Sada je: 19 tra 2024, 05:08.
Moderator/ica: ančica28
Ništa, nikakve riječi ne mogu opisati taj dan, taj sat, taj trenutak. Kad sam podigla svoju kćer, a ona se nasmijala od uha do uha svojim bezubim osmijehom i onda se pripila uz mene i zaspala. Držala sam je satima, utrnule su mi ruke, ramena, leđa... Nešto sam joj mumljala i zibala je, a ona je mirno spavala. Netko me kuckao po ramenu, nudili su me kavom, sokom. Ništa, nikoga nisam čula, čudno su svi govorili tiho, samo su micali ustima i smiješili se. Muž nije govorio. Obavio ju je rukama u mom naručju i osjetila sam kako mu se ramena tresu. A mrvica je sasvim mirno mljacnula i spavala dalje. Niz obrazić su joj tekle naše suze.
Posve sam uvjerena kako duše djece negdje na nebu biraju svoje roditelje. I naša je mrva izabrala nas. Nismo je mogli roditi, čekala je dugo. A onda je našla način da dođe svojoj mami i tati.
antonia je napisao/la:da, vidjela sam danas i oplakala
Arkana10 je napisao/la:citam je na rodin forum i placem. zao mi je sto su tako plagirali pricu.
Nana1971 je napisao/la:http://www.24sata.hr/news/obitelj-hoblaj-usvojila-petero-zatim-udomila-jos-petero-djece-410196
Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.