Vidjet ćeš ti kad budeš imala svoje dijete…

[viki]

Quote:Moram priznati da koji put uspoređujem sebe kao roditelja i njih, i priznajem da sam puno "mekša" i fleksibilnija. Da li je to bolje ili lošije, vrijeme će pokazati... <
>- to i ja radim i krivo mi je kad skužim da ponavljam neke stvari koje njima zamjeram, odnosno shvaćam da ni njima nije bilo lako<
>- i da, odnos roditelj-dijete, i baka,deda-unuk se definitivno razlikuje JOSIP 31.7.2001.<i></i>

[Barbi]

Ja ne samo da svoje roditelje gledam iz druge perspektive, sve ljude gledam drugačije a pogotovo one koji također imaju djecu. Sa smiješkom gledam trudnice po ulici i potajno im zavidim..., virim u kolica i divim se bebama.... to sam sada jedna sasvim druga ja. Patrik, 10.06.2002., Blizanac<i></i>

[milanovamama]

potpisujem Barbi. Ceo svet je dobio jednu novu dimenziju. MILAN 22.12.2000. <i></i>

[SonjaV]

Barbi <
><
> Luka 16.09.2002.<i></i>

[Dabilly]

avo,barbi. <
>ąto se tiče mojih roditelja - mami skidam kapu na kub, jer je meni nekad teąko biti strpljiva s jednim djetetom, a ona je odgajala nas troje, sve po tri godine razlike, s muľem-vozačem kojeg najčeąće nije bilo kod kuće. on zapravo tek sad s unucima uľiva ( i pokuąava ih odgajati kao ąto su njega njegovi ). a otkrila mi jje neki dan da ni mi puno puta nismo znali čega se igrati (taj mi je dio ishlapio iz sjećanja ) pa nam je ona davala savjete.to mi je bilo zanimljivo, kako se tog ne sjećam Gregor, 2. 4. 2001.<i></i>

[swenova mama]

moja je mama bila iznimno
izna roditeljica koja je gotovo uvijek imala strpljenja za nas (mislim cak i vise nego ja za sw), i uvijek je bila tu kad smo bili bolesni (a to je bilo stalno). Uvijek oprani, zrihtani, sredjeni, ali i jedan i drugi izrasli u osobe kojima je rapidno falilo ljubavi. Ona nije taj tip, nije nas bas nesto mazila i ljubila, barem se toga ne sjecam u nekim vecim kolicinama, a to je nadoknadjivala svom tom
igom i odgovornoscu prema nama. Uvijek je razgovarala, nikad nas nije lupila (mene zaista nikad), uvijek je pokusavala dokazati nesto i pustati nas da se sami zeznemo. S druge strane uvijek je nakamo trcala, te stan mora bit uredan, pa peglanje, kuhanje tristo jela i petsto kolaca za cijelu vojsku, a navece i kad bi sjela,uzela bi pletivo i strikala... Ona danas kaze da nas je odgajala po Spoku, al mislim da su neke njezine karakeristike, poput tog strpljenja i razgovora, uvjeravanja i sve to, vise od bilo koje pedagoske knjige- moras imati smisla za dijete i beskrajno ga voljeti, iako to mozda ne znas uvijek pokazati. I danas je prema sw slicna, puna strpljenja, ali joj je vaznije peglanje od smijanja s njim... <i></i>

[mama huanita]

ja sa svojom ne razgovaram, nemam potrebu, s tatom malo ali ne kao prije. tek sad mi je jasno koliko mi nedostaje baka s kojom sam odrasla i koja se
inula za mene i sestru. možda je dodalo još ulja na vatru i činjenica da sam nezaposlena a mojima je posao /ne mogu reći karijera/ uvijek bio i još uvijek je na prvom mjestu. <
>zapravo puno stvari se izdešavalo otkako sam rodila i moram priznati da sam strašno razočarana s ponašanjem mojih roditelja prema meni, čak ne toliko prema sestri jer sam ja starija pa sam prošla puno gore. žalosno ali tek sad shvaćam koliko im nisam puno značila i kako je sve bilo bitnije od mene/nas. ne želim s njima o tome pričati jer me strah moje reakcije jer želim da mi dijete ima baku i dedu /kakve takve/ i to je zapravo jedino što me trenutačno s njima veže. <i></i>

[sj]

Još nešto sam zaboravila reći. Moji roditelji imaju dvoje djece (mene i
ata) i uvjek sam im prigovarala da zašto nisu išli na treće dijete. Bilo je perioda kada sam molila da usvojimo neko dijete. Danas ja imam jedno i nisam sigurna hoću li ići na drugo (postoje za to razlozi samo se pitam koliko su opravdani) <i></i>

[nadicab]

Kod 1. djeteta sam uvijek razmišljala da šteta što s njom moram sama otkrivati "toplu" vodu, dok je s 2. djetetom puno lakše... I mislim si kako bi mi pomogla koja živa riječ nekog iskusnog (znači, ne samo teorija iz knjiga). I sjetila sam se da zapravo i postoje takve osobe - to su djed i baka koji mogu s jednim vremenskim odmakom reći što je OK u odgoju.<
>Ali... tko sluša baku/mamu ili svekrvu? Jedva čekamo da se zapravo njima dokažemo da smo odrasle (pa postale smo mame) i da to možemo puno bolje od njih, te da nećemo ponavljati njihove greške koje im zamjeramo .... i radimo nove greške i tako se to vrti u krug...<
>Da, jasno mi je da baka i djed imaju puno više strpljenja i vremena od nas roditelja jer oni znaju koliko su neke stvari za koje smo se mi zakačili s djetetom važne ili nisu ... Npr. moje prvo dvoje uopće nije spavalo u našem krevetu, a 3. dijete jest. I sada smo ga odvikli i shvaćam da zbilja nije neki big deal ako dijete navikneš iz nekih svojih razloga na to - pa neće spavati s roditeljima do svoje svadbe ... Ili da mu još uvijek nisu izbili zubići - pa nitko nije otišao u školu a da mu nisu izniknuli zubići ...<
>I hrpa takvih sitnica s kojima si razbijamo glavu. OK je ako kažem - meni je to važno (urednost i pospremanje igračaka) i ako znam da to znači da ću se s njima natezati oko toga - ako baki to nije važno tj. ako će ona bez riječi iza njih pokupiti igračke, to je njen izbor. Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[twinkielittlestar]

Nemam sada vremena nesto puno pisati iako bih na tu temu mogla svasta reci iz vlastitoga iskustva no ne mogu otici s neta,a da ipak nesto ne kazem.<
>Moji roditelji su meni uvijek pruzali ono sta mi je trebalo ,ovisno o mogucnostima.Ljubavi je bilo ali moji to nisu nikada izrazavali pa ni mene nisu tome naucili.Ja sa svojim muzem i sinom gradim drugaciji odnos no sa roditeljima ce uvijek biti isto.Jedino sto im zamjeram je to sto se nikada nisu mogli podsjetiti kako je njima bilo kada su imali odredjene godine,kada mi je bilo tesko,a bilo mi je jako tesko u pubertetu,moja mama mi nije znala biti prijateljica.Iako mi je govorila da ona to je! U pubertetu sam bila grozna,nezaustavljiva,popustala u skoli...no nisam imala povjerenja u njih jer su uvijek kritizirali i najmanju stvar.Kako sam onda mogla ocekivati da ce biti blagi sa nekim vecim problemom?Ja sa svojih roditelja bojala!Sada,kada sam odrasla,na cudan nacin im pokazujem da ih se ne bojim vise.Nekada i pretjeram.Ne mogu se zaustaviti jer imam osjecaj da jos uvijek paze na svaki moj postupak kao nekada,a ja to ne zelim!<
>E sada vec prosirujem taj svoj problem sa roditeljima....mozda drugi put. Dominik (22.05.2002.)<
><
> <
><
><i></i>

[BabaMarta]

...mene i moju sestru odgajala je samo mama koja je bila samohrana uz veliku pomoc bake...njih dvije su nas odgajale dosta strogo ,morale smo biti jako poslusne ,pristojne i u svakom pogledu imale su jako visoke kriterije ponasanja...ja ne mogu reci da nam je nedostajalo ljubavi,ali cesto nam je ta pristojnost vise stetila nego koristila,sjecam se da su u skoli i u vrticu uvijek bolje prolazila djeca koja su bila probitacnija,bahatija i znala se izboriti za sebe,sto nas doma nisu ucili,pa bi uvijek i u svakoj prilici popusile ...uz sve to ,bila je jako konzervativna i kriticna prema svim mojim frendicama,deckima pogotovo.<
>...takodjer,mama je imala i jako visoke kriterije i u skoli,a sto se tice ocjena manje od 4 ili 5 nije priznavala,cak smo i trojke znali ispravljati <
>...ja sam sad sa svojom djecom prilicno popustljiva i ucim ih na neki nacin da se znaju izboriti za sebe u zivotu jer to nitko umjesto njih nece napraviti...mozda grijesim,ali ne zelim ponavljati ono sto je mene kod moje mame u njenom odgoju smetalo. <i></i>

[twinkielittlestar]

BabaMarta,vidis,sada si me podsjetila na ono sta su i moji radili,a to je da su moji sve voljeli raditi umjesto mene jer kao da nisu htejli da dodje do toga da pogrijesim.Kada sam postala malo straija i pametnija,shvatila sam da bi bilo bolje da sam koji put pogrijesila i shvatila kako se sta radi na pravi nacin.Mislim,ubijaju ti samopouzdanje kada ti ne dozovoljavaju da napravis nesto sam.Ne znam ni sama kako no toga sam postala svjesna tako da sam se ipak borila za sebe na neke nacine gdje moji roditelji nisu sudjelovali ili bili fizicki prisutni.<
>Bravo ja!!!! Dominik (22.05.2002.)<
><
> <
><
><i></i>

[tanjabb]

Ja ču tek postati mama za 4 mjeseca ali nisam mogla preči mimo ovog topica da nešto ne napišem. Ja prema svojim roditeljima, pogotova prema mami, nemam NIKAKVIH zamjerki. Ona meni predstavlja uzor majke, kakva bih i sama željela postati. Mama mi je uvijek i na sve moguće načine pokazivala ljubav. Topao fizički kontakt je nešto što prakticiramo još danas, kad dođem doma. Grljenja i ljubljenja je u našoj obitelji bilo na tone. A opet s druge strane: roditelji su mi kroz djetinstvo i kasnije pubertet postavljali točno određene granice, koje se meni možda tada nisu najviše sviđale, ali danas točno znam zašto su bile tamo. <
>Kad kažemo "mama mi je prijateljica", ona je to meni stvarno i bila i još uvijek je. Kad sam ušla u 17 godinu i imala kak ti ozbiljnog dečka, mama me sama potaknula na kontracepciju, otišla sa mnom kod ginekologa.... a mnogo
ojne moje prijateljice su pred svojima skrivale činjenicu da več imaju odnose, kaj tek da idu kod ginića i uzimaju kontracepcijske tablete. Nema stvari o kojoj sa svojim roditeljima nisam otvoreno razgovarala.<
><
>Pa da ne bi mislili kako stalno visimo zajedno. Sa 21 godinom kad sam odlučila da je vrijeme za osamostaljenje, roditelji me nisu spriječavali da se iz Kranja preselim živjet sa cimericama u Ljubljanu. Imali su veliko povrejenje u mene i to su i pokazali. <
><
>Danas živim u Zagrebu i s roditeljima (koji su 200 km daleko) se vidim svaki drugi mjesec, čujemo se recimo svaki drugi tjedan, da si ispričamo šta se zbiva u našim životima. I neizmjerno sam im zahvalna za sve što su mi dali u životu kroz odgoj. Bili su jako mladi (mama 20, tata 22 kad sam se rodila) i stvarno su napravili odličan biznis.<
><
>Malo sam oddužila. Bez zamjerki. <
>Jedva čekam da dobiju svog prvog unuka. I njima i če biti super. <i></i>

[twinkielittlestar]

Opet ja! <
><
>Moja je mama imala 32 godine kada je mene rodila,a tata je imao skoro pa 40.Vjerujem da su te njihove godine jako utjecale na moj odgoj jer nisu bili tako mladi i strpljivi.Imam
ata starijeg 10 godina i nisam ga nikada pitala kako je njemu bilo.No on je musko tako da koliko me sjecanje sluzi,nije bilo tolike frke kada je on izlazio van vikendom. Dominik (22.05.2002.)<
><
> <
><
><i></i>

[Lidija]

Quote:jer nisu bili tako mladi i strpljivi<
><
>Vjerovala ili ne , ja sam sad puno strpljivija, a mozda i ''mladja''. Godine s tim nemaju veze. Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>

[twinkielittlestar]

Ma da Lidija,jasno je to meni ali kada kazem "godine" , ne mislim na neku starost samu po sebi nego na ono sta su moji prosli.Oboje su iza sebe imali propale
akove.Tata ima dvije kceri iz prvoga
aka,a mama sina.Ja sam im zajednicko dijete iz drugoga
aka.Moja mama je imala pakao od zivota sa svojim roditeljim i vrlo je samosazaljevajuca osoba.Ona se hrani od toga da je ljudi zale. Tata mi je jako dugo vec u mirovini,a radio je kao vojno lice u ondasnjoj JNA,prakticki cijeli zivot mu je vojska.To ga je uzasno otupjelo i bio je zatvoren i strog.Nije se puno petljao u odgoj ali kada se znao razljutiti to je bilo ono : stoj mirno! Pravo vojnicki!<
>Ma do
o,mozda trazim neke isprike za nih zasto su takvi kakvi jesu.Uvijek sam se pitala zasto moja mama sebe toliko zali umjesto da taj svoj nesretni zivot sa svojima ne primjeni kao usporedbu da poboljsa zivot samnom,sa svojom obitelji. Dominik (22.05.2002.)<
><
> <
><
><i></i>

[mamaladoled]

Meni su moji roditelji uzor kako ne treba vaspitavati decu.O kako smo mi bili do
a deca,od početka školovanja kući sam donosila samo petice-jer moje je samo da učim.Prijatelje nisam ni imala jer ulica nije nikom nije ništa do
o donijela,a pravi prijatelji su ti samo roditelji-njihove riječi.Ne sećam se da sam ikada razgovarala sa roditeljima.Kao dijete sam imala jako puno problema zbog toga.Imala sam tikove,ponavljala sve tuđe riječi mislim da se to zove eholalija,grickala nokte-mislim da bih mogla knjigu napisati o opsesivnim poremećajima.Najviše me boli što to niko nije primetio.Spasilo me to što sam puno čitala i sve te poremećaje prepozanavala na sebi.Jedva sam čekala da odrastem i da pobegnem.Ali nisam daleko odmakla,moji žive u blizini i što je najružnije sada čuvaju moje dete.A kad komentarišu kako je Amer-1,5 god.razmažen,živahan mene oblije sreća jer znam da neće biti onakav kakva sam ja bila.Sreća što imam 2 sestre pa one svesne svega ne dozvoljavaju da ga malo po guzi ili najnovija metoda koprivu pored svega što se da otvoriti.Prema mom detetu su bolji kolko se to može od takvih ljudi očekivati,naročito tata koji je u mom detinjstvu samo radio,pio i spavao.Sada ne radi,ne pije al dosta vremena spava.Majka je priča za sebe.Jako ga voli al ima bisera.Kad je imao godinu i četiri meseca pokušavala ga je učiti na tutu da ja ne bi kupovala pelene-možeš misliti a u stvari da dokaže kako je ona dobar roditelj.Za razmišljanje s obzirom da je njena najmlađa kćerka- moja sestra piškila noću u krevet do 11-te godine.Pitam se zašto.Amer joj se zato par puta popiškio i pokakao po kući onako elegantno po novim prekrivačima,tepihu, svugde- pa je gospođa odustala.Kad je imao 2 meseca jeo je spanać,supice sve što je i nama bilo na jelovniku.No do
o, mom je detetu sa njima do
o, obožavaju ga a i on njih pa ponekad dozvolim da se mamica-moja ponosi da ga je ona naučila sve te riječi koje zna a i ine pesmice koje nikad nije znala a sad ga je ona kao svaku naučila.Odoh ja daleko.A videćeš kad budeš imala svoju decu.To je palo u vodu kad mi je mama rekla-ja sam mislila da ćeš se opametiti kad dobiješ dete.Dakle ja sam još uvek polublesava što ne koristim njihove metode.Hvala lepo ja ću biti polublesava al ću imati normalno dete. <i></i>

[vanja]

Moja mama i ja smo se totalno skužile baš kada sam i ja postala mama, i sada mi je (i unucima) sve što mama/baka treba biti.<
>Ali da dođemo do toga, prošle smo pakao, u pubertetu mi je bila simbol svega protiv čega sam se bunila, i ona se hrvala samnom i mojim buntom junački, kako je znala i umijela, a najveće je bilo od nje da je, kad je zbilja zagustilo, pogledala i sebe kritički, i počela jako raditi na sebi...Skupa smo nekak odrasle, kroz sve to...Danas mi je na ponos kako sam slična mami, a i sličan smo životni put prošle - obje smo razvedene, u drugim (sretnim!)
akovima, a vidi ovo na je mene rodila sa 23, sestru nakon 8,5 god., ja Jankića sa 23, Ninu sada, 8,5 god. poslije...<
>I da, rekla je puno puta "vidjećeš ti..." i "samo ti želim da ti dijete jednog dana priušti sve što si i ti meni...", ali, 100 puta je to povukla otkad se Janko rodio (sama se toga često sjeti)! <
>Stari je druga priča, i dan-danas smo u nategnutim odnosima, kao i uvijek... <
>Uglavnom, roditeljstvo je zbilja težak zadatak, masu puta pogriješiš, nisi dovoljno jak, uporan, pametan, naspavan...pedagoški pristupi, metode, sve to može zatajiti u praksi (sigurno to iskustvo svi imamo), ali je, po mom mišljenju, namjera (trud) i ljubav ono što se na kraju
oji... <i></i>

[Heidi]

Quote:Ja ne samo da svoje roditelje gledam iz druge perspektive, sve ljude gledam drugačije a pogotovo one koji također imaju djecu. Sa smiješkom gledam trudnice po ulici i potajno im zavidim..., virim u kolica i divim se bebama.... to sam sada jedna sasvim druga ja. <
><
><
>U potpunosti se slažem s barbie, najkraći, najljepši i najiskreniji odgovor. Iva (22.12.2001.) <i></i>

[Hajdi]

Oprosti kako je ovo moguće?<
><
>Quote:Kad je imao 2 meseca jeo je spanać,supice sve što je i nama bilo na jelovniku. <i></i>

[mamaladoled]

"Neka dete proba-šta mu može od toga biti" - to je bio odgovor.Treba li reći da nije s njom ostao duže od pola sata dok nije imao šest meseci.Takva je moja mama,uvek u pravu jer ona je odgojila nas troje,pa ajd joj sad protivreči. <i></i>

[Webmama]

ajme ko da slusam moju mamu treba djetetu speka i kobasa, a ne fruteke.... <
><
>inace su bili super Mame&Bebe - Početna stranica<i></i>

[Hajdi]

Moja mama je meni htjela sabotirati dojenje, odmah navalila s nekim čajićima, umjetnim mlijekom - Nina je imala strahovite grčeve i užasno plakala tri mjeseca, a ja mlijeka na izvoz, i zamrzavala i bacala. Ali ja se nisam dala i isključivo sam dojila - da ne spominjem da ona apsolutno nije htjela bočicu, i bome izdržala sam 13 mjeseci. Poslije mi je mama rekla da je njoj prije rekao netko da ću ja dojiti 13 mjeseci da bi se ona slatko nasmijala. S drugim djetetom nije bilo tih problema, nije se miješala u dojenje jer je znala da sam sposobna za to.<
><
>Ona je dojila jedva nešto malo mene i
ata jer nije mislila da je to bitno, tada su svima gurali umjetno mlijeko itd ... <
> <i></i>

[mamaladoled]

Kad već spomenu ove čajiće da nastavim.Kod mojih je običaj da kad se žena porodi ide mjesec dana kod svojih.Sad,kako ja nisam uopšte mogla ustati zbog šavova,odem ja s bebicom k majci.Ja normalno dojim al bebica plače li plače.Mama skuži da je boli stomačić i počnemo dodavati čajeve.Tako jedne noći spremim ja bebača za spavanje, nadojim ali mali opet plače.Dam mu čaj i on zaspe.Svi u kući spavaju samo mene uhvati takva tuga kako mi je dete zaspalo na čaju,pa biće gladan,pa kad će se probudit-lijem suze ko kišna godina.Trajao je taj moj plač do
ih dva sata dok se svi u kući nisu probudili i popadali od smeha.Do
a mamica jedva čeka da uspava dete a kad zaspe onda plače što je zaspao. <i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Nas odnos oduvijek je bio pun uvazavanja i ljubavi. Mozda idilicno zvuci ali tako sam ga dozivljavala kao dijete tako ga osjecam i sada. <
>Od njih sam dobila nesebicnu ljubav, paznju i lijepe uspomene. <
><
>Danas kada sam majka cesto znam reci "Ako me I
ahim bude volio bar pola koliko ja volim svoju mamu, bicu i vise nego zadovoljna" <
><
>Nista ne bih mijenjala u nasem odnosu...Mozda jedino "maminu pretjeranu
iznost" <
><
>Btw, svaki dan smo u kontaktu bilo telefonski ili putem Interneta. <
><
> I
ahim, 02.03.2003. Jeddah<
><
><
><i></i>

[Qwerty030]

moj odnos prema starcima se promjenio davno jos prije Jusufovog rodenja<
>u pubertetu sam bila grozna <
>rat me promijenio iz korijena (na bolje)<
>promijenio se i moj odnos prema zivotu ne samo prema njima<
><
>sve u svemu puno mi znace <
> inace sam jako vezana za mamu <
>Jusuf 09.04.2003<
><
><
><i></i>

[iris]

...znala je jako često govoriti moja mama. I moram priznati otkad sam kročila na taj planet, počinjem shvaćati što mi je htjela reći. Ono o čemu jako puno razmišljam iz ove perspektive su moji roditelji, njihov odgoj, način na koji su rješavali probleme s nama, koliko to utječe na moj odnos s Lenom isl. Osluškujem kako su me oblikovali, pokušavam izbaciti neke svoje uvjetovanosti za koje mislim da su bezveze, borim se protiv nekih stvari, druge konačno prihvaćam. Nekako je pala I ona zadnja maska “svemoćnih” roditelja I mislim si , bože, pa I oni su bili ovako zbunjeni I mladi I sami I lakše se nosim s nekim stvarima koje im generalno “zamjeram”.<
>Je li vaše roditeljstvo I vama ponudilo neku drugu perspektivu I da li ste oprostili svojim roditeljima ili ih bar razumjeli na nekoj novoj razini ,te na koji je način promijenilo odnos među vama, odnosno razmišljanje o njima ?<
><
><
> <
><
><i></i>

[sj]

Sretna sam s odnosom mojih roditelja prema mome djetetu. Imaju za njega svo svoje vrijeme, upravo ono što je meni nedostajalo kad sam bila dijete. Moja mama je jedna divna žena, ali nikada nije imala običaj staviti me na koljena, grliti i maziti (vjerojatno zato jer je gotovo kao beba ostala bez svojih roditelja). Sada to radi (ljubljenje, maženje) s mojim djetetom i sretna sam zbog toga jer je uspjela izgraditi i taj dio sebe. Zahvaljujući njoj (uskače mi u kućnim poslovima) i ja se mogu još više baviti s djetetom. Moram priznati da koji put uspoređujem sebe kao roditelja i njih, i priznajem da sam puno "mekša" i fleksibilnija. Da li je to bolje ili lošije, vrijeme će pokazati... <i>Edited by: sj at: 7/16/03 12:02 pm<
></i>