.
Dragog nisuodmah pustili k meni, nego tek kad ja više nisam ni znala za sebe, e onda je on smio uć i bit samnom do kraja. Srećom mobitel me nije iznevjerio pa su do onda curke na forumu imale live prijenos događaja
negdje u cijelom tom neredu slijedi prokidanje vodenjaka, mislila sam do onda da su se trudovi pojačali e nakon toga postaje grozno, još da bi sve malo ubrzali štrcnuli koju kapljicu dripa....
Tlak skočio nebu pod oblake ( s obzirom kako je dan napredovao, zar je to čudno??), pa prvo mi dali nešto za snižavanje tlaka, nakon toga, trudovi me ubijaju lagano, sad se vec ugurali na 1 min i manje.... pa kaže doktorica nešto protiv bolova i nesposobna sestra bode opet....
samo to nešto protiv bolova uopće ne djeluje
jedini efekt je bio da sam između svaka 2 truda uspjevala zaspat, bez obzira na to koliko česti bili...
rado bi rekla da sam sve podnjela juački, bez ispuštenog glasa, al nisam.... jedno sat vremena prije kraja je krenulo sa stenjanjem, a zadnjih pola sata se i povremeno moglo čut nešto glsnije od toga
dolazi mladi doktor u boks, i kaže sestri neka mi spoji glukozu, jer sam tamo već dugo, i bez hrane, pa da malo dođem k sebi - izvukla žena bocu iz ormara, i objesila ju na stalak, samo mi ju je zaboravila prikopčati
Cijelo vrijeme samo govore "prodiši"... na kraju se posvađala sa doktoricom, jer njoj nikako objasnit da više ne mogu kontrolirat nagon za tiskanjem u trudu, nije da ne želim, trudim se, ali ne mogu....
gleda ona, pa, otvorena sam skroz, glava se spustila koliko može... pa ajmo pokušati tiskati - kakvo pokušati ženo, ja nju mislim izgurati van!
ne znam kako opisati pozu na stolu, nije imao one nogare za podić noge, stol je skroz ravan, a noge, točnije stopala sam uglavila u nešto sa strane, onako kao da legnete na leđa, i privučene noge k sebi - peta do guze, normalno koljena u zraku, samo što su noge raširene... to za uglavit noge je u razini kreveta, na vanjskom rubu
dragi jednu ruku meni pod leđa, drugom se podupro o krevet i u trudu mi treba pomoć tako da me odigne lagano sa kreveta i nabije bradu na prsa
prvi trud koji je naišao, duboko udahnula, stisnula zube i... krenula gurat - osjećaj kao da ću se cijela raspuknut
sestra me potiće da neka to malo bolje/jače poguram, i tako stiže drugi trud, jedan duuugački... i opet, duboko udahnila, stisnula zube i tiskaj.... ovaj put sam bila sigurna da će štošta popucat i da mi unutarnji organi ne će preživjet, uz to osjetila lagano peckanje kod gđice, al uz sve ostale osjećaje, taj je stvarno bio zanemariv....
cijelo vrijeme doktorica i sestra se deru kao da one rađaju, "ajde, tiskaj, guraj, još malo..."
i onda se dragi ubaci "izlazi glava" - tu sam na sekundu otvorila oči i shvatila da on mene drži a glavu nabio meni među noge i pomno prati što se događa "ajme, koliko kose ima..." - u tom trenu, tak mi svejedno, samo neka izađe
taman kad sam mislila odustar za taj trud, i čekat sljedeći uleti doktorica "ne stat, još samo malo, samo malo" i ajde, još malo... što je stvarno bilo malo, dodatne 2 sekunde i mala je cijela bila vani
dakle, 2 poštena truda i izgurala ja nju ("ispala je vanu 18:20). Odmah nakon što je ona izašla pita mene sestra koja sam krvna gurpa (papiri su kod njih mogli su provjerit), iako sam do onda ležala na krevetu, dolazila do zrak ai napol spavala, taj čas sam bila budna i u skoro sjedećem položaju "zar mi krvi treba?", dragom je to i dan danas mješno, no meni nije bilo, prvo mi je kroz glavu prošlo - ajme, koliko sam krvi izgubila da me to pita? da bi na kraju ispalo da krvi baš i nije iscurilo nešto
posteljica je izašla 3 min kasnije, tj, nije sama, sestra ju je povukla, e to je čudan osjećaj
Malu vagnuli i izmjerili (3900, 52cm), dotle doktorica pregledala "ratnu zonu". Nisu rezali, ali malo popucala, trebat će 2 šava.
nakon vaganja mi ju donjeli i stavili na mene, tata ju je smio malo pomaziti i pozdraviti a onda su ga izgurali van, mene sašili, a nas dvije ostavili sljedećih sat vremena u boksu da se družimo
eh i da, curke, u jednom trenu ste izgubile live prijenos jer je doktorica upala u boks i uzela mi mobitel, rekal je da stalno samo tipkam po njemu. Pa što sam trebala, sama tamo, bilo mi je dosadno....
sad sa odmakom, stvarno mi je sve skupa smješno, kao iz nekog komičnog filma....
pa kako ti je bilo dok su te trudovi lomili vani, jesu ljudi oko tebe bili u panici 
? nisan sigurna da bi ja to mogla! A i dragi ti je super, s obzirom da mu je glava bila tebi među nogama 
Svaka čast , ja i dalje ne vjerujem da ste se vas dvoje- troje vozali tramvajem 
ajde dobro onda, ja sam prvi porod imala na svemirskom stolu na SD , a ovo mi se učinilo kao dodatna patnja , iako kad se sjetim da su mi na SD noge vezali nekim kopčama kao iz "NIKITE " uhvati me jeza 
još i upad u pekaru 
