Sada je: 02 ruj 2010, 21:42.
Moderator/ica: Moderatorice

nadam se da pises izvjestaj
Vidjet ćemo u ponedjeljak kako će proći prvi dan u novom vrtiću i grupi.

, a sve ostale dane smo morali u unutarnje bazene koji su zbog toga bili pre pre prekrcani. Jos nikada nismo u Catezu dozivjeli toliku guzvu.
A onda je naravno i prljavo, i sve sto ide uz to.
Nadam se da ste lijepo feštali i da je Mia dobila puno dragih poklona.


Kako sam sretna, odmah mi sve ljepse izgleda. Kupili smo i tuje i zasadili ih uz susjedovu ogradu kao zivu ogradu. Ako uopce narastu jer je na tom mjestu debela hladovina.
A prije koju godinicu sam ga hvalila kako je skroman.
Mogu si misliti kako se Mia naplesala u svatovima. Bas steta sto nema mogucnosti da se ukljuci u neki ples.
Vec me muka hvata kad se sjetim kakve obaveze ce me opet pregaziti, ali sto mogu. Moram se pomiriti s tim. Ovih 3 tjedna godisnjeg mi je ama bas svaki dan bio isplaniran. Zaostalih poslova, obaveza, doktora, svega sto ne stignem kad radim...preko glave. Mogla bih biti mjesecima na godisnjem. Pocnem razmisljati kako bi rado pokrenula neki privatni biznis u kojem bih vise aktivirala MM-a, a rasteretila sebe.
Idete sutra na gimnastiku? Ja nisam sigurna hocu li ja ili netko drugi sutra voditi Adriana. Malo mi je gust raspored. Ujutro idem s Darjanom u skolu, nakon toga u Interspar u nabavku, nakon toga moram k svom lijecniku, pa napraviti rucak, rucati, odvesti Darjana i sebe frizeru na drugi kraj grada...i nisam sigurna da cu uspjeti sve to obaviti prije 17 h. 
Filozof 2003.
Smjehuljica 2009.
Ajme kako vrijeme leti...

I kod nas na poslu je sada frka, panika i guzva i muka me hvata kad se sjetim da se za dva dana moram vratiti u tu atmosferu. Inace nam je ovaj period od 9. do kraja 12. mjeseca najdinamicniji na poslu.

Super je. Dobijem odmah zelju da vam se pridruzim i prisvojim onu casu crvenog vina.

jedva cekam slike.
Prvi dan vrtica, jedva sam suze zaustavila kada sam vidjela ponasanje moje djevojcice. Njezino odusevljenje sto vidi svoje prijatelje i njihova sreca sto vide nju su me beskrajno dirnuli. Preselili su se na kat, tamo su dvije najstarije grupe (znate da ona ide sa starijima godinu dana) i zbog toga je bila toliko uzbudjena da za mamu i tatu apsolutno nije imala vremena. Jutros se dotjerala, obukla suknjicu, sama nosila svoj ruksak i dala nam oboima rukice (vodili smo ju i mm i ja) i cijelim putem brbljala, sva vazna, bitna, velika. Kada sam sve to vidjela skuzila sam kako ona tako mala ima svoj mali-veliki svijet, mijesto u drustvo za koje se je sama izborila i nisam mogla ne sjetiti je se kako je u taj isti vrtic usla sa 13 mjeseci, sirom otvorenih i znatizeljnih okica. Boze mili, kako vrijeme leti. Ma.
Natrag na Arhiva - Djeca 3-6 godina
Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.