Postao/la Nincka » 15 srp 2002, 01:28
Uh, evo me, pokorno se javljam <
><
>Nisam "profesionalac". Mozda jednog dana budem. U principu u svim postovima naglasavam da iznosim svoje misljenje (a izgradeno je, kao sto sam rekla, na temelju toga sto radim na psihijatriji, cekam specku, pa onda nesto i citam, a i toga sto mi je mama psihijatar, pa mi je ta tematika bliska "od rodenja"). Ne tvrdim da je 100% tako. I sama cinjenica da i dalje postam (za mene) znaci da mi je drago cuti suprotna misljenja. Dojenje mi je prilicno zanimljiva tema i to upravo po pitanju vremenskih granica. U bas svemu ostalome slazem se s tobom, Sandra i mislim da to uopce nije upitno.<
><
>I ja sam o tome razmisljala i evo me usred noci opet ovdje.<
><
>Mozda sam, kad sam pisala onaj prvi post, upotrebljavala malo prejake rijeci. Tada sam prvi put procitala o toj majci i nemalo me je iznenadilo, pa sam zato tako formulirala. Iako, bit onoga sto mislim je ista, napisala to ovako ili onako.<
><
>Dakle, onako kako je to vidim (ali vec se ponavljam): cini mi se da za svaku stvar u zivotu postoji vrijeme i mjesto. Djetetov razvoj podijeljen je na nekakve faze (naravno, nisu to strogo zadane vremenske granice, ali postoje nekakvi okviri). Dojenje pripada jednoj od njih. Cini mi se normalno, nakon odredenog vremena dozvoliti djetetu da predje u sljedecu fazu, bez da ga se zbunjuje ili fiksira na prethodnoj. Mislim, jasno je valjda, da te faze nisu izmisljene pa da se djecu onda naknadno utrpava u njih, nego da je promatran djetetov razvoj pa ga se tako podjelilo. Sad, istina je, teorija o kojoj govorim pripada psihodinamskom razumijevanju covjekove psihe (ako to nekome nesto znaci), postoje i druge, iako su ovo prilicno prihvacene stvari, ucili smo ih cak i na faksu, a ne samo u psihijatriji.<
><
>Da, ono sto si napisala sasvim stoji: to je stvar izmedu tebe i Sage (jesam li do
o zapamtila da je ona mladja?) i tvog muza&njezinog tate. Uopce ne pokusavam sugerirati nista drugo.<
><
>Ali ono o cemu sam razmisljala i zbog cega sam se sad ponovo spojila na Internet je sljedece:<
><
>Imam za tebe pitanje.<
><
>Na primjer:<
><
>Na stranu oni razlozi koje sam gore navela.<
><
>Ti si odlucila dojiti bez vremenskog ogranicenja, Saga je to do
o prihvatila, lijepo vam ide. Vrijeme
zo leti i vec je prosla cetiri godine. Recimo da jos uvijek pokazuje interes za dojenje. Mozda vec ima skoro i 5.<
>Ide u vrtic. Tamo se igra, prica s djecom i naravno, neizbjezno, dodje i do njezinog dojenja (naravno, pretpostavljam da joj neces
aniti da o tome prica. Mislim, to bi stvarno bilo kontradiktorno). I jasno, djeca ko djeca, pocnu joj se smijati (u najblazoj varijanti), zafrkavati ju (nesto je o tome napisala i Dominika)....<
>I Saga je zbunjena. Na dva njoj vazna mjesta (vrtic i kuca) dobiva razlicite informacije.<
>Vec to je situacija koja mi se cini nepozeljnom - zasto bi trebala biti zbunjena u stvari koja je inace tako lijepa i prirodna, koja cini posebnu vezu izmedju majke i nje?<
>OK, nastavite s dojenjem jos neko vrijeme.<
>I onda je njoj dosta. Odluci prestati, mozda bas i zbog pritiska okoline, jer postaje ga sve svjesnija.<
>I sad je moje pitanje: nije li ljepse prekinuti ranije (na majcinu inicijativu), nego dozvoliti da uzroci prekida budu izvan vase kontrole. U onoj prvoj varijanti na lijep, neverbalan nacin dajes joj do znanja da postoje granice, da sve dolazi (pa i odlazi) u svoje vrijeme. U ovoj drugoj varijanti razlog za prekid se prebacuje na neke vanjske faktore na koje vi ne utjecete i cini mi se da se dijete moze lakse osjecati ogorceno i teze podnese tu frustraciju.<
><
>Ili<
><
>Ti primjetis da je Sagi pretesko podnositi tu konfuziju - doma mama kaze jedno, u vrticu mi se zbog toga smiju, i odlucis prekinuti. Znaci ipak interveniras. I opet to nije bila samo tvoja odluka.<
><
>Sandra, nemoj me pogresno razumijeti - ne tvrdim da ce se to tako dogoditi. Samo mi se cini da je to jedan od mogucih, ne sasvim nevjerojatnih, scenarija.<
><
>To su samo moja razmisljanja.<
><
>I, molim te, nemoj ih shvatiti osobno ili se osjetiti povrijedenom. Jednostavno su razlicita od tvojih. A i ja ih jos uvijek preispitujem (za sad se do
o drze ). Znam da je tebi mozda tesko izbjeci osobnu upletenost, jer je tebi ta tema aktualna i naravno da si emocionalno angazirana, a ja mogu teoretizirati koliko hocu jer su oba dojenja iza mene. I nisam imala losih iskustava s prestankom. <i>Edited by: Nincka at: 7/15/02 12:32:32 am<
></i>