Amerikanka doji svog 8-godišnjeg sina!

[kima3]

Ja malo kasnim, tek sam sada vidjela topic al nikad nije kasno reci svoje misljenje.<
><
>Fran od rodjenje sisu smatra iskljucivo jelom. Nas prvi podoj izgledao je: on grabi sisu, sisa kao da to radi vec godinama, to je trajalo recimo 10 min., pusta sisu iz usta, naslanja se na nju i zaspi. Tada je bio star 5 dana (rodila na carski...).<
>I to je tako izgledalo mjesecima, nama su podoji trajali po 5 minuta. <
><
>On se obozava maziti i stalno se mazimo al u to mazenje nikada nije bila ukljucena sisa.<
>Polako smo smanjivali dojenje i to zato sto on obozava jesti, od pocetka mu je to islo i poslje mu sisa nije bila interesantna.<
>Sada smo ostali na jednom podoju (oko23-24 sata) al vidim da me i tu polako "sikanira". <
><
>Znaci za mene bi se moglo reci da sam dojila do kada je djete htjelo, a on sada ima 9 mj. Nekome ce to mozda biti malo al on je to sam tako "odredio".<
><
>Al eto sada moga pitanja i misljenja:<
>Ja znam (po nekim primjerima iz okoline) da 8 godisnje djete se zanima sa prijateljima za "gole tete" na TV i na casopisima i da je to za njih vec tada "tema". I onda to isto djete dodje doma i sisa maminu sisu?!?!?!?!<
><
>Ne zelim nikoga uvrijediti i ne znam kako bi to postavila kada su curice u pitanju al eto, zanima me vase misljenje. <i></i>

[Nincka]

Uh, evo me, pokorno se javljam <
><
>Nisam "profesionalac". Mozda jednog dana budem. U principu u svim postovima naglasavam da iznosim svoje misljenje (a izgradeno je, kao sto sam rekla, na temelju toga sto radim na psihijatriji, cekam specku, pa onda nesto i citam, a i toga sto mi je mama psihijatar, pa mi je ta tematika bliska "od rodenja"). Ne tvrdim da je 100% tako. I sama cinjenica da i dalje postam (za mene) znaci da mi je drago cuti suprotna misljenja. Dojenje mi je prilicno zanimljiva tema i to upravo po pitanju vremenskih granica. U bas svemu ostalome slazem se s tobom, Sandra i mislim da to uopce nije upitno.<
><
>I ja sam o tome razmisljala i evo me usred noci opet ovdje.<
><
>Mozda sam, kad sam pisala onaj prvi post, upotrebljavala malo prejake rijeci. Tada sam prvi put procitala o toj majci i nemalo me je iznenadilo, pa sam zato tako formulirala. Iako, bit onoga sto mislim je ista, napisala to ovako ili onako.<
><
>Dakle, onako kako je to vidim (ali vec se ponavljam): cini mi se da za svaku stvar u zivotu postoji vrijeme i mjesto. Djetetov razvoj podijeljen je na nekakve faze (naravno, nisu to strogo zadane vremenske granice, ali postoje nekakvi okviri). Dojenje pripada jednoj od njih. Cini mi se normalno, nakon odredenog vremena dozvoliti djetetu da predje u sljedecu fazu, bez da ga se zbunjuje ili fiksira na prethodnoj. Mislim, jasno je valjda, da te faze nisu izmisljene pa da se djecu onda naknadno utrpava u njih, nego da je promatran djetetov razvoj pa ga se tako podjelilo. Sad, istina je, teorija o kojoj govorim pripada psihodinamskom razumijevanju covjekove psihe (ako to nekome nesto znaci), postoje i druge, iako su ovo prilicno prihvacene stvari, ucili smo ih cak i na faksu, a ne samo u psihijatriji.<
><
>Da, ono sto si napisala sasvim stoji: to je stvar izmedu tebe i Sage (jesam li do
o zapamtila da je ona mladja?) i tvog muza&njezinog tate. Uopce ne pokusavam sugerirati nista drugo.<
><
>Ali ono o cemu sam razmisljala i zbog cega sam se sad ponovo spojila na Internet je sljedece:<
><
>Imam za tebe pitanje.<
><
>Na primjer:<
><
>Na stranu oni razlozi koje sam gore navela.<
><
>Ti si odlucila dojiti bez vremenskog ogranicenja, Saga je to do
o prihvatila, lijepo vam ide. Vrijeme
zo leti i vec je prosla cetiri godine. Recimo da jos uvijek pokazuje interes za dojenje. Mozda vec ima skoro i 5.<
>Ide u vrtic. Tamo se igra, prica s djecom i naravno, neizbjezno, dodje i do njezinog dojenja (naravno, pretpostavljam da joj neces
aniti da o tome prica. Mislim, to bi stvarno bilo kontradiktorno). I jasno, djeca ko djeca, pocnu joj se smijati (u najblazoj varijanti), zafrkavati ju (nesto je o tome napisala i Dominika)....<
>I Saga je zbunjena. Na dva njoj vazna mjesta (vrtic i kuca) dobiva razlicite informacije.<
>Vec to je situacija koja mi se cini nepozeljnom - zasto bi trebala biti zbunjena u stvari koja je inace tako lijepa i prirodna, koja cini posebnu vezu izmedju majke i nje?<
>OK, nastavite s dojenjem jos neko vrijeme.<
>I onda je njoj dosta. Odluci prestati, mozda bas i zbog pritiska okoline, jer postaje ga sve svjesnija.<
>I sad je moje pitanje: nije li ljepse prekinuti ranije (na majcinu inicijativu), nego dozvoliti da uzroci prekida budu izvan vase kontrole. U onoj prvoj varijanti na lijep, neverbalan nacin dajes joj do znanja da postoje granice, da sve dolazi (pa i odlazi) u svoje vrijeme. U ovoj drugoj varijanti razlog za prekid se prebacuje na neke vanjske faktore na koje vi ne utjecete i cini mi se da se dijete moze lakse osjecati ogorceno i teze podnese tu frustraciju.<
><
>Ili<
><
>Ti primjetis da je Sagi pretesko podnositi tu konfuziju - doma mama kaze jedno, u vrticu mi se zbog toga smiju, i odlucis prekinuti. Znaci ipak interveniras. I opet to nije bila samo tvoja odluka.<
><
>Sandra, nemoj me pogresno razumijeti - ne tvrdim da ce se to tako dogoditi. Samo mi se cini da je to jedan od mogucih, ne sasvim nevjerojatnih, scenarija.<
><
>To su samo moja razmisljanja.<
><
>I, molim te, nemoj ih shvatiti osobno ili se osjetiti povrijedenom. Jednostavno su razlicita od tvojih. A i ja ih jos uvijek preispitujem (za sad se do
o drze ). Znam da je tebi mozda tesko izbjeci osobnu upletenost, jer je tebi ta tema aktualna i naravno da si emocionalno angazirana, a ja mogu teoretizirati koliko hocu jer su oba dojenja iza mene. I nisam imala losih iskustava s prestankom. <i>Edited by: Nincka  at: 7/15/02 12:32:32 am<
></i>

[Sandra30]

Evo, sto cu sad pametno ja napisat <
><
>Stvarno mi se tesko staviti u situaciju za pet godina kada ja jos Sagu dojim. Rekla sam vec, imam primjere iz svoje okoline gdje su djeca sama prestajala i to u dobi 2-3 godine i to su mi i najduza dojenja koja poznam. Ono sto mi se cini da mogu sigurno reci je da ne bi prestala dojiti zbog ikakvih pritisaka sa strane i zbog toga sto bi Sagu zezala druga djeca. Kako razmisljam o tome sam vec pisala u gornjim postovima i ja tako stvarno mislim.<
><
>Ono sto se meni cini iz onoga sto si ti napisala je da ti samo uzimas u obzir varijantu da mama mora sama prestati na vrijeme (i sto je to "na vrijeme", kada nema opsnosti od emocionalnih rana?). A sto je s tim da dijete samo prestane "na vrijeme"? Meni se stvarno cini da je ta varijanta puno, puno cesca nego ova dojenja do 8 godina.<
><
>I onda mi jos jedna stvar nije jasna. Kazes, prestati jer ce Sagu djeca zezati u vrticu. Ona ce u vrtic s godinu dana. Dojenje se preporuca u toku cijele druge godine zivota. I sto sad? Znam da je jednogodisnjaci nece zezati jer doji, ali tamo u vrticu su i starija djeca i ovdje nije princip malisi u jednu sobu, veliki u drugu, vec su svi skoro stalno skupa. A ja sam jos tip koji ne bi prestao nesto raditi ako ga se zeza pa da me na glavu postavis. Mislim, cilj mi je nauciti djecu da su ta maltretiranja ikoga zbog icega kriva i da se to ne radi. Kako cu to napraviti ako im i sama podlegnem?<
> <i></i>

[Nincka]

Hm...<
>Kao sto sam rekla, ne znam sto je tocno "na vrijeme". Prema spomenutim teorijama, bilo bi to oko godinu dana, meni se sad nekako cini da bi to bilo i duze. Nekako sam sklona vjerovati da su tri godine ona gornja granica. Ali, kao sto sam rekla, ne znam tocno i u stvari namjeravam malo o tome prouciti literaturu, jer tamo gdje sam ja citala o dojenju to nije bila osnovna tema, nego je dojenje (i kasnije odvajanje) bilo ukratko spomenuto kao krucijalni dogadaji u dojenackoj dobi.<
><
>Zanimljivo je ovo sto kazes o tome da djeca sama prestaju biti zainteresirana za dojenje. Ja sam u principu citala (zato sam uglavnom i spominjala tu varijantu), da bi, sto se djece tice, dojenje moglo potrajati i puno duze od 2-3 godine. Tvoja su iskustva suprotna, i ako to stoji, onda doista dobar dio ove teorije pada u vodu.<
><
>A sto se tice prekidanja zbog pritiska okoline. OK, ti ne bi popustila. Ali sto kazes na onu varijantu da DIJETE popusti? Sigurno ju ne bi silila na dojenje samo zato da razlog odustajanja ne budu drugi ljudi/djeca, a opet kako bi se osjecala kad bi to njoj bio glavni razlog za prestati? Meni osobno je bliza varijanta da dojenje ostane kao nesto samo nase, samo izmedu djeteta i mene.....<
><
>I evo jedan smajlic za izmjenjivanje misljenja <i>Edited by: Nincka  at: 7/15/02 8:57:19 am<
></i>

[Sandra30]

Ova moja iskustva, mislim nisu moja, vec primjeri iz moje okoline i to ljudi s kojima sam do
a, koje vidam skoro svaki dan. Stvarno i bez zezancije, ne poznam nikoga s traumama oko odvikavanja (osim sebe same, ni dan danas ne razumijem koji mi je vrag bio). Evo smo i ovdje na forumu imali primjer samostalnog prestanka bez intervencija.<
><
>Tako da ja nisam uopce niti razmisljala o tome da bi dojenje moglo trajati do puberteta i da bi to moglo imati lose posljedice za dijete. Nekako svi cije misljenje uvazavam kazu da se doji dok majci i djetetu to pase i jako sam lose potkovana teorijom o nekim gornjim granicama. Jesam slusala babu kako prica kako je sve svoje 11-ero djece dojila godinama, jadna zena je valjda 20-ak godina samo radala i dojila i stvarno mogu reci da mi tatina strana nema vise "emocionalnih nestabilaca" nego bilo koja druga familija <
><
>Salu na stranu, mislim da me kuzis sto hocu reci. Meni se je tesko naci u toj prici da je dugo dojenje lose za psihu djeteta. Mislim da je to samo jedan od faktora i da ih se mora jos nekoliko poklopiti da bi dosli do osobe s emocionalnim smetnjama. Stvarno mislim, onako skroz laicki, da je puno gore udarati dijete i da to ima znatno gore posljedice od dugoga dojenja. Zato se u stvari uvijek iznenadim kada vidim kako ljudi skoce osuditi nekoga ko dugo doji a kada vidim po ducanima kako zene tuku djecu i salju ih u ..., a svi okolo samo gledaju i jos se smiju ili cak komentiraju "Tako mu treba"... Ma ja ludim na to. Ili kada me netko ide uvjeravati da je hodalica opasna za djecje kukove a ta ista osoba vadi dijete iz autostolca i doji ga u voznji ili je intenzivno pusila cijelu trudnocu. Ma jezim se.<
><
>Sad sam skroz skrenila s teme. Sorry.<
><
>Stvarno ne znam kako bi reagirala kada bi se Saga sramila dojenja. Trpala joj sisu u usta sigurno ne bi Mislim da bi isla popricati s tetama u vrticu i s tom djecom koja je zezaju, a na kraju bi isla i pricati s njihovim roditeljima. Ovo sad napamet govorim jer ne znam, nisam nikada bila u ovakvoj situaciji. I naravno da se nadam da necu u njoj niti biti.<
><
>Na Cybermedu sam cini mi se citala savjet lijecnika da se okolini laze da se prestalo dojiti. Meni to bas ne zvuci kao pametan savjet i ne vjerujem da bi to napravila.<
><
>Tema mi je super zanimljiva, stvarno.<
><
> <i></i>

[Daniela32]

Na primjeru mog predragog nećaka koji je dojio 3 godine i 3 mjeseca, rekla bih da je to stvarno gornja granica. On je istinski imao problema sa socijalizacijom, odvajanjem od majke duže od sat-dva, prihvaćanjem drugih autoriteta osim majke. U vrtić je krenuo tako da je majka išla s njim do
ih pola godine, tek onda ga počela ostavljati sa izvrsnom tetom-odgojiteljicom (jednom od najpriznatijih u Splitu) i to samo na par sati. Inače, ona ga je do kraja dojila "na zahtjev" a to znači bar 5-6 puta dnevno. Na kraju je primjenila ono za što je tvrdila da neće "ni u ludilu", a to je paprena sisa. Vrlo nas je malo koji smo joj pružali podršku u tom dugotrajnom dojenju, ali najvažnije je da je podrška dolazila iz obitelji.<
><
>Sad sam sve konfuzno napisala, ali čini mi se da je mali stvarno predugo ostao u baby fazi, i zato mi jako ima smisla ovo što piše Nincka o fazama koje moraju doći ali i završiti u nekim razumnim okvirima. Možda bi malac izbjegao barem pola problema da je ta faza trajala nekih 6-9 mjeseci kraće. <b><i>What a wonderful World!</i></b><i></i>

[Sandra30]

Ovo je ono pitanje i odgovor s Cybermeda koje sam spominjala:<
><
>Poštovani, <
>"Naš sin ima 28 mjeseci i do sada nismo uspjeli pronaći uspješnu metodu odvikavanja od sisanja. Pokušali smo s «narodnim» metodama, savjetima La Leche League, bez uspjeha. <
>Kako meni dojenje ne predstavlja problem (on traži sisati isključivo noću, za uspavljivanje), odustali smo od odvikavanja, vjerujući da će sam prestati kad bude spreman. Problem je okolina, susjede, rodbina, prijatelji, koja mu se ruga i zeza ga, a on je već veliki dečko koji sve razumije i govori, pa se događalo da bi plakao jer «nije dobar, jer još uvijek sisa», «da ne voli mamu, kad je tako muči». I kad ga uvjerimo da je on dobar, i da voli mamu i mi njega, priče krenu ponovo. A od okoline ga ne možemo i ne želimo izolirati. <
>Zanima nas da li je naša odluka ispravna i kako predugo dojenje djeluje na emocionalni razvoj djeteta. Za sad je on do
o i smireno dijete, nimalo agresivan u odnosu prema nama ili vršnjacima i bez ikakvih drugih ovisnosti. <
>Ili je možda bolje nekom agresivnijom metodom (višednevno odvajanje) odviknuti ga od sisanja? <
>Hvala na odgovoru."<
><
>"Cijenjena gospođo Ivana, razumijem Vaše pitanje koje nema uvijek tako jednostavno rješenje, kako bi to moglo izgledati. Kako Vašem sinu majčino mlijeko zaista više nije potrebno (ali nije ni štetno), preporučam Vam slijedeće: članovima Vaše okoline možete reći da više nemate taj problem, pa ste dijete poštedili eventualnog stresa koji može doživljavati njihovim ruganjima. Ruganja, inače nisu poželjna i treba ih osuditi; u nekim slučajevima, naime, posljedice mogu biti znatno dublje nego što se, površno gledajući, misli. Dijete u dobi u kojoj se nalazi ne mora biti u Vašoj sobi (ako za odvajanje ima mogućnosti), a u svrhu uspavljivanja možete mu pričati neku priču, pjevati, maziti ga ili sl. Pokušajte zamijeniti način uljuljkivanja u san. Uvijek Vam je na raspolaganju i drastičnija mjera kao što je npr. upućivanje djeteta baki na nekoliko dana ili tome slično. Određeni "odmak" od majke ionako neće moći izbjeći u skorijoj budućnosti, odlaskom u vrtić, u društvo druge djece u obitelji, kod prijatelja itd. Ponekad je potrebna i stanovita odlučnost. Stoga, hra
o !"<
><
>A Daniela ko da je u postu opisala moga
ata jedino sto on nikada u zivotu nije bio dojen. Moja mama je toliko protiv dojenja koliko sam ja za njega. <i></i>

[flower power]

Ovaj odgovor mi se uopce ne svidja , pogotovo onaj dio o laganju.<
><
>Vrijeme za...<
><
>duboko vjerujem da za sve u zivotu postoji vrijeme za...tako i za prohodat, progovoriti, sklopiti prvo prijateljstvo ... pa i za odvikavanje od dojenja. Mislim da je max gornja granica 3 god..<
><
>Jedino sto bi se mogla u potpunosti sloziti s cybermedom je da se treba pronaci drugaciji nacin smirivanja djeteta (ono sto se tolerira bebi ne treba se vec samostalnom djetetu).<
>Mozda se o smirivanju radi i kod ovog osmogodisnjeg sisaca, on mozda jednostavno nije naucio druge nacine nosenja s stresom ili uspavljivanja...mogu samo nagadjati. <i></i>

[kima3]

Ja sam napisala post sa uvodom pa pitanjem ALI posto ga nitko valjda nije od vas procitao do kraja i dosao do pitanja ja ponavljam:<
><
><
>"Ja znam (po nekim primjerima iz okoline) da 8 godisnje djete se zanima sa prijateljima za "gole tete" na TV i na casopisima i da je to za njih vec tada "tema". I onda to isto djete dodje doma i sisa maminu sisu?!?!?!?!<
><
>Ne zelim nikoga uvrijediti i ne znam kako bi to postavila kada su curice u pitanju al eto, zanima me vase misljenje." <i></i>

[Nincka]

Joj kima3, nemoj se ljutit.<
><
>Vidjela sam tvoje pitanje, kao i ono admame vezano za odnos beba-duda/bocica i beba-dojka i jos nisam u glavi uoblicila odgovor.<
><
>Ovak, na
zaka, bez ikakvih argumenata, na tvoje pitanje bi odgovorila da je kod 8-godisnjaka taj aspekt sigurno jedan od mnogih (i nije nevazan) za razmotriti.<
><
>A admami - dobar point, ali cini mi se da razlika ipak postoji, a upravo je u tome sto je dojka vezana za mamu, dio je mame - malo sam se nespretno izrazila, ali hocu reci da je tocno, da se dijete na oba nacina tjesi, i moguce da to govori da nije sasvim "savladalo prelazak u drugu fazu", ali duda je ipak nekakav, recimo, tranzitorni objekt, dakle, dijete se ipak u odredenoj dobi odvojilo od majke, a boca/duda su jos uvijek tu da mu olaksaju separaciju, jer u biti, na odredeni nacin predstavljaju majku.<
><
>Uh, zakomplicirala sam, vjerojatno zato jer nisam dovoljno o tome razmisljala (niti sam to puno proucavala, pa da znam gdje tocno sto pise, pa da fino prepisem), i na
zinu sam sastavila ovaj post. <i></i>

[mama3romana]

MA CURE MOJE DRAGE ...........<
>JA IMAM UPRAVO OSMOGODIŠNJAKA I PUNO PUTA LEGNE PORED NAS - MENE I LUKICE - DOK CIKAMO ; MA NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEMOGU SI ZAMISLITI DA BI IVAN MA NE NEMOGU NI IZGOVORITI - CIKAO<
>PA ON VEĆ CURE GLEDA HEHE I VELIKI JE I SAMOSTALAN I ... <
>MA BEZ TEKSTA SAAAAAM<
><
>PUSEEEEEEE <i></i>

[adrianovamama2000]

Kima snimila sam i ja pitanje ali nisam na njega odgovorila jer jednostavno nemam o tome nikakvo misljenje, isto kao sto sam rekla da nemam pojma sto da mislim o toj mami, jer ne znam kako je do svega doslo. Ja sam komentirala samo da su ljudi jako laki i osudivanju dugog dojenja. Mene ne
ine ta amerikanka nego me
ine jedna mama koja je nedavno usred Zagreba ostala bez djeteta jer je sud dojelio malog tati zato sto je ona dojila do 3 g (bez pretjerivanja to je sve sto su imali), a dok je drugoj odredeno psih.savjetovanje zbog istog. Meni je to recimo strasno, jer zaista ne vidim nista bolesno u tome da 3 godisnje dijete jos uvijek doji.<
>Ninca da OK to je prijelazni objekt ali ako ga ima. Meni Adrian jos uvijek ima dudu za spavanje (28 mj), ne vidim da je ikome to cudno. OK. Ali sto da nije imao ni dudu (flasicu nikad nije imao), onda tog prijelaznog objekat ne bi bilo i vrlo vjerojatno bi dojio, i meni je to savrseno normalno i ne mislim da bi bio osakacen za cijeli zivot zbog toga. <i></i>

[vesna72]

Mislim da je između 3-godišnjeg i 8-godišnjeg djeteta veeelika razlika. Ili bi barem trebala biti.<
> <i></i>

[kima3]

mama3romana - to je upravo ono na sto sam ja mislila - pa oni tada gledaju vec cure za razliku od 3 godisnjaka.<
><
>uopce to nije ni za usporediti - 3 i 8 ... pa tih 5 godina je u to doba OGROMNA razlika, psihicki, fizicki, ...<
><
>jednostavno, sto vise razmisljam o tome to mi se vise to NE svidja jer mi ima skriveno seksualno obiljezje (malo sam se nespretno izrazila). A vi probajte zamisliti nekog 8 godisnjaka iz vase okolice pa ce vam se nekon te slike ..... zmuciti ta mama <i></i>

[eli]

stvarno, 8 godina je predpubertetsko razdoblje, a ne dojenačko (bez povlačenja čvrstih granica). moja frendica je dobila menzis sa 8 i po godina i već je tada bila visoka kao i njezina mama. ne mogu zamisliti da je još sisala. do
o, svako djete je drugačije, ali.. <i></i>

[Suzana]

Pa to sto je doticna bez partnera moglo bi lako dovesti do sumnje da dojenje zloubotrebljava kao kompenzaciju za nedostatak fizickih njeznosti. <i></i>

[JednaMama]

mislim da je tragika ove price samo u tome (ako cemo vjerovati bejbisiterici) sto je dijete htjelo prestati dojiti a mama nije dala. zna se da je emocionalna ucjena nesto najgore sto se moze uciniti djetetu za njegov emocionalni i psihicki razvoj, a ja ne vidim drugog nacina za zadrzat dijete na cici protiv njegove volje nego mu objasnit da bi mama bila jako tuzna i ko zna sto i kako i da dijete nastavi cicati zbog ljubavi prema majki i osjecaja krivnje sto to vise ne zeli.

[Suzana]

Evo jedan zanimljivi clanak o prirodnom kraju dojenja.<
>To je kao suma raznih studija. Autorica pise da je ovisno o studiji prirodna dob od 2,5 godine do 7 godina.<
><
>A Natural Age of Weaning<
><
>A Natural Age of Weaning<
> <i></i>

[flower power]

Isprintala, planiram procitati i do
o razmisliti <i></i>

[Nincka]

Zanimljiv clanak. Dosta se bazira na usporedbi ostalih sisavaca s ljudima - to su usporedbe koje me u principu bas ne odusevljavaju, ali clanak je svejedno zanimljiv.<
><
>Izvukla sam jedan dio, meni osobno najbolji, u kojem je razmisljanje prilicno razlicito od mojeg jako do
o formulirano. Svakako za razmisliti.<
><
><
><
>Another important consideration for the older child is that they are able to maintain their emotional attachment to a person, rather than being forced to switch to an inanimate object such as a teddy bear or blanket. I think this sets the stage for a life of people-orientation, rather than materialism, and I think that is a good thing. I also can't imagine living through the toddler years without that close loving connection to a child going through enormous changes, some of which are very frustrating to the child. I could go on forever, but will stop here. <
><
><
>Kod starije djece vazno je razmotriti i sljedece: (produzenim dojenjem) uspijevaju ostvariti emocionalnu povezanost s osobom, a ne predmetom kao sto su medvjedic ili dekica. Mislim da je to osnova za kasniji zivot koji je orijentiran prema ljudima, a ne prema materijalizmu i mislim da je to do
a stvar. Takoder ne mogu zamisliti da s malim djetetom (toddlers su mala djeca do ne znam tocno koje dobi, ali npr. do 5, nek me mame isprave ako sam rekla krivo) ne ostvarim blisku vezu punu ljubavi, pogotovo u godinama kad ono prolazi kroz mnoge promjene od kojih neke mogu biti jako frustrirajuce. Mogla bih nastaviti do u nedogled, ali stat cu ovdje.<
><
>(prevela sam na
zaka, neke dijelove i malo slobodno, ali smisao je svakako dobar) <i></i>

[adrianovamama2000]

Ovo se i meni jako svida, super je objasnjenje <i></i>

[flower power]

todllersi su do 3 god. zivota , kod nas se to najcesce prevodi s jaslicka dob. I meni je to najbolji dio clanka, drugo je dosta diskutabilno. <i></i>