Postao/la Anita72 » 18 stu 2002, 00:35
Puno je istine u onome šta su ti cure već rekle, najbitnije je opustiti se i pustiti da stvari idu svojim tokom, pa kako ispadne - ispadne, bitno je pokušati. Ja sam prošla skoro identičnu priču s Janom. Od trećeg tjedna smo morali uvesti dohranu jer nije dobivala na težini kako treba. Svi su mi savjetovali da odustanem, rodbina, neki prijatelji, tri pedijatra...a u meni je to probudilo nekakav inat i ustrajala sam u svome tvrdoglavo ko mazga. na sreću, odmah sam počela s izdajanjem i imala sam sve više i više mlijeka, tako da s vremenom dohrana i nije bila potrebna, ali mala je na cici i dalje spavala i sve se svelo na to da sam se ja i po 6-7 puta dnevno i po noći izdajala, to sam joj davala na bocu, a dojila je samo za užitak i da se uspava. Tako je trajalo do punih 4 mjeseca, a onda je meni puko film, bila sam i psihički i fizički na rubu snaga i odlučila sam se "prepustiti sudbini" i početi samo dojiti, pa makar mi mlijeka skroz nestalo. I upravo tada, kad sam se prestala toliko truditi, tj. bila sam manje napeta, i kad mi dojenje nije bilo prva i jedina opsesija u životu - sve je krenulo drugačije. Jana je odjednom počela sisati ko luda, više joj nikakva boca ne dolazi u obzir i nekako smo se uskladile i uživamo i jedna i druga. Eto, sad je 6 mjeseci i dojimo ko nikad. <
>Poanta je dakle da nikad, nikad nemoj odustati i misliti da je no što želiš nemoguće. Tvoj je mali tek 2 mjeseca, Jana je prosisala kad joj je bilo 4 i već je bila 6 i pol kila. Pokušaj s izdajanjem biti uporna koliko možeš i koliko ti to odgovara, ali uporno mu nudi da doji da ne bi zaboravio kako je to. Opusti se i prije svega se riješi bilo kakvog osjećaja grižnje savjesti. To je zadnje što ti treba. Budi zadovoljna što pokušavaš i ne predaješ se, budi ponosna na svoj trud. Upravo ta tvoja želja čini te majkom u punom smislu riječi. Vjerujem da će i tebi biti slično kao i meni i da će ti se trud isplatiti. A ako ne uspiješ i osjetiš da ti ta borba donosi više štete, nego koristi - reci odlučno Dosta i bez žaljenja i tuge kreni smireno dalje. Učinila si sve što je trebalo.<
>A kad trebaš ohra
enje otvori Forum, jer ovdje su ljudi koji te razumiju i podržavaju u svakoj odluci, bez njih ni ja ne bi uspjela. Samo hra
o i sretno!!!! <i></i>