Lijep pozdrav svima!!
Ovako..imam 24god (u 12mj cu navrsit 25) sina sam rodila jako mlada sa svega 17god tako da mi to cijelo iskustvo i nije bilo bas bajno i sjajno,a o porodu da i ne pricam! I danas nakon 7god kad se sjetim kako mi je bilo nije mi dobro..decko s kojim sam ostala trudna kad je saznao je doslovno pobjegao i do dana danasnjeg je vidio sina mozda 4 puta i to u prolazu!! No da ne duljim dalje oko toga..sad sam u vezi sa deckom 4god s tim da se znamo jos od osnovne sk..prihvatio je mog sina kao da je njegov,a i sin je super prihvatio njega (zna da mu nije "pravi" tata). Vec 3god zivimo zajedno i malac sad krece u skolu,a mene je obuzela neopisiva zelja za jos jednim bebacem razgovarala sam sa sinom sto misli o tome da dobije bracu ili seku i on je tolko odusevljen da je svima okolo poceo pricat o bebi i ima vec cijeli plan i program oko pomaganja decko je takoder za bebaca ali nas jako muci financijska situacija!! Samo on radi,ja nikako da nadem neki normalni posao..tako da radim tu i tamo,ako uleti kakvo ciscenje i sl. s tim da to i nisu neki novci pa to i ne racunam,a uz to smo podstanari!! Znam da su novci jadan izgovor za ne imanje jos djece i ako cemo cekat na bolju novcanu situaciju vjerojatno nikad necemo ni imat djecu ali ipak mi je veliki problem jer ne zelim da im nesto fali!! Drugi problem se javlja kad se prisjetim sto sam sve prosla sa sinom i kako mi je tesko bilo..pa porod,carski..problemi oko dojenja i sl. Tu mi se javlja veliki strah kako cu ja to opet!! Utjesno mi je to sto znam da ovaj put nisam sama u svemu tome i znam da ce mi decko bit velika podrska al i dalje sam u strahu!! Kad sam vani samo se okrecem za bebama i zelim jednog svog al strah je malo veci od zelje!! Morala sam s nekim podjeliti misli,zelje i strahove..a mozda se i nade netko u slicnoj situaciji pa malo procavrljamo!!
P.s ako neko zna da li imam mozda pravo na nekakvu socijalnu pomoc ili nesto sa burze (prijavljena sam na burzi od 6mj prosle godine kad sam dobila otkaz) ili nesto trece pisite!!