Sada je: 28 ožu 2024, 10:20.

moj porod - djiksi

Moderator/ica: Diami

moj porod - djiksi

PostPostao/la djiksi » 24 lip 2012, 12:39

10.07.2011,vatromet povodom otvaranja ljetnih igara,dragi prijatelji,mm i ja na balkonu uživamo,pečemo roštilj,jede se svečana večerica,pijucka vino....Ni ne slutim što se u mom tijelu događa.Navečer kad legnem bole prsa al ništa neuobičajeno nego za PMS,bole jajnici opet ništa,smrde tbl za komarce,pa ajde malo više nego inače,svako malo mi slabo,ma kažem ja to je od vrućina....Nikako da povežem..Kasni menzes 2 dana,ništa zato inače su mi ciklusi svako 20-25 dana pa mislim se ima fore.Sestre,prijateljice i kuma zovu da pitaju ima li što nova jer sam rekla mjesec prije da se nećemo više paziti i da pomalo ćemo ići na to da ja zatrudnim al ima vremena,vjenčali se tek mjesec prije,na bračno ćemo na zimu jer mm radi ljeti non stop,pa nema šanse da tako brzo ostanem trudna,ne znam nikoga da je iz prve zatrudnio....I dosadi meni to njihovo zvanje i prizivanje i raspitivanje a najviše od sestre koja je zvala 10 puta dnevno i ja lijepo pošla u apoteku kupiti test i naravno bit će negativan i poslat ću joj ga city expressom na kučnu adresu pa neće više pilati,a ono kad sam se pomokrila šok :shock . Al pozitivan šok al ja i dalje nisam vjerovala,zvala mm da dođe odma s posla i donese najskuplji test i ono opet pozitivan al ni tome nisam vjerovala te sam pošla u bolnicui izvadila betu koja je bila preko 800,e onda sam postala svjesna svega,našoj radosti nije bilo kraja.Trudnoće se sjećam kao jednog od naljepšeg razdoblja prije dolaska N na svijet unatoč tome što sam prokrvarila i od 9 mjeseci sigurno 7 preležala ili bar mirovala,imala EPH gestoze i 2 puta bila hospitalizirana,prebolila teški oblik gripe,na putu za ginekologiju gdje sam trebala leći tjedan prije termina radi vidokog tlaka i edema smo imali prometnu.......
I došao je termin al kod mene se ništa ne događa,otvorena manje od prsta,ne može se napraviti amnioskopija.I tako svako 2 dana pregled i pokušaj amnioskopije i nikakvog pomaka,ja i dalje u bolnici više luda,sreća jedina je što mi je ekipa na odjelu bila super inače bi 24 sata dnevno prerevala,ja ležim tamo i nije mi ništa a ne smijem doma niti se nešto događa pa da rečem ima nade da brzo krene porod,tlak mi mjere 4 puta dnevno a ctg snimaju 2 puta ako je uredan a skoro nikad nije bio uredan,beba je bila uspavana,otkucaji padali ispod 110 i tako,samo sekirancija.I 7. dan nakon što sam prenjela uspiju mi napravit amnio,voda lagano mliječna i keže ginekolog nema se što čekati,sutra ujutro u 6 krečemo s induciranim porodom.Nitko sretniji od mene i mm,napokon ćemo ugledat naše zlato.Taj dan sam bila sva euforična,pakirala robu i stvari što mi ne treba da mm vrati doma,on mi donio sve za bebicu,pranje kose,brijanje,sve pripreme.Navečer sam rekla mm da idem ranije spavati pa je on pošao ranije iz posjete,trebam biti odmorna za sutrašnji dan,i stavrno sam se lijepo naspavala,probudila se samo par puta od straha da ne zakasnim.
Ujutro u 5ipo sam se otuširala,i uzele bocu vode,knjigu,balzam za usta,čokoladicu bounty,kaladont,četkicu,novine,punjač,mob i javila se sestri koja me odvela u predrađaonu.Došla sam skroz psihički i fizički pripremljena.Pa mjesecima sam zamišljala kao ću ugledati naše zlato,svjesna da će boliti i mogučnosti gela i dripa,prokidanja vodenjaka i sati i sati trudova.Jedino čega sam se ježila je bio carski rez,pod općom anestezijom nakon višesatnih bolva.E pa drage moje ono što ne želite i čega se ježite vas najčešće i dočeka.
Babica me prikopčala na ctg i rekla pa vi imate svoje trudove,ja nisam ništa osjećala,nije bolilo,e zaboravila sam reći da mi je dan prije popodne ispao sluzni čep.I došao dežurni doktor i stavio mi je gel i da 2 sata moram ležat na leđima s kušinom ispod trice,užasno neudoban položaj al sve za moje zlato.I tako sam ja lijepo od 6i15 do 8i15 ležala i čitala knjigu.Nakon toga sam se dala u šetnju i hodanje po predrađaoni nebi li potakla trudove i otvaranje,hodala sam jedno sat ipo i dobila upalu mišića,nije ni čudno s obzirom da se nisam nešto gibala kroz trudnoću,i legla sam malose odmoriti.Oko 10 su mi stavili drugi put gel i tad su me počeli rasturat trudovi,oko 10 ipo sam već tražila da idem na carski,naravno svi su se smijali i rekli da tako svaka kaže,poćela sam povračati,4x povratila i imala nebrojen broj puta proljev.Sreća moja je što radim u bolnici pa je kolegica cijelo vrijeme bila samnom,brisala me,davala mi piti,proljevala bubrežnjak u koji sam povraćala i lopatu u koju sam kakila jer nisam mogla do WC-a doći e od bolova e od dehidriranosti.U neke ure su mi i infuziju dali.Trudovi sve jači i jači,razmak od kada su počeli i nakon par sati isti,oko minutu ako i toliko,babice naiđu tu i tamo i kažu daleko si ti još od poroda.....A ja skoro u nesvjesti,osjećam da se gubim,moj ginekolog završio jutarnji rad i ostavio me dežurnom,šef dežuran pa nema brige,naiđe on tu i tamo i ja preklinjem za carski jer nakon svakog pregleda kažu i dalje otvorena jedan kao i ujutro u 6.Prolaze sati i sati a ja ne znam za sebe,na kraju kolegica zove dežurnu doktoricu u mojoj službi da zamoli dežurnog ginekologa da mi naprave carski jer ja više ne mogu,al ne da se on još.Onako ljut sve šalje vanka iz predrađaone moje kolegice i naređuje da me vode u rađaonu.Tamo mi prokida vodenjak,ništa ne osjećam to nego toplu vodu,kao da sam se popiškila i davau mi drip,e od tada više nije bilo pauze između trudova,taman kad popušta trud mislim se sad ću se odmoirit a ono evo ga opet.I tusad bila od prije 16 do do malo iza 17 i nisam se i dalje ništa otvorila i na kraju se smilovao doktor i reko da ne može više trpiti moje histeriziranje i da idemo na carski,zvao mog gin da dođe iz doma,sreća pa brzo je došo jer blizu živi.U rađaoni mi još stavljaju kateter,klizmu su mi dali negdje oko 15 u predrađaoni i to u ležem položaju jer nisam mogla do WC-a od dehidriranosti i bolova.Kad mi je reko idemo na carski kao da sam Boga vidila,bilo i je sve jedno za mene jer sam bila na izmaku života al mi je bilo drago radi moje mrve jer će se ona riješiti patnje,nije ni njoj siguro bilo lako sve ove sate patnje.Moj ulazak u operacijsku salu je bio početak moga spasa al i nešto što nikad neću zaboraviti.Ekipa spremna,stavljaju mi masku na lice i broji od 10 prema jedan unatrag,i tako ja brojim i čuejm moga gin ožemo li,anesteziologica odgovara može a ja bi vrištala da ne može,pa ja sam budna,on reže,osjećam kako vuće skalpel,kako kida dio po dio,smrad kutora,vrištala bi a ne mogu,smeta mi tubus u grlu,idem pomaknut ruku ne ide,nogu ne ide,suze ne idu,ajme majko,čujem beba plaće,kažu 17:51 3900 gri 50 cm,apgar 10 pa opet apgar 10/10,i ja zaspem tada.Budim se u sobi,mm me grli ,ljubi,da mora ići,da ne daju da tu bude al samo da mi se javi da je s bebom sve super,pitam ga ima li kose,on kaže ima više nego ja i ja tu zaspim.Poslije se budim ,sestra mi dava za bolove,ja pitam jesam li rodila u 17:51 curku od 3900 gr i 50 cm,apgar 10/10,kaže ona jeste a kako sve to znate i ja počnem plakati,tada sam shvatila da sam sve ćula,da to nije bio san što sam prvo promislila jer su prognozirali daće N imati preko 4ipo kg.Odma nakon toga su mi je donjeli da je vidim,nakon što sam je poljubila moja prva rečenica je bila ajme što je lijepa.Mojoj sreći nije bilo kraja.Rodila sam u srijedu večer i povremeno su mi je donosili da je vidim i na dojenje a od subote ujutro je stalno samnom.Moje blago najveće.
Sad kad su prošla skoro 3 mj od tada mogu reći da se sve grubo potisne u sjećanje,ne zaboravi nikad al potisne,i jako mi je žao što nisam rodila prirodno jer je moja mrva bila sama do srijede do subote i sad mi suze dođu kad na to promislim,rasla je u meni 9 mjeseci i onda nas odvoje na 3 dana,jadnica kao joj je bilo tužno.....
Ginekolog je rekao da iduća trudnoća će biti završena carskim jer je i prva carskim al ja ću se potruditi da porod bude vaginalni ako je ikako moguće jer ne pojmivo mi je da odvoje bebicu od mene na par dana.
Eto moje curke ođe s vama proljetnicama dijelim svoju priču,i oprostite na greškama,N se probudila pa mnema kad čitat i ispravljat
djiksi
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1163
Pridružen/a: 05 vel 2012, 18:42

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la Liv Tyler » 26 lip 2012, 07:55

:luv
Avatar
Liv Tyler
idoiti popitu
 
Postovi: 14215
Pridružen/a: 08 pro 2009, 15:08

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la adrii24 » 26 lip 2012, 20:53

Pozdrav,mama.
Pročitala sam o tvom porodu,i jako mi je žao što nije sve proščo onako kako treba.
ja sam također rodila na carski prije 16 mjeseci,ali moje iskustvo nije ni približno tvojemu. Također sam prošla neku vrstu šoka u rodilištu,ali tek nakon obavljenog carskog.
imala sam temp 39.3 treci dan nakon CR,nisu znali od čega,prepostavki i nagađanja je bilo i previše,ali nikad prve dijagnoze. Govorili su prvo da je to od konaca,pa od mlijeka,slali me na snimanje i slikanje pluća,snimanje abdomena,na testiranje za gripu i svinjsku gripu,zvali infektologa(koji mi je uz primanje infuzije dao i svoju neku infuziju na kojoj sam bila 7 dana),vađenje krvi barem jednom dnevno..čk su mi bili rekli da ih je strah da mi nije nešto ostalo u trbuhu prilikom šivanja. Ja sam bila toliko izbezumljena od svega toga. 3 pedijatra su govorili svatko svoje,jedn da imam bateriju u krvi,drugi da mi nije nista,a treći da je sve to zbog mlijeka koje je moj djeojčica navukla. i tako 12 dana u bolnici,nitko ništa ne zna. dijete nisam smjela dojiti jer su mi tako rekli. 13.dan,pala je temperatura i rekli su da ide doma,da sam alergična na konce....proplakla sam more suza,dok sam s druge strane bil najsretnija na svietu jer je moje sunce živo i zdravo. Iako traumatično iskustvo,gledam onu bolju stranu-bitno da je dijete s nama,veelo,živo,zdravo.
eto,oprosti ako je dugačko,ali samoo sam i ja htjela iznijeti svoje iskustvo sacarskim rezom.
pozdrav...

P.S. ovdje sam bila prijavljena pod adry23,ali to ne koristim vise(d ne ispadne da koristim 2 nadimka)
adrii24
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 13
Pridružen/a: 23 svi 2012, 11:05

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la djiksi » 28 lip 2012, 03:56

Adrii 24 ma sve se to grubo potisne negdje u sjecanje,ne zaboravlja sigurno al ne gledamo vise lose stvari nego samo dobro iz svega toga ,nasu djecu :)
djiksi
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1163
Pridružen/a: 05 vel 2012, 18:42

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la adrii24 » 28 lip 2012, 12:21

Istina,nek su djeca živa i zdrava,za ostalo se lako snađeš.

;)
adrii24
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 13
Pridružen/a: 23 svi 2012, 11:05

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la Trabakulica » 16 srp 2012, 21:40

Djiksi vidim mogla bi ti na drugo prije svih :hug :kiss
Trabakulica
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 3396
Pridružen/a: 12 ruj 2011, 17:24

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la djiksi » 17 srp 2012, 22:21

Trabo pobogu sto to zboris? :bigno
djiksi
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1163
Pridružen/a: 05 vel 2012, 18:42

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la moj(a) djeca(k) » 17 srp 2012, 23:19

strasna prica sa lijepim zavrsetkom.

svaka cast kada nakon 3. mejseca uopce razmisljas o drugoj trudnoci.

:kiss
djecak 02.03.2003.
djevojcica 05.01.2011.


-Novi dan, nova nafaka-
Avatar
moj(a) djeca(k)
Sa čokoladom u kosi
 
Postovi: 4251
Pridružen/a: 16 pro 2002, 20:03
Lokacija: Zlatna dolina smjestena u srcu "Zemlje u obliku srca"

Re: moj porod - djiksi

PostPostao/la djiksi » 18 srp 2012, 21:52

Treba razmisljat :mrgreen,ako se dogodi bilo bi malo guzvovito al ne bi zalila :mrgreen
djiksi
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1163
Pridružen/a: 05 vel 2012, 18:42


Natrag na Priče s poroda

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.