Burn out mama

[Anita72]

Noć me ubija. I ta beskrajna buđenja, dizanja, dojenja, nosanja, pjevanja, natezanja - sve moje strpljenje padne u vodu. Grozno je to kad ne bi ni spavala ni bila budna, malo bi cicu, malo ne bi, malo bi vodu, malo ne bi, malo bi ležala u kinderbetu, malo u krevetu, malo bi da ju držim, a malo joj idem na živce. Stravično je to kad se probudi i ponovno uspavljivanje traje dva sata. I ne mogu se pomiriti s tim da je situacija takva kakva je, valjda će jednog dana prestati, stalno se pitam "Pa zašto? Pa kaj joj je? Pa zašto me ne ostavi na miru?" I tek kad po danu razmislim o tome kužim da se dijete sigurno ne budi da bi mene živciralo i meni remetilo san. Tako je mala i fali joj moja blizina i onako u polusnu je preplašena i nemirna i ne zna koji je dio dana i ne kuži da je sad vrijeme za spavanje i kad konačno zaspi tako je slatka ta mala mirišljava pahuljica . I sve si to fino objasnim i drugu noć opet ista stvar. Nosim, dojim, pjevam, nunam dok mi ruke ne utrnu i stalno ponavljam:" Ne mogu više, ne mogu više..."<
>Da sam se bar naspavala u trudnoći. A cijelu drugu polovicu sam spavala jedva 3,4 sata svaku noć (žgaravica, nesanica,
ige zbog rizične trudnoće...)<
>Npr. noćas se probudi u 3 i onako malo stenje, malo "prede", malo zaplače onako kenjkavo - ja ju dignem, nosim, nunam - umiri se
zo, spustim ju u kinderbet i zakoračim da ću se vratiti u krevet - dreka. Opet sve ponovo 3-4 puta. Onda sve to ponovi MM. Onda ju stavim k sebi i dojim (iako pokušavamo izbaciti noćno dojenje), malo sisa, malo spava, malo priča "mama,bebi, bebi,tata,baaaa", baci cicu i hoće sići s kreveta - opet nosanje, umirivanje - odem u dnevni boravak i pustim joj njen omiljeni CD Zagrebačkih mališana - miruje ko bubica dok svira i uvjerena sam da spava, a kad je pauza između dvije pjesme dere se, stojim s njom u rukama i tako je super, sjednem - dreka, opet hoću dojiti - neće, malo nosi tata, a ona viče "mama", onda dođem ja, a ona viče "tata", onda ju dam MM, sjednem i plačem, ona otvori oči i u čudu me gleda, već je 5 sati....na kraju balade probudim se ja na trosjedu, ne znam ni sama kako i zašto, pola šest, vani jutro, ptičice pjevaju, Jana spava na meni, stisnula se i zagrlila me - ja ju ljubim, ljubim, ljubim, pa makar se opet probudila !<
>A jesam za
ijala s ovom pričom ....!!! Jana (18.05.2002.)<i>Edited by: Anita72  at: 7/3/03 2:34 pm<
></i>

[Vuva]

folne, često se osjećam isto kao i ti, ždere me grižnja savjesti, preispitujem se do ludila, mislim da mogu dati više, a toliko sam umorna da na kraju samo šizim, a još imam samo to svoje jedno predivno stvorenje. <
><
><
>z
isala sam jedan dio. Sorry!!! <
>btw, Flo, os zaradit u fušu koju paru?Rado bih ti išla na tretmane, priznaj da sam dobar materijal. <
> <i>Edited by: Vuva2 at: 7/4/03 11:26 pm<
></i>

[patkica]

Mene to u zadnje vrijeme cesto lovi.... , i onda kad npr. zaspi, i gledam ga kako smireno predivno spava uhvati me griznja savjest, bas se lose osjecam zbog svog premora, zamora, sto nemam onak beskrajno puno zivaca s njim. Koma. Kad vidim nekog kako strpljivo i smireno nesto objasnjava ili rjesava neku krizu s djetetom uhvati me ocaj - jer mi se cini da sam izgubila i zadnje zalihe zivaca i da uopce ne mogu mirno i smirneno nesto rjesavati, i to mi je grozno. veselim se ljetu!text <i></i>

[TinaL]

Znam taj osjecaj. Evo neki dan nakon cijelog dana moje živčane rastrojenosti Lara je zaspala, ja sam ju gledala i bila je sva nekako topla, nježna, mirna, mala.... I onda sam otisla iz njene sobe i plakala <
>Zbog tog što nemam više živaca, zbog toga što se sa svima (na poslu, u javnosti, s prijeteljima, poznanicima) uspješno kontroliram, a onda dođem doma i puknem baš s njom koja zavređuje najviše i najbolje od mene <
>Zbog tog što stalno pokušavam da naš odnos bude što bolji ali toliko puta mi se čini da se vraćam na početak.<
>Zbog istovremenog osjećaja slabosti, iscrpljenosti i velike odgovornosti koja je na meni.<
><
> Lara 08.04.2000.<i></i>

[natasha32]

ja imam burn out momente samo prema muzu - djeca me (cak i ovaj klipan ) mogu iscrpiti, rastuziti, izivcirati cak, ali na kraju to iskalim iskljucivo na muzu znam da ni to nije do
o ali ovdje imam samo njega pri ruci <
><
>ja sam inace tip koji kad bas sve ode kvragu ce sjesti negdje i plakati <
><
>Hanna (18.9.2001.) i Andrej (24.11.1989.)<i></i>

[Jasena]

Ja kao Natasha. Kad se iskuliram, ispricam mu se i nadoknadim stetu <
>Kad sam jako koma, dogovorimo se da me puste da odspavam ili da se istusiram i malo opustim ili je moja mama uzme k sebi na sat-dva (to je recimo 1-2x mjesecno). <i></i>

[Mala Bornica]

meni je jako tesko priznati da mi je tesko, i da mi treba zraka. evo, i sad sam htjela napisati "ponekad tesko", jer stvarno uglavnom nemam problema. erik je sada u zahtjevnoj fazi, a mozda ce takav i ostati, uopce nije bitno. kad gledam bornu, mislim si kako je s njom lako. i da imam samo nju kao da ne bi imala uopce frku oko nicega. a njemu se ne smijem maknuti iz vidokruga, osim kad je s mojom mamom. <
><
>kao da se moram opravdavati za teske trenutke. i mrzim kad mi netko sa strane komentira da ce bit lakse kroz koju godinu. ma sta mene da netko zali sto imam dvoje male djecice??? <
><
>priznajem da mi je dosta guranja kolica. i da bi htjela ici pod tus par puta u toku dana po ovim vrucinama. i da bi htjela visiti na forumu kad ja hocu i koliko ja hocu. i jos
do takvih sitnica.<
><
>a sve to pada u vodu kad krenem trcati za klincima. sve sam na
zinu naskrabala, ne znam ni razmisljati suvislo o toj temi, a kamoli pisati . erik se budi, pa moram ici po njega... <
><
>ponekad stvarno mislim da nemam pravo reci da mi je tesko, jer zasto bi mi bilo tesko, kad imam tako divne klince Borna, 05.04.2001.<
>Erik, 06.08.2002.<i></i>

[Ingrid007]

Moj stariji sin (3 g) otisao je na more u srijedu s bakom i didom. MI dolazimo za desetak dana (jos moramo cijepiti manjeg klinca a i nesto je iskrsnulo muzu i nismo mogli drugacije iskombinirati). Odgovorno, sasvim svjesno i bez srama ovdje sada kazem da sam tu srijedu bila presretna!!! Ma mozda i ne bih tako osjecala da mi Roko zadnjih dana nije bio naprosto nesnosan. Ja sam zaista jedva cekala da ode. E flower sta ces sad o meni mislit... No, to je trajalo samo tu srijedu... <
><
>Nisam neki srcedrapateljni tip pa da vam sad nadugo i nasiroko opisujem kak se trenutno osjecam, pogotovo kad ga zovem na more...I jos kad cujem da baki i didi kaze za svaku stvar koju mu ne daju - e to mi mama da!!! He he...Mislim, mali mulja, ali ja cvatem... hebo pedagogiju u tom trenutku... Da, jesam, bila sam presretna kaj je otisao, trebala sam fakat vec udahnuti malo svjezega zraka od ove ucmale svakodnevice, ali ja se sad nemrem da me ubijete sjetit zakaj sam ja zapravo bila tak zivcana zadnjih dana i cime je to meni Roko dizao tlak???!!!<
><
>Ma otisla ja od teme...<
><
>E sad - da odgovorim na flowerino potanje kak se ja kuliram:<
>(nadam se da se Lidija, Nadica i Ninainika nece ljutiti sto ih navodim kao primjer). Kad mi je najteze i kad sam na rubu, sjetim se UVIJEK njih tri. I mislim kak je meni zapravo lako u zivotu. I sram me je zbog cega se ja zalim. Zato sto Roko nece ici na tutu kad ja hocu? Ili se nece obuci za vrtic? Nece obuci majicu koju sam ja odredila da obuce? Nece jesti jogurt nego cokolino? Ili je probudio Niku? Uzeo mu igracku? Lupio ga po glavi? Ili-Niko place jer mu idu zubi... Oce se nositi a ja moram peglati... Oce u setnju, a vec smo bili dvaput vani i meni se fakat vise neda...... Ma mos mislit problema... A meni to fakat moze dici tlak... <
><
>U tim se trenucima sjetim ove tri na
ojane cure i da vidis kak moji problemi nisu vise najveci na svijetu... sve mi postane smijesno i lako... Eto, tako ja to pokusavam rjesavati..... <
><
> <i></i>

[Lidija]

<
><
>Ako je djelotvorno ..... super ....<
><
>Tu tehniku ja cesto koristim u odnosu na Matka i gluposti oko njega, mislim kad mi on digne zivac ili nije sve onak kak si ja zamisljam da treba biti...... I kod mene pali ..... Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>

[flower power]

Quote:Da, jesam, bila sam presretna kaj je otisao, trebala sam fakat vec udahnuti malo svjezega zraka od ove ucmale svakodnevice, ali ja se sad nemrem da me ubijete sjetit zakaj sam ja zapravo bila tak zivcana zadnjih dana i cime je to meni Roko dizao tlak???!!!<
><
> <
>to mi tako poznato zvuci... <
><
>dans je meni bio super dan - potjerala sam MM-a i Doru kod svekice...i svi zadovoljni...sveki jer ja nisam dosla , Dora jer je imala paznju bake (koju vidi jednom mjesecno, ali joj je OK jer ima magnete na fridgeru i cak dva telefona ), MM-u jer je mogao gledati Eurosport i CNN...a ja se dugo tusirala, stavila i balzam na kosu, izdepilirala se , nalakirala nokte i cekala ekipu...<
>onda je jos MM uspavao dijete i ja sam danas mama bez stresa... <
><
> DORA (13.05.2002.) <i></i>

[milanovamama]

secam se kako sam kad je milan jos bio posve mali (oko 2 meseca) pozelela malo vremena za sebe. organizovali se mi sve 5. nahranila ga, mm presvukao, uspavala i krenula ja u setnju. ne moram vam ni reci kako sam odmah pocela da razmisljam da li se probudio, da li place ... osecala sam tako veliku grizu savesti da se to ne moze ni opisati.<
><
>od kad sam se vratila na posao i kad se milan uhodao sa vrticem, stvari su se izmenile. trudimo se da uzivamo u svakom trenutku provedenom zajedno, ali ima dana kad me i najgluplja stvar izvede iz takta. i onda si mislim u cemu sam pogresila i kako svi drugi imaju divno vaspitanu decu, samo sam ja <
>u mojim zutim minutama uskacu mm i moja mama. trudim se da iskuliram sve vise i vise, ali svi mi imamo svoje zute trenutke. MILAN 22.12.2000. <i></i>

[BabaMarta]

...i meni se zna nakupiti takvih osjecaja...kad dodjem umorna sa posla,a moj Ico zapocinje sa pitanjima,njih 60 u jednom satu,najmanje me 10 puta pita casu vode,a onda kad mi vise nema sto pitati onda kaze:<
>"mama.."<
>"mamice.."<
>"kaj?" pitam ja.<
>"volim te.."<
>...e onda osjecam griznju savjesti jer mi je prije par minuta isao na zivce sa svojih 60 pitanja u jednom satu,jer je meni falilo samo 10 minuta mira i tisine...,a on bi samo malo paznje... <i></i>

[Neda2kids]

... kad moram dreknuti na njih jer im uši "ne mogu čuti što ja pričam"<
>... kad nakon 5 minuta vikanja skužim da ne znam zašto vičem<
>... kad nikako da izađemo iz kuće u šetnju jer njihove igračke kao da izviru iz Matrixa<
>... kad me lego kockica ubode i sjetim se na njih a oni na moru<
>... kad se svađaju tko će nešto prvi<
>... kad se nikako ne daju nagovorim da nekud krenu<
>... kad bih je taaaaaaaaako rado svojih samo 1,5 popodnevnog sna<
>... kad ih ne mogu probudit<
>... i još stotinu takvih kadanja ima...<
><
>Svi beznačajni jedan do drugoga. Al' to vidiš i znaš tek kad te prođe Kad odustanes, izgubio si!!!<i></i>

[BO]

Joj, da mi je samo jedan dan pa da odem malo kod kozmetičarke, u šoping s frendicama na kavu i doma malo šaltati TV. SAMAA!!!<
>Nedavno sam bila s 6 dana sama na moru i vratila se taaankih živaca. MM naravno nije primjetio razliku ili možda potrebu da malo preuzme obvezu. I dalje ja sve sama, tako da posao u principu shvaćam kao oblik godišnjeg odmora....<
><
>I na kraju napornog dana, neprestanog cendranja i vješanja po meni moje zlato zaspi, ja ga gledam i od ljepote i zaboravim sve... a onda peglanje, pranje bočica i pospremanje do ponoći.... Ponosna ja!!! <i></i>

[nikoiedi]

Ja nekako uz dijete odgajam i sebe i kao u svakoj situaciji pokušavam se staviti u njegov položaj.Mislim, je on mali 25 mj., ali je ipak mala osoba i kad me nešto iznervira zapitam za što bi on uopće morao napraviti nešto što sam ja odredila.Npr. zašto bi jeo kad sam ja odlučila ili koliko sam ja odlučila i tako u većini stvari.Dogodi se da ga prekinem u nečemu što je njemu turbo zanimljivo zato jer sam ja smislila da bi baš sad trebali ići vani kad je vrućina ohanula, a njemu se ne da.Nekako se trudim uvažiti njegovo raspoloženje i želje.U svakom slučaju se trudim ne gubiti živce nego sagledati stvari iz neke druge perspektive.Da sam uvije kul-nisam, al trudim se da što rjeđe živčanim. Niko 20.05.2001.<i></i>

[babalu]

Ma naravno da nam treba godišnji od uloge mame. Samo smirena ,odmorna ,zadovoljna..... mama može na pravi način odgajati svoje djete.Meni ponekad bude puna kapa svega i poželim da me nema ali moram biti tu i gotovo.Na godišnji ću vjerojatno u nekom "drugom" životu .<
><
><
> LEONARDA 28.02.2002. <i></i>

[folne]

Moju situaciju je najbolje opisala Mala Bornica!<
><
>Quote:kao da se moram opravdavati za teske trenutke. i mrzim kad mi netko sa strane komentira da ce bit lakse kroz koju godinu. ma sta mene da netko zali sto imam dvoje male djecice??? <
><
>Jako, jako često sam živčana i vičem i totalno me grize savijest. Onda se skuliram pa opet iz početka.<
><
>I isto mislim da imam samo Filipa bilo bi lakše, jer mu je sad jako teško. Na Karla nema smisla vikati, a i nije još u stanju svjesno raditi gluposti. Filip je. Bed mi je što neke stvari očekujem da napravi iste sekunde i bez pogovora (zaprijetim mu se, bome dobije i "pedagošku" po dupetu), samo zato jer nemam vremena za objašnjavanja jer mi Karlo visi s ruku. Da je još uvijek sam bilo bi mu puno bolje. Nadam se samo da će mu se kroz neko vrijeme "isplatiti" ove poteškoće kroz koje prolazi jer će se vrlo
zo moći igrati zajedno.<
>Krivnja i grižnja savijesti me izjedaju. Nemam baš osjećaj da sam do
a mama. Stalno se preispitujem, analiziram svoje postupke i dolazim do zaključka da bi trebala biti puno smirenija. Okolina u svemu tome ima veliku ulogu jer su svi smireniji od mene i misle da sam živčenjača, a istovremeno oni spavaju svaku noć u komadu, a opale i dnevno spavanje kad su premoreni (to ide sveki koja je u penziji, svekra i šogora koji studiora na višoj već 10 godina) i onda poludim.....<
><
>Štovatelj sam attachmenta, ali mi ne polazi za rukom sustavno i dosljedno se držati tih principa pa imam osjećaj da samo stvaram još veću konfuziju u i oko sebe....<
><
>Sad sam tek pala u bed..... <i></i>

[flower power]

Vuva <
> DORA (13.05.2002.) <i></i>

[flower power]

evo…kad vam dodje mozete ovdje napisati koji su to trenuci kad se osjecate totalno u stresu od roditeljstva, ili pak totalno prazni i osjecate da nemate sto vise dati djetetu…ili vam je koma jer u subotu ne radi vrtic ili …<
>i Mbornica je super istakla – jer se trebamo osjecati lose sto ponekad zelimo godisnji odmor od uloge mame?<
> DORA (13.05.2002.) <i></i>