Sada je: 28 ožu 2024, 10:08.

Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

Ovdje možete pitati sve što vas zanima u vezi odgoja i roditeljstva, neovisno o dobi djeteta, ali i podijeliti svoja iskustva i razmišljanja s drugim mamama.

Moderatori/ce: latica, Crazy Daisy

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la pčelissima » 09 lis 2018, 10:56

Bok svima,

majka sam djevojčice od 3 godine i 10 mjeseci.
od djevojčice za koju sam pričala kako se uvijek sve dogovorimo, beskrajne ljubavi, puno maženja i grljenja, naš odnos se posljednjih dva mjeseca sveo na rasprave, uvjeravanja, 'svađe'.
konstantno je ljuta na mene, odguruje me, odgovara, 'neću' i 'neću nikada' su postale svakodnevica, jednom sam bila i 'glupača', a u zadnje vrijeme slušam i da sam 'zločesta', pa i 'neću da si mi ti mama', 'želim neku drugu mamu' i slično - ovo zadnje boli jako, ali znam, reći ćete mi da ne uzimam srcu - 'to su djeca'.
ali baš zato, jer je tvoje dijete i jer vjeruješ da radiš sve da si dobra majka, te riječi itekako bole.
imam konstantan osjećaj da nešto ne radim dobro, da me ona ne voli.

glava mi je zakuhala od nastojanja da pronađem načina da nađemo 'zajednički jezik' - knjige, članci, metode, razgovori, priče - imam osjećaj da ništa ne pomaže.
umorna sam od borbe s njom, jučer mi je nakon dugo vremena prošlo kroz glavu kako jedva čekam da idem na posao da se odmorim, a evo danas me umara sama pomisao na popodne koje trebamo provesti skupa.
i ljuta sam na sebe kad izgubim kontrolu, kad reagiram glasno i prejako, ali nekad stvarno ne mogu više.
sad se trudim maknuti kad me krene obuzimati bijes, jer, izgovoriti ću to, poludim kad mi ona, nakon što cijeli dan isplaniram da bi nam bilo lijepo, ona sve to 'vrati' sa jednim od ispadom bijesa i ljutnje koji traje, traje, traje i traje...

i priznajem, ne znam što da radim. sad sam u fazi da mi se plače.
u teoriji sve znam, ali praksa ne pokazuje rezultate.

da li je faza, da li zaista negdje griješim, ja više ne znam.

svaki savjet/kritika ili samo podrška je dobrodošla.
pčelissima
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 5
Pridružen/a: 09 lis 2018, 10:33

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la latica » 09 lis 2018, 11:12

pčelisima jel se nešto primijenilo u vanjskim okolnostima u zadnja dva mjeseca? bilo što, možda i neka naizgled sitna stvar?
jer dva mjeseca je nekako kratko vrijeme da se sve okrene od idile do toga da te izluđuje do mjere da ti se bježi na posao? iako razumijem da ti se bježi na posao ako je doma ovako, ali hoću samo reći da je moguće da se njoj nešto primijenilo i da to istresa na onome s kime je najsigurnija - na mami.
kak je s drugima? s tatom, bakom, didom, u vrtiću? jesu li i oni primjetili promjenu?

pitaj je kako se osjeća, pitaj je što misli pod time da želi drugu mamu, kakvu mamu, šta bi bilo drugačije da si ti takva, šta nju točno smeta, što ona zapravo želi od tebe? i smanji sve aktivnosti, budite bez planova i samo pustite da stvari idu svojim tokom neko vrijeme. tako se ti nećeš osjećat isfrustrirano jer si se trudila,a rezultat je izostao, a ona neće imat toliko jednostavan posao da "pokvari" planove.
slika Moja 3M
Avatar
latica
Bigul
 
Postovi: 7412
Pridružen/a: 17 pro 2009, 23:41

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la pčelissima » 09 lis 2018, 11:44

latica je napisao/la:pčelisima jel se nešto primijenilo u vanjskim okolnostima u zadnja dva mjeseca? bilo što, možda i neka naizgled sitna stvar?
jer dva mjeseca je nekako kratko vrijeme da se sve okrene od idile do toga da te izluđuje do mjere da ti se bježi na posao? iako razumijem da ti se bježi na posao ako je doma ovako, ali hoću samo reći da je moguće da se njoj nešto primijenilo i da to istresa na onome s kime je najsigurnija - na mami.
kak je s drugima? s tatom, bakom, didom, u vrtiću? jesu li i oni primjetili promjenu?

pitaj je kako se osjeća, pitaj je što misli pod time da želi drugu mamu, kakvu mamu, šta bi bilo drugačije da si ti takva, šta nju točno smeta, što ona zapravo želi od tebe? i smanji sve aktivnosti, budite bez planova i samo pustite da stvari idu svojim tokom neko vrijeme. tako se ti nećeš osjećat isfrustrirano jer si se trudila,a rezultat je izostao, a ona neće imat toliko jednostavan posao da "pokvari" planove.


najprije latice, hvala ti na odgovoru.

jedino što mi pada na pamet da se promijenilo je da je nakon ljetne 'stanke' od mjesec dana krenula opet u vrtić.
kod nas je situacija takva da sam se razišla sa partnerom nedugo nakon što se moja djevojčica rodila.
tata sudjeluje minimalno, jednom tjedno na dva sata u parku, pa niti ne dođe u priliku da vidi promjene u ponašanju.
mama/baka mi je rekla da je i njoj rekla 'neću' i pokazala tu stranu, no ne u toj mjeri, jer i mama sama prizna da joj idu uglavnom 'niz dlaku'.
teta je u vrtiću rekla da je dobra i da je sve ok.
a onda sam ja jedina 'babaroga' koja stalno korigira i odgaja.
i nemam mogućnost kada sam ljuta maknuti se i prepustiti tati barem jednu od pet borbi koju vodim.

kada sam pričala s njom i pitala ju što ju ljuti, rekla mi je 'to što me budiš'.
i požalila mi se da ju teta u vrtiću isto budi a njoj se spava.
jako voli spavati i rana ustajanja joj teško padaju. pa smo krenuli ranije u krevet da joj olakšam ustajanje s time da sam vodila računa da joj uvijek ostane dovoljno vremena da zadovolji svoju potrebu za igrom i slobodnim vremenom, crtićem i pričom prije spavanja.
ako krenem pričati s njom o tome što je bilo večer prije i zašto je bila ljuta, ili me ignorira ili mi kaže 'neću ti to reći' - imam dojam da se srami.

hvala ti na savjetima, probati ću pričati s njom i to danas, jer jučer navečer je baš bila drama sa ishodom da želi drugu mamu.
pčelissima
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 5
Pridružen/a: 09 lis 2018, 10:33

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la Adorabla » 09 lis 2018, 14:03

Pčelissima mislim da malo precjenjuješ mogućnosti "razgovora" i dogovora s djetetom od 4 godine.
Mislim da si malo prepopustljiv roditelj.
naš odnos se posljednjih dva mjeseca sveo na rasprave, uvjeravanja, 'svađe'.

to je dijete od 4 godine koje isprobava granice. Ovo što ti kažeš da imate rasprave je nešto za što dijete od 4 godine uopće nije zrelo. Njezin mozak nije uopće sazrio da može iskomunicirati smisleno što ju smeta. Ti si tu da joj postaviš čvrste granice. Ujutro se budite jer morate; ti na posao ona u vrtić i gotova priča. Subotom i nedjeljom se spava dulje. Gotovo.
konstantno je ljuta na mene, odguruje me, odgovara, 'neću' i 'neću nikada' su postale svakodnevica, jednom sam bila i 'glupača', a u zadnje vrijeme slušam i da sam 'zločesta', pa i 'neću da si mi ti mama', 'želim neku drugu mamu' i slično - ovo zadnje boli jako, ali znam, reći ćete mi da ne uzimam srcu - 'to su djeca'.

naravno da boli. Boli do srži. Ujeda za srce. Ali ti trebaš biti čvrsta i znati da je to normalan dio kognitivnog razvoja četvorogodišnjeg djeteta. Kad ti kaže da si glupača moraš srezati jer se psovati i nadimke ne smije davati (pripadajuća kazna po meni ide uz to, pripadajuća znači ne zabraniti televizor nego ovisno o situaciji uskratiti joj ono što je htjela kad te nazvala glupačom, ili tri minutno hlađenje u sobi).
Neću je normalan dio razvoja. Ima puno savjeta kako se to rješava. Između ostalog alternativom (da ne može odgovoriti hoću ili neću nego hoću to).

ako krenem pričati s njom o tome što je bilo večer prije i zašto je bila ljuta, ili me ignorira ili mi kaže 'neću ti to reći' - imam dojam da se srami.

večer prije je bila ljuta i nervozna jer je bila umorna. Iskreno kad je moja bila u toj dobi, a uskoro će 18, jedini način da je koliko toliko smirim je bio da joj dam nešto slatko :lol (samo ne previše da ne krene adhd prije spavanja :lol ) ili da ju pošaljem u krevet. Sljedeće jutro ti ona stvarno ne zna racionalizirati kaj je nju naljutilo. To je stvarno precjenjivanje njenih kognitivnih sposobnosti. Ima tek 4 godine. Mislim da racionalizaciju tek kasnije usvajaju. Puno kasnije :nata

i priznajem, ne znam što da radim. sad sam u fazi da mi se plače.

čuvaj suze za pubertet i adolescenciju :nata
I imaj na pameti ako sad ne postaviš granice stvarno ćeš plakati i naricati kasnije a onda nažalost neće biti jednostavno ispravljati krive Drine.
Avatar
Adorabla
Medena
 
Postovi: 27744
Pridružen/a: 17 tra 2004, 13:30

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la pčelissima » 09 lis 2018, 14:25

Adorabla je napisao/la:Pčelissima mislim da malo precjenjuješ mogućnosti "razgovora" i dogovora s djetetom od 4 godine.
Mislim da si malo prepopustljiv roditelj.
naš odnos se posljednjih dva mjeseca sveo na rasprave, uvjeravanja, 'svađe'.

to je dijete od 4 godine koje isprobava granice. Ovo što ti kažeš da imate rasprave je nešto za što dijete od 4 godine uopće nije zrelo. Njezin mozak nije uopće sazrio da može iskomunicirati smisleno što ju smeta. Ti si tu da joj postaviš čvrste granice. Ujutro se budite jer morate; ti na posao ona u vrtić i gotova priča. Subotom i nedjeljom se spava dulje. Gotovo.
konstantno je ljuta na mene, odguruje me, odgovara, 'neću' i 'neću nikada' su postale svakodnevica, jednom sam bila i 'glupača', a u zadnje vrijeme slušam i da sam 'zločesta', pa i 'neću da si mi ti mama', 'želim neku drugu mamu' i slično - ovo zadnje boli jako, ali znam, reći ćete mi da ne uzimam srcu - 'to su djeca'.

naravno da boli. Boli do srži. Ujeda za srce. Ali ti trebaš biti čvrsta i znati da je to normalan dio kognitivnog razvoja četvorogodišnjeg djeteta. Kad ti kaže da si glupača moraš srezati jer se psovati i nadimke ne smije davati (pripadajuća kazna po meni ide uz to, pripadajuća znači ne zabraniti televizor nego ovisno o situaciji uskratiti joj ono što je htjela kad te nazvala glupačom, ili tri minutno hlađenje u sobi).
Neću je normalan dio razvoja. Ima puno savjeta kako se to rješava. Između ostalog alternativom (da ne može odgovoriti hoću ili neću nego hoću to).

i priznajem, ne znam što da radim. sad sam u fazi da mi se plače.

čuvaj suze za pubertet i adolescenciju :nata
I imaj na pameti ako sad ne postaviš granice stvarno ćeš plakati i naricati kasnije a onda nažalost neće biti jednostavno ispravljati krive Drine.


Hvala ti.
Izgleda da sam zaista prepopustljiva, u nekoj želji da sam joj 'najbolja' mama, radim upravo suprotno. I znam da je to djelomično produkt toga što sam sama s njom i što se stalno bojim da nema 'traume' od toga kaj tata i ja više nismo skupa, pa stalno ulažem, dajem, stalno smišljam zabave i aktivnosti...

Izgleda da sam primjer helikopter mame ili kak se već to zove, koja je stalno svom djetetu nad glavom. :(

Opsjednuta odgovornošću da od nje napravim poštenog čovjeka.
Da se bavim njom.
Da budem prisutna.
Mora da sam joj naporna do bola. :(
(Grižnja savjesti koju osjećam ako se ne bavim s njom u parku nego sjedim na klupi je tema za psihijatra/psihologa, ne ovdje :znoj )

Zabrijala sam previše, pogubila se u svemu što sam pročitala, izgubila se u pričama roditelja oko sebe koji nemaju tih problema (kako kažu) i koji sve rješavaju razgovorom i sav fokus stavila na to da ispravim sve što se promijenilo u njenom ponašanju.

Zaboravila u svemu tome tko je tu mama a tko dijete i ono još važnije, zaboravila sam da je ona dijete koje mora pokazati što želi a što ne želi.
Dovela sam sama sebe do toga da sam stalno u grču kakvo će biti popodne, hoće opet biti drama.
A to nije zbog nje, nego zbog mene.
pčelissima
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 5
Pridružen/a: 09 lis 2018, 10:33

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la Adorabla » 09 lis 2018, 14:37

Nemoj biti preoštra. Pogubila si se samo u tome što od nje očekuješ previsoki stupanj intelektualnog razvoja koji ona nema. Ona je još tvoja bebonja. Nemoj gubiti vrijeme na očekivanja da ti ona objasni zašto je bila ljuta i da shvati da kad je ljuta treba to lijepo objasniti jer to ona nije u stanju. Umjesto toga rađe sjedi i crtaj s njom, igraj se lutkicama, idite zajedno na bicikle, idite u šetnju. Igrajte se i pri tome više pusti nju da ti priča a manje ti pričaj.
Naravno da ti je teško, naravno da joj hoćeš dati najbolje ali nekada je manje više :zivili
Avatar
Adorabla
Medena
 
Postovi: 27744
Pridružen/a: 17 tra 2004, 13:30

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la pčelissima » 09 lis 2018, 14:52

Adorabla je napisao/la:Nemoj biti preoštra. Pogubila si se samo u tome što od nje očekuješ previsoki stupanj intelektualnog razvoja koji ona nema. Ona je još tvoja bebonja. Nemoj gubiti vrijeme na očekivanja da ti ona objasni zašto je bila ljuta i da shvati da kad je ljuta treba to lijepo objasniti jer to ona nije u stanju. Umjesto toga rađe sjedi i crtaj s njom, igraj se lutkicama, idite zajedno na bicikle, idite u šetnju. Igrajte se i pri tome više pusti nju da ti priča a manje ti pričaj.
Naravno da ti je teško, naravno da joj hoćeš dati najbolje ali nekada je manje više :zivili



puno ti hvala. :hug
pčelissima
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 5
Pridružen/a: 09 lis 2018, 10:33

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la Stefanova_mama » 09 lis 2018, 20:36

Preusmeravanje paznje je ono sto vam treba. Kad bi se ona svadjala, ti kreni da pokazujes interesantne stvari, zapocinji igru, glupiraj se, golicaj...

S obzirom da ste uglavnom usmerene jedna na drugu, ti si joj jedina osoba na koju moze da "istrese" sve frustracije koje još ne ume verbalno da objasni. To rade i odrasli. :dada

Ne uzimaj licno i biraj bitke. I dajte jedna drugoj malo lufta (tipa ona se igra u jednom kutu, a ti nešto radiš nevezano u drugom kutu sobe, tako je vidiš, a ona ima utisak slobode).
S. 17.01.2004.
M. 29.08.2007.

Quae volumus, credimus libenter!
Avatar
Stefanova_mama
Roza Luksemburg
 
Postovi: 3989
Pridružen/a: 27 ruj 2006, 14:50
Lokacija: Chardak ni na nebu ni na zemlji

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la Stefanova_mama » 09 lis 2018, 20:39

Stefanova_mama je napisao/la:To rade i odrasli. :dada



Mislila sam istresaju frustracije na najblizima, jer ih ne verbalizuju. Deca bar imaju opravdanje sto su mala. :lol
S. 17.01.2004.
M. 29.08.2007.

Quae volumus, credimus libenter!
Avatar
Stefanova_mama
Roza Luksemburg
 
Postovi: 3989
Pridružen/a: 27 ruj 2006, 14:50
Lokacija: Chardak ni na nebu ni na zemlji

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la pčelissima » 10 lis 2018, 08:34

Stefanova_mama je napisao/la:Preusmeravanje paznje je ono sto vam treba. Kad bi se ona svadjala, ti kreni da pokazujes interesantne stvari, zapocinji igru, glupiraj se, golicaj...

S obzirom da ste uglavnom usmerene jedna na drugu, ti si joj jedina osoba na koju moze da "istrese" sve frustracije koje još ne ume verbalno da objasni. To rade i odrasli. :dada

Ne uzimaj licno i biraj bitke. I dajte jedna drugoj malo lufta (tipa ona se igra u jednom kutu, a ti nešto radiš nevezano u drugom kutu sobe, tako je vidiš, a ona ima utisak slobode).


hvala na savjetima.
biti će to proces, jer sad treba ispraviti neke stvari...

jučer sam baš sebe promatrala i shvatila koliko ja radim stvari kao da joj pomognem, a koje nju nerviraju.
1. kad vidim da joj nešto ne ide, odmah imam potrebu skakati da joj ja pomognem..
i sjetila sam se kako mi je par puta rekla 'nemoj mama, mogu sama' - ima pravo, ja od nje radim nesposobnu a ona to nije...

2. u parku, ako nema njenih prijatelja, uvijek bih mislila kak je njoj sad dosadno pa se ja moram uključiti...
jučer smo došle u park i nije bilo nikoga koga ona pozna, i odlučila sam ju promatrati bez da uskačem i da vidim što će biti.
ako će me tražiti da se igram s njom, igrati ću se.
ali da se ne guram stalno ko gaće u guzicu, da oprostite.
i naravno, našla je novu prijateljicu, uskoro su se pridružili i drugi, poznati, prijatelji i dva sata su se igrali lišćem i na spravama a ja sam s druge strane imala dva sata da predahnem, nasmijem se i popričam sa mamama u parku... i obje smo doma išle sretne i zadovoljne.

3. previše sam 'dostupna' - naučila sam ju da se ja s njom uvijek igram, vrlo vrlo rijetko se sama zaigra...
jer ja sam sve ostavljala kad bi me ona tražila da se dođem igrati.
pa je i meni prešlo u naviku da sam stalno uz nju.
a time samo gušim njenu kreativnost i maštu.
jučer sam ju jednostavno pustila, rekla sam joj da se trenutno ne mogu igrati s njom jer moram pripremiti večeru, pa da poslije večere možemo zajedno nešto raditi.
bila je malo negodovala ali se vrlo brzo primila farbanja...

tako da, stvarno imam puno posla, ponajviše na sebi i na tome da joj ne visim stalno na mozgu pa da se i poželi i uživa u maminom društvu...
pčelissima
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 5
Pridružen/a: 09 lis 2018, 10:33

Re: Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

PostPostao/la Stefanova_mama » 10 lis 2018, 20:00

Bicete ok, samo polako i strpljivo. :)
S. 17.01.2004.
M. 29.08.2007.

Quae volumus, credimus libenter!
Avatar
Stefanova_mama
Roza Luksemburg
 
Postovi: 3989
Pridružen/a: 27 ruj 2006, 14:50
Lokacija: Chardak ni na nebu ni na zemlji

Prethodna

Natrag na Odgoj djece

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 6 gostiju.

cron