Postao/la folne » 04 sij 2003, 23:53
Filipa sam dojila do 18 mjeseci, a i duže bi da nisam ostala trudna i silom prilika završila u bolnici. Možete si zamisliti odvikavanja preko noći. Katastrofa. U bolnici nisam bila dugo, ali sam bila na da
ostonima, pa nisam smjela dojiti. Mlijeka sam imala bar još 3-4 mj. Do tada mi je Filip dojio par puta danju i bez
oj puta noću (samoposluživanje) i nadala sam se da će mi tijekom trudnoće mlijeko jednostavno nestati pa će se i on tako polako odviknuti. Nažalost nije bilo tako. To mu je bila užasna trauma. Od tada do dan danas (27 mj) samo traži da popipa cicu. Ne želi dojiti, i poludi kad krene mlijeko. Njegove rituale si ne možete ni zamisliti. Kad ga uhvati (u prosjeku par puta dnevno i noću kad se probudi) dože prišmajhla mi se i -Mama ja bi cicu. Ja cicu na gotovs, a on si pipa, daje joj pusu, mazi se licem, nosom, očima, ustima kao da će papati, ali nema šanse da zine i stavi
adavicu u usta. Neki put me sve to dovede do ludila, dođe mi da si ih amputiram, a onda mi bude žao što je Filip na takav način bio prisiljen prekinuti dojenje. Zato me jako strah kako ću sve to izvesti s Karlom (4mj) i molim Boga da on sam to nekako riješi za još kojih godinu dana. <i></i>
The basis of your life is freedom; the purpose of your life is joy.
AH