Moja djevojčica nije sportski tip.
Nastavno na navedeno nema niti natjecateljskog duha.
Ima 7 godinica, obožava čitati (knjižničarka u školi joj je rekla da je njezin najčešći posjetitelj), obožava slikati i crtati, ali to sve obožava raditi sjedeći ili ležeći. Naravno i crtići i filmovi su omiljena rabota. U stanju je provesti sate i sate u sobi sa svojim (ne)aktivnostima.
Budući da uz sve to skupa voli i papati, stalno se nalazi na nekoj granici da postane debeljuca. Visoka je 137-138 cm, teška 35-36 kg, koliko se sjećam po zadnjim mjerama. Velika osoba u svakom pogledu.
E sad, mi ju cijelo vrijeme pokušavamo pridobiti na neku tjelesnu aktivnost, ali tvrd je orah, čini se. Upisana je na elementarnu športsku školu u školi i na plivanje na Mladost. Dakle ponedjeljkom i srijedom ide na sport u školi, utorkom, četvrtkom i subotom ide na plivanje. U školi je u boravku svaki dan do 17, sport joj počinje u 17, a kad ima plivanje, to je od 19-20.
Osobno smatram da je to previše za tako mlado biće i vidim na njoj da joj je teško i da je umorna. Nakon razgovora sa učiteljicom, odlučila sam ne siliti ju na bilo koju od te dvije aktivnosti, da joj se potpuno ne zgadi sport, tako da smo se dogovorili da na sport može ići, ali da ne mora ako se osjeća umorno nakon škole. Za plivanje sam joj rekla da ako će biti preumorna, nekada može izostati, ali da ipak nastoji ići barem dva od tri puta tjedno. Da ne bi mislila da je pod pritiskom, rekli smo joj da ne mora ići na završno natjecanje ako ne bude htjela, nego neka se samo ide tamo poigrati i zabaviti. Zadnjih par tjedana nje skoro pa nema na plivanju i na sportu. Zadnjih par puta je rekla da ju prije plivanja boli trbuh i da se ne osjeća dobro, a čim joj kažemo da ne mora ići, u roku pola sata svi bolovi prođu. Tako je bilo i sinoć. Moj muž želi da ju ispišemo, jer da mu nema smisla plaćati i spremati se svaki put, da bi ona pred ulaskom na bazen rekla da ju boli trbuh.
Trenerica je rekla da je u početku bila među najboljima u grupi, a sada je zadnja. Da nije uopće napredovala, jer da očito nije zainteresirana.
Zbog toga svega je ponekad prilično smotana u igri sa vršnjacima, kažu jedino da dobro puca kad igraju graničara. Sad u školi počinju i zadirkivanja zbog toga.
Nastojim joj kontrolirati prehranu, koliko mogu. Naravno da voli slatkiše, ali tu mislim da joj stvarno ne dajemo previše, vidim da se neki klinci dave u čokoladi, a izgledaju kao čvarci, jer potroše svu suvišnu energiju na trčanje i aktivnu igru. Ona je gurman i uvijek bi mogla još, nekada dobije, nekada ne. Nemam srca govoriti joj da ne može dobiti još malo riže i cikle, jer će biti debela.
Što raditi sa takvim djetetom koje apsolutno nema želju baviti se ikakvim aktivnostima? Kako pobuditi u njoj želju da nešto radi sa svojim tijelom, a ne samo da leži i čita/slika/gleda TV.
MM i ja nismo neki extra sportski tipovi, ali nije da ne radimo ništa. Uvijek svi zajedno bicikliramo, ja tu i tamo radim neke vježbe doma, nju uvijek žicam da mi „pravi društvo“, ali ona odustane nakon tri čučnja.
Stvarno ne znam gdje sam fulala fudbal, sigurna sam da sam ja negdje pogriješila u startu, ali ne znam gdje i kako to ispraviti.
Brine me.