Doslovno sam luda sa svojom kcerkom od 10god.
U zadnjih pola godine (ako i ne vise) postala je uzasna (ruzno zvuci)...
Stalno se duri,dere,cmizdri ,puse na svaku moju...
Od nje do ove godine nisam apsulutno NISTA zahtjevala a u zadnje vrijeme samo zelim da drzi reda u svojoj sobi (koja zaista nije velika) od kucanskih poslova NE radi apsulutno nista...pa cak ni ne mice svoj tanjur sa stola a kada joj kazem samo puse ko zmaj...
Taj "red" u sobi je svakodnevno navlacenje ...svaki dan se svadamo i njoj je sve tesko...a ako nije po njenom pocne cmizdrit i cmizdri 100 godina...
Ima manju seku s kojoj se zbilja rijetko igra a kada se igra samo gleda kako bi se posvadala sa njome...a manja seka bi se zbilja ponekad igrala s njome...
Sada je dosla i beba i sve se bojim kuda ce sve to ponasanje otic...
Odkako samo dosla doma ponekad ju zamolim za pomoc no ona ne ferma ili joj doslovno moram nacrtati sto treba napraviti...
Evo primjer od danas...
Presvlacila sam malenu i zamolila ju da pospremi stvarcice iza nas jer je bebica pocela plakati...
ona uzela samo zmazanu pelenu i bacila u smece sjela i krenula gledati tv...
A nije joj palo na pamet da zatvori kremicu,maramice i baci zmazanu robicu u pranje...
doslovno joj moram nacrtati stvar po stvar sto da napravi...
Dok manja curka pospremi sve do zadnje sitnice bez da joj ista kazem.
Zbilja ne ocekujem puno od nje...
Ima svu slobodu svijeta ,koliko samo curice njene doba cuvaju bracu /sestre a ja ju s tim ne tlacim...
Ide svugdje,dobi sve sto pozeli ...
A vraca mi samo svojom namrgodenim licem i durenjem...
Svakodnevno se svadamo a na kraju se ja osjecam posr*** ,bude mi krivo i zao...
A ona ne ferma ni pola posto...uopce vise nemozemo ni normalno pricati ma nis...
A ovaj post odlucila napisati nakon danasnjeg vrhunca...
Dosla iz skole i zapela na nekom sastavku ...par puta ju pitam treba li pomoc?...odlucim joj pomoc no ona se pocne derati da to nije dobro, nejde tako...ja joj kazem neka mi objasni sto nevalja a ona da nezna ,da nije tako dobro i pocne cmizdriti...
Odleti na krevet i eno duri se skoro vec nekih 1h...u par navrata sam ju pitala sto tocno nevalja no ona uopce nece odg.
Na kraju joj rekoh da joj uopce vise necu pomoc i da sastavak mora do navecer biti gotov.
Od tada se jos uvijek nije pomaknula sa kreveta.
Kasnije ima trening kojeg jako voli i odlucila sam ju ne pustit na njega ako ne odluci sama napisati.
A sada dajte me PROSVIJETLITE i recite u cemu grijesim????
Jer uooce vise neznam kako bi s njome..vise se deremo i ljutimo jedna na drugo nego pricamo normalno...