(Ne)radne navike

[viki]

- pa ne bih baš rekla, mislim može ga probat pustit da dobije 1 pa će vidjet, al kod nas ni to nije ništa promijenilo...

[teutonija]

No opet

pustiti da umjesto orbit kauguma u torbici nosi peptorane i gastale kad se sjeti da joj sin ima test u školi i da joj predstoji pakleno popodne

ima djece koja su u drugoj krajnosti koja već u prvom razredu razviju gastritis, stalno su zabrinuta, ustrašena, pod stresom, teže savršenosti ,a znamo da nitko nije savršen. Njima je jedna greškica smak svijeta ,izostanak iz škole katastrofa, bude se ujutro u 5 jer moraju napisati zadaću ,a škola je popodne....
Kad se sjetim takvog primjera drago mi je da je takva kava je ,barem nije pod stresom i dijete je i po razmišljanju i po ponašanju.

Ja se naživciram ,ali sam daleko od Peptorana

[Adorabla]

molim te Tania, prvo ovo zaboravi:

Kad vidim djecu svojih prijateljica koja sama brinu o zadaći, školi, učenju, lektiri itd, te doma rješavaju desetine i stotine zadataka, čitaju knjige itd. dođe mi da vrištim od muke jer mojeg sina apsolutno ne zanima nikakvo čitanje (pretplatili ga na sve časopise, on pročita samo strip) a knjige, vježbanje matematike i učenje uopće ne dolazi u obzir.

vecina tih mama ima ili lazljiv jezik ili im djeca imaju neke druge gadne probleme

Slazem se u najvecem dijelu s Medom s time da si mislim da nije zgorega da nadjes nekoga da ga za svaki slucaj istestira. Medjutim onak na prvu vjerojantno je razlog njegove nezainteresiranosti bas ta nadarenost.

I druga stvar moras se ti odmaknuti i ne vrsiti pritisak jer mi se sada cini da te je malo i procitao da razmisljas i nerviras se za njega pa mu time cinis medjvjedju uslugu jer je skuzio obrazac da ako on zaboravi i ako mu se ne da da ces ga ti na kraju natjerati. Jednostavno probaj jednostavno biti nezainteresirana. Ako je cista ljenost u pitanju to bi moglo biti poticajno.

Bistra djeca traze vise samostalnosti a ti svojom kontrolom zapravo sputavas njegovu samostalnost.

[Adorabla]

molim te Tania, prvo ovo zaboravi:

Kad vidim djecu svojih prijateljica koja sama brinu o zadaći, školi, učenju, lektiri itd, te doma rješavaju desetine i stotine zadataka, čitaju knjige itd. dođe mi da vrištim od muke jer mojeg sina apsolutno ne zanima nikakvo čitanje (pretplatili ga na sve časopise, on pročita samo strip) a knjige, vježbanje matematike i učenje uopće ne dolazi u obzir.

vecina tih mama ima ili lazljiv jezik ili im djeca imaju neke druge gadne probleme

Slazem se u najvecem dijelu s Medom s time da si mislim da nije zgorega da nadjes nekoga da ga za svaki slucaj istestira. Medjutim onak na prvu vjerojantno je razlog njegove nezainteresiranosti bas ta nadarenost.

I druga stvar moras se ti odmaknuti i ne vrsiti pritisak jer mi se sada cini da te je malo i procitao da razmisljas i nerviras se za njega pa mu time cinis medjvjedju uslugu jer je skuzio obrazac da ako on zaboravi i ako mu se ne da da ces ga ti na kraju natjerati. Jednostavno probaj jednostavno biti nezainteresirana. Ako je cista ljenost u pitanju to bi moglo biti poticajno.

Bistra djeca traze vise samostalnosti a ti svojom kontrolom zapravo sputavas njegovu samostalnost.

[Tania]

ajde, drago mi je da sam otvorila dobru temu i vidim da ste se mnoge našle u istom košu. Malo mi je ludnica danas na poslu pa tek sad odgovaram...redom

Tania wrote:Ma ne znam, drugačije sam si zamišljala tu školu....da će on sam sjediti poslije škole, učiti unaprijed, čitati....igrati se škole doma kao što smo se mi igrali kao klinci.... kao što rekoh, najviše me plaše viši razredi....
A joj, pa nisi valjda to stvarno očekivala?

ma nisam zapravo ništa očekivala, očekivala sam jedino da će biti jednostavnije. Ovom sam se možda nadala jer sam ja bila takva.

Uostalom, danas kad ja imam školarca mislim da su lektire općenito tako loše zamišljene u školi. Svaku pouku koju nađu u odabranoj lektiri mogli bi naći i u nečem djeci zanimljivijem, ma čak i stripu ako treba. To bi svakako više potaklo djecu nego ovaj način.

slažem se. Većina priča je totalno neaktualna i nezanimljiva djeci. Druga su vremena...no opet, voljela bih da ga knjige zanimaju. Lara, ne nažalost ne čita ništa... zavidim roditeljima djece koja vole čitati. Da ode u školu bez lektire, mislim da ga ne bi previše trgnulo... s druge strane, ja sam papak da takvo nešto napravim. Možda jedino u prethodnom dogovoru s učiteljicom, jer sam s njom već jednom razgovarala o radnim navikama da mi je teško s njim doma učiti.

Natprosecna inteligencija nije uvek plus i olaksavajuci faktor. Mi imamo problem sto skola ni ne pokusava da mu ponudi nesto vise.

Ma ja njega uopće ne doživljavam kao nešto posebno, naprotiv mislim da je prosjek...ima djece u razredu koja su stvarno posebna po sposobnostima (kao tvoj Stefan kako ga opisuješ) stvarno su odličan razred. On svoju inteligenciju koristi na isti način na koji sam ja koristila svoju....kako proći školu uz što manje napora i rada. Tu smo isti. Jedino što sam ja imala taj kliker odgovornosti i što sam učila na posljedicama (mene nažalost moji uopće nisu pitali da li imam zadaću, da li sam spakirala knjige, sama sam gledala na sat kad moram krenuti u školu i tako sam učila na vlastitim greškama). Ambicioznost mu je nula, a tu se teško nešto da napraviti, mislim.

što se tiče lektire nemojte ostavljati za zadnji vikend, jer onda proradi nervoza

ostavljam za zadnji vikend da mu bude svježe kad piše test iz lektire.

dobro, tinice, ne kopaj joj po rani

ahah, ma navikla sam ja na Tiničino dijete....i na njenih 100 zadataka usput. Ne bediram se. Možda bih joj jedino dala svoje na tjedan dana...u marince u tiničin "boot camp".

Sanika znači i Paula isto zeza?

Postavite si neki cilj, npr. ako napiše zadaću svaki dan odmah iza škole, ako napiše lektiru tjedan dana prije zadnjeg roka, dobiva nagradu.

Jedno vrijeme mi je dolazio s boravka s polunapisanom zadaćom. Od tada imamo pravilo da ga više ne kupim u prvoj grupi nego u dežurstvu i ne mrdamo van dok nije gotova.
Što se motivacije tiče, imali smo motivaciju da ako prođe s 5 idemo u Njemački zabavni park na par dana, no sve je vjerojatniji scenario prolaska s 4, jer su mu ocjene pretežno četvorke. . Nisam frikuša koja pati na prosjek, četvorka mi je isto ok stoga će biti izlet u Gardaland.

Ma ja sam isto daleko od peptorana, ali da mi digne tlak, digne ga. Manji brat koji trči okolo i gleda crtiće dok ovaj mora pisat isto nije olakšavajuća okolnost.
Tinice, kod tate je na kraju i završio....napisali jednu i pol priču...a onda sam ja ostatak rješila s njim preko skypea.
Ma ne mogu reći da se tata ne angažira oko škole....lagala bih da je tako...ali opet, nije onakav čvrst autoritativan tip oca...nego je tip koji će ga pomaziti po glavi i reći: ajde Mimi, daj završi to.

Teutonija, znam par takve djece koja su previše odgovorna i to mi je možda još i gora varijanta. Sin jedne moje prijateljice je takav i on radi presiju na čitavu obitelj sa svojom školom. Užas. Ma...neka sredina bi trebala postojati...škola ne bi smjela postati središte života isto kao što ni meni nije posao. Ja samo želim da on dođe do zaključka da mu se isplati potruditi i završiti prvo ono što mora i onda imati hrpu vremena za ono što želi, umjesto da se cijeli vikend kilavi i iznervira sve oko sebe a na kraju još nije gotovo.

[Tinica]

Ja samo želim da on dođe do zaključka da mu se isplati potruditi i završiti prvo ono što mora i onda imati hrpu vremena za ono što želi, umjesto da se cijeli vikend kilavi i iznervira sve oko sebe a na kraju još nije gotovo.

Upravo to i je poanta svega da mu dođe klik u glavici koje su njegove obaveze koje mora izvršiti i da tu nema eskiviranja i da zna da se ni tebi ne da svaki dan ići na posao ali evo tako nam je svima pao grah...

[Tania]

niš ne kužim...što se događa s forumom mislim...pročitala jutros ovdje par dobrih postova s par dobrih savjeta, sad ih više nema

[folne]

mi imamo jedan dogovor ODGOVORNOST - POSLJEDICE a to je da on zna da mu škola mora biti na prvom mjestu i da su i tenis i sve ostale aktivnosti iza škole i zna da je meni važno da je on dobar i na taj način si kupuje mir. Kužite??? Moje dijete je nevjerojatno proračunato i ne bi si on dozvolio da si jedan dan uništi sa cmoljenjem i prenemaganjem nad knjigom kad zna da to može riješiti u pola sata i ostaje mu više vremena za igru nego da sjedi satima u sobi, kuka nad zadacima i vuče se ko krepana mačka po stanu A vani je ekipa

Tinice, sve je to super, ali ponavljam Bubino pitanje-što ako dijete nije proračunato i nije mu stalo ni do treninga, niti do igranja vani s klincima toliko da se prihvati posla i radije će ležati ili buljiti kroz prozor nego da uči? Ako radije odustane i od TV-a, kompa i igrica? Šta je slijedeća kazna? Klečanje na kuruzi?

Dok god postoji nešto što je djetetu dovoljno važno da se njime može manipulirati s tim, dotle ta igra funkcionira, ali djeca rastu i ono što prolazi kod drugašića sigurno ne prolazi kod starije djece i prema mom iskustvu dijapazon toga što možeš koristiti kao uskratu da bi dobio od djeteta ponašanje koje želiš se drastično smanjuje.

[Rimaithor]

Potpis na folne ko kuca!
Moj se ne da ucjenjivati, nikakve manipulacije ni prijetnje ne pale a pogotovo ne prijetnja da nece na trening, to bi docekao s veseljem vjerojatno

[Tania]

moj je isto na većinu kazni leden k'o špricer.
barem u tom pogledu prihvaća odgovornost mrtav hladan riječima: okej.

kod mene pali samo pozitivna motivacija (ja sam ista takva, ne čudim se) a i moje totalno prepuštanje odgovornosti njemu.

editiram svoj početno optimistični post sa izvještajem kako je izgledala naša vježba za matematiku (30 zadataka!)
....počeo super, pa onda krenuo sa ne znam, ti mi pomogni, gladan sam, ja bi gledao film, pa do totalnog blackouta kad više ništa nije znao, bubao rezultate bezveze, izgledao je kao da uopće nije u stanju koncentrirat se, ja izgubila živce, jer više ništa nije ni slušao (totalno je odbijao poslušati da se vrati za stol)....isplakali se on i ja...krenuli ponovno....i nakon 2 sata je riješio 30 zadataka.
Katastrofa.
O stanju u kojem sam ja, kako sebi predbacujem što nisam u stanju s njim izaći na kraj i koliko me sve to plaši i frustrira neću jer je nepotrebno.
Ali definitivno, u ovakvim trenucima pomišljam opet na psihologa.

[ivanaibruno]

Kad smo vec u tom tonu, ja bih molila ako samo na kratko mozemo prosiriti temu.

Naime, vec je neko vrijeme sam doma prije/poslije skole. No, inzistira da zadacu radi tek kad ja dodjem doma. Jer, onaj cas kad zapne, cujes:necu, ovo je glupo, ja to ne znam, necu to rijesiti... Al ajde, to jos nekako prezivim. Medjutim, on stalno vice ne. Nece van, nece u setnju, nece na trening, nece na spavanje, nece u kupaonu, nece ovo, nece bas sad jesti. Inzistiranje na nekoj od tih elementarnih stvari zna stvoriti takav bijes kod njega da me to stvarno jako jako brine. Maksimalno izbjegava drugu djecu, ne izlazi pred zgradu (dobro, bas i nema klinaca). Na treningu sve super, samo ako uspijemo na trening doci... Stalno govori da ga je sram... No pred nama nema srama ireci svoje misljenje, svoj stav, cak i onda kad ga nosta ne pitamo nit ga se tice...

Isuse, a najgore je to sto u osam i pol godina je to dijete staro, AKO je 50 puta nesto prihvatilo i reklo: da, moze, hocu. Ja to vise nemrem trpit. Ja vec dva dana ne izlazim iz sobe, prepustila sam ga tati, nemam volje ni snage toliko se natezati oko najbanalnijih stvari.

Ono sto sam htjela prosiriti, sto recimo mogu ocekivati/dobiti ako se narucimo kod te psihologice TS? znam da zena nema carobni stapic. Jel to jedna opservacija, jel samo djeteta, ili ide i razgovor s roditeljima, kolko se ceka, jel to jednokratno ili ima i neke grupe- sto li?

Sori sto sam malo off, moze koji odgovor iskustvo i na pp.

[Tania]

ja bi ti svakako preporučila da napraviš termin i da ne čekaš. Onako laički bi rekla da je tu neki strah od neuspjeha i neprihvaćanja, naučena bespomoćnost (ja to ne znam, ja to ne mogu) itd.
Jedini je problem s tim psihološkim centrom što se čeka i što se puno plaća, ali mislim da nemaš što oklijevati. Ja sam napravila termin kod psihologice gdje je bio na testiranju..

[mazilica]

mi smo izašli iz sličnog začaranog kruga kao u taniinom prvom postu.
stvari nsu se počele mijenjati kad su postavljena jasna pravila.:
1. ti ne ideš u škoklu za mene nego za sebe
2. svaka ocjena je na ovaj ili onaj način zaslužena i samo tvoja, ti snosiš odgovornost za nju, koje će to ocjene biti mene ne zanima
3.zadaća je obaveza prije svih drugih obaveza, ali tvoja
4. ja sam tu da objasnim i pomognem, ne da radim za tebe

u kombinaciji sa jednom edukativnom jedinicom iz prirode, sad je mila majka.

tania, možda ne bi bilo zgorega da prvo sama sebi posvjestiš da u školu ide on , a ne ti i pustiš ga da se nosi sa posljedicama svoje neodgovornosti. zbog nenapisane /nepročitane lektire dobit će 1 iz testa, nije ni to najgora stvar na svijetu. ali kada se desi je vrlo dobar temelj za razgovor, dogovor i objašnjavanje kako bi stvari trebale funkcionirati.

ako vježba matematiku, 30 zadataka, i nakon 10 mu prisjedne, nek napravi pauzu, za dva sata nek riješi još 10.
mi imamo pravilo da se lektira čita 20 stranica dnevno. u 4. razredu su to knjige od 100-150 stranica , pa je za par dana gotov, onda se potrudim da kroz obične razgovore iznese svoje dojmove, dotakne se nekih detalja iz knjige, svaki dan, ni ne skuži, a ne ispari mu iz glave. doduše, mi lektiru ne pišemo doma, oni to rade u školi svi zajedno.čak i u višim razredima.
osobno sam mišljenja da se lektira, pa i slikovnice i "blesave" knjige čitaju prvenstveno zbog opće kulture, širenja vokabulara itd, a ne zbog karakterizacije likova i izvlačenja pouke (što je užasno teško, pogotovo u višim razredima i težim djelima i ne ide i ne mora ići svima).

što se tiče ljubavi prema čitanju, T. jako voli čitati, ali ne sve. počelki smo s listanjem enciklopedija, pa čitanjem crtica u njima, pa kratkih priča na zadanu tematiku i stripova (recimo, veliki je fan grčke mitologije), a završili na teen romanima od 200-tinjak stranica na tu temu (najdraži mu je Kradljivac gromova). i tako za svako interesantno područje.

[mazilica]

i samo se moram nadovezati a stefanovu mamu i predavanje praznog testa.
ja to ne toleriram.
prvo, koliko god je moje dijete posebno i drugačije od drugih, ne postioji niti jedan razlog da se to konstantno ističe. on nije tu da propitkuje sustav i evaluira koncept nastave. u drugom razredu su pitanja takva (ma u svakom razredu) kakva jesu, prilagođena većini. tebi su blesava? super, riješi, dobij 5, a onda na vannastavnim aktivnostima (dodatna, grupe razne, radionice) propitkuj ono što te zanima.
a dodatne kapacitete ću ti ja omogućiti.

škola je obaveza nadprosječnih, ispodprosječnih i prosječnih i što ju prije kao takvu shvati, manje će biti frustriran. ovo je isključivo iz vlastitog iskustva.

[† Sanika]

moj je isto na većinu kazni leden k'o špricer.
barem u tom pogledu prihvaća odgovornost mrtav hladan riječima: okej.

kod mene pali samo pozitivna motivacija (ja sam ista takva, ne čudim se) a i moje totalno prepuštanje odgovornosti njemu.

Eto sve si sama napisala. Pozitivno motiviraj. Kod nas je pomak na bolje od kada sam rekla da neće dobiti poklon za Uskrs ako se ne "skocka" sa školom.
I ja mu ne bi dala alternativu lunaparka. Ako ne ispuni cilj, nema ništa, ostaje doma.

Tu nažalost kažnjavaš i sebe i drugog malca. I u takvim slučajevima se ja "slomim" i popustim, i napravim kardinalnu grešku.

Tako da se osim njega trebaš mijenjati i ti.
Odnosno osim Paule trebam se mijenjati i ja Trebam(š) prestati biti control freak, trebam(š) biti dosljedna u kaznama.

....počeo super, pa onda krenuo sa ne znam, ti mi pomogni, gladan sam, ja bi gledao film, pa do totalnog blackouta kad više ništa nije znao, bubao rezultate bezveze, izgledao je kao da uopće nije u stanju koncentrirat se, ja izgubila živce, jer više ništa nije ni slušao (totalno je odbijao poslušati da se vrati za stol)....isplakali se on i ja...krenuli ponovno....i nakon 2 sata je riješio 30 zadataka.
Katastrofa.

Tipična situacija i kod nas.

Javi što je bilo kod psihologa

[Buhtlica]

i samo se moram nadovezati a stefanovu mamu i predavanje praznog testa.
ja to ne toleriram.
prvo, koliko god je moje dijete posebno i drugačije od drugih, ne postioji niti jedan razlog da se to konstantno ističe. on nije tu da propitkuje sustav i evaluira koncept nastave. u drugom razredu su pitanja takva (ma u svakom razredu) kakva jesu, prilagođena većini. tebi su blesava? super, riješi, dobij 5, a onda na vannastavnim aktivnostima (dodatna, grupe razne, radionice) propitkuj ono što te zanima.
a dodatne kapacitete ću ti ja omogućiti.

škola je obaveza nadprosječnih, ispodprosječnih i prosječnih i što ju prije kao takvu shvati, manje će biti frustriran. ovo je isključivo iz vlastitog iskustva.

ovo potpisujem od riječi do riječi.
i znam iz vlastitog iskustva.
J je često dolazio doma i govorio kako su ova ili ona pitanja dosadna, kako oni to bezveze uče, a on to već sve zna (a zna i više od toga) i kako se njemu ne da odgovarati na tako lagana pitanja... trla baba lan...
lijepo smo sjeli, porazgovarali, shvatio je da mora rješavati testove kakvi god bili, glupi, dosadni, lagani ili kako ih već želi nazvati, ali mora ih riješiti. takva su pravila igre. nisam ih postavljala ja, nije ih postavljao on, nismo tu da ih mijenjamo, moramo ih se držati.

[Tania]

Sanika, ma je....ali...ne samo da kazna na M. nema nikakvog utjecaja, ona bi trebala biti i trenutačna, tako da zabrana da idemo u bilo kakav park u 6 mjesecu nema neke svrhe i kažnjavala bi drugog malca, bespotrebno. I nije to kazna što idemo "samo" u Gardaland, nego je ono drugo trebala biti nagrada za peticu. Ali eto, barem će kućni budžet ostati sačuvan.

Mene isto zanima mišljenje psihologice. Ja kao control freak stalno ispitujem sebe što ja radim krivo i kako to da ne razumijem vlastito dijete koje sam ja rodila. Jel' netko još ima taj sindrom?
Za razliku od mlađeg djeteta za koje sve znam što se s njim događa, s kim se igra, kako je bilo, u kog je zaljubljen....o starijem praktički ne znam ništa što se dešava u njegovom unutarnjem svijetu.

To mi je možda još i najžalosnija činjenica....voljela bih da smo bliski a nažalost osim što živimo skupa i radimo stvari skupa, nemam osjećaj da me vidi kao nekog kome bi se povjeravao. Ne krivim ga, ja sam isto bila takva sa svojim starcima, ali mi je žao.

U nekim svojim romantičnim predodžbama roditeljstva, zamišljala sam nas kako ga učim nekim vrijednostima, poukama, mudrostima, znanju....a ne kako ga natjeravam cijelo popodne da riješi par zadataka iz matematike.

[† Sanika]

zamišljala sam nas kako ga učim nekim vrijednostima, poukama, mudrostima, znanju....a ne kako ga natjeravam cijelo popodne da riješi par zadataka iz matematike.

Da radiš samo jedno bilo bi prelagano Ajde ajde super si ti mama !!

Zapravo mislim da smo mi tip mama koje su čak i previše TU za svoje klince.

Paulina frendica ide sama u školu, ide sama na ples, ide sama u dućan, ide sama kod frendice u skroz drugu ulicu...sama piše zadaće prije nego joj se mama vrati s posla itd. Ona je jedna odgovorna i pametna cura. Ali, njena mama je totalno drugi tip od mene. Ona ne paničari kad mala ide sama u školu/ples/dućan/frendici... ona ju uopće ne pita što ima za zadaću, jel pišu kakav test i sl...Ode na informacije tu i tamo. Ona je svakako brižna mama, ali neke je stvari prepustila malenoj.
Ja previše visim nad P. Ona zna da ću je ja daviti dok ne na piše zadaću, da ću joj ja provjeriti torbu, prelistati bilježnice itd.. Previše kontroliram sve.

Sad sam otišla opširno, no mislim da ta moja/tvoja pretjerana briga dovela do toga da je njima sve "lako ćemo" i da im je odgovornost na -2.
Tako da osim njih, mislim da trebamo mijenjati i svoje ponašanje.

[medo14]

Svako dijete je različito, pa čak i za braću koja žive u istim uvjetima ne vrijede ista pravila i metode kako ga motivirati.
Također i mi roditelji smo različiti, tj. pitanje je koja su naša očekivanja od djeteta, s čime smo zadovoljni a što smatramo neuspjehom u odgoju
najbolje znamo svoje dijete, znamo koliko može a koliko je dalo

razgovor s psihologom je koristan, iako on nema čarobni štapić,
ali u tom razgovoru se mogu roditelju otvoriti oči i može se dogoditi da progleda, da definira svoj i djetetov problem,
svi mi vidimo da nešto ne štima ali ne znamo definirati problem i naći put da ga rješavamo
tu može razgovor sa stručnom osobom pomoći

[mama courage]

i samo se moram nadovezati a stefanovu mamu i predavanje praznog testa.
ja to ne toleriram.
prvo, koliko god je moje dijete posebno i drugačije od drugih, ne postioji niti jedan razlog da se to konstantno ističe. on nije tu da propitkuje sustav i evaluira koncept nastave. u drugom razredu su pitanja takva (ma u svakom razredu) kakva jesu, prilagođena većini. tebi su blesava? super, riješi, dobij 5, a onda na vannastavnim aktivnostima (dodatna, grupe razne, radionice) propitkuj ono što te zanima.
a dodatne kapacitete ću ti ja omogućiti.

škola je obaveza nadprosječnih, ispodprosječnih i prosječnih i što ju prije kao takvu shvati, manje će biti frustriran. ovo je isključivo iz vlastitog iskustva.

potpisujem od riječi do riječi.

[Tania]

evo da javim izvjestaj od psihologinje. Bili smo u centru TS i došli nešto ranije pa smo baš imali vremena za razgovor i re-test. Uglavnom nema nikakve patologije, nego je riječ isključivo o manjku motivacije koje onda uzrokuje to da on odluta. Plus, navodno je njemu apstraktno mišljenje (općenito kognitivne sposobnosti) najjače područje (pokazala mi rezultate testiranja, to je na skali od 1-20 bilo na 17) i veli da baš zbog toga on mora imati neki ventil a da škola guši svaku kreativnost i da mu je to dosadno. Predložila je neke kreativne aktivnosti i da razmislimo o smanjenju boravka, jer da je njemu predugo sve skupa...i škola i boravak i onda doma zadaća. Što se zadataka tiče, rekla je neka mu dajemo po 5 svaki dan umjesto 20 odjednom. Veli da je socijalno vrlo društven i topao, jedino malo teže verbalizira osjećaje. Isto tako mi je rekla da zbog toga što moj bivši i ja imamo skroz drugačije pristupe (kod njega nema željezne discipline kao kod mene) da od toga obično strada odnos sa strožim roditeljem...pa da je dosta bitno vrijeme 1 na 1 kojeg praktički on i ja zbog mlađeg brata nemamo. Sve su svemu, meni je trebao taj razgovor više nego njemu, jer mi je trebala potvrda da sve radim dobro (ona je rekla da se ta moja struktura ipak vidi, čak i po načinu na koji je on rješavao test) plus, savjet kako da radimo dalje. Budući da je on dijete koje na prepreku stane skroz, morat ćemo raditi na tome da sve zadatke podijelimo u manje. Bit će valjda ok.

Hvala na podršci cure