Kako dva dojenja mogu biti razlicita

[Sandra30]

Vec dugo smisljam napisati nesto o mojim dojenjima i s vama podijeliti neka moja razmisljanja. Medutim, stalno sam to odgadala jer mi se atmosfera na forumu vise toliko ne gusta. Ma svejedno, evo cu pisat s tim da se u naprijed isprcavam zbog izbora rijeci, ako kome koja rijec smeta i dala bi se ljepse reci. Em sam nekulturna, em tvrdoglava, em nepismena pa cu vam pisati onako po seljacki, sto mi u datome trenutku padne na pamet. <
><
>No, sad cu otvoriti malo srce na mome najmilijemu podforumu (uz Porod, ofkors) <
><
>Vec sam duboko zagazila u deveti mjesec dojenja moje druge kceri i bas ovo vrijeme, ovaj deveti mjesec, me tako streca u srcu. Tada sam prestala dojiti Maru <
>Dojenje Mare i Sage uopce nema zajednickih tocki. S Marom su me
adavice bolile, pune ranica, krv je tekla iz njih, imala sam 4 zastoja mlijeka. Mara nikada nije dobijala nesto pretjerano na tezini, uvijek ispod nekih standarda koje vidim da imaju u Hrvatskoj. Trazila sam pomoc, dobijala je, podrske na sve strane ali je konacni zakljucak bio da imam preosjetljive
adavice. <
>Mislila sam da ce prestanak dojenja biti i rjesenje svih problema. Od cica koje vise nece boliti do nocnoga spavanja. Eto, cice me nisu vise bolile ali se Mara i nakon prestanka dojenja nastavila dizati u 4 svako jutro.<
>Kada sam drugi put ostala trudna nekako su mi trnci kretali niz kicmu kad god bi pomislila na dojenje. To da cu dojiti sam znala i neka druga varijanta za mene ne postoji. Ali me je bilo strah da ce biti ko i prvi put.<
>Onda se Sagica rodila i udarnicki prionula na sisu. Mlijeko je poteklo nakon dva dana, muz morao ici po nove grudnjake jer u stare nisam stala. Nakon par dana se pojavile ranice. O ne!, mislila sam se. Onda mi kazu Jadranka i Vedrana da su to samo zuljevi, da ce proc. I proslo, stvarno, samo od sebe. Jesam mijenjala dosta polozaje (tu sam vam ekspert i po), mazala mlijekom, susila na zraku ali nakon tih pocetnih zuljeva nikada vise niti jedna ranica na mene nije dosla. Saga je sada vec toliko velika da prica s cicom. Uhvati je rucicama i guce joj i smije joj se. Ako sjedi na jednome kraju kreveta a ja otvorim grudnjak na drugome, ona skace prema cici s takvim izrazom ljubavi i srece na licu da vam ga ja ni ne znam opisati. S njom sam dozivjela ono dojenje o kojemu se tako puno lijepoga prica. S Marom stvarno nisam. Dojenje je bilo nesto sto se mora i sto sam 9 mjeseci "trpila".<
>Jako mi je krivo sto je bilo tako. Sad cete vi reci da ne izvodim, da je 9 mjeseci super. Ma je, ali ja ga svejedno smatram neuspjesnim dojenjem. <
>Jako puno sam razbijala glavu time zasto su mi
adavice bile u ranicama prvi put jer sad mislim da nemam preosjetljive
adavice. Valjda bi ih i Saga onda unistila. Marin polozaj na cici je bio dobar tako da nije ni to bio uzrok krvi i boli. Na kraju sam slegla ramenima i rekla sama sebi da moze biti razlika u djeci, svako dijete razlicito sisa. I malo sam izljecila komplekse izdajanjem. Sve do nedavno sam se izdajala i Mara bi popila to mlijeko. Na njezin zahtjev molit cu lijepo, nista je nisam forsirala. Govorila je i da hoce sisu ali je nikada nije htjela staviti u usta kada bi otvorila grudnjak. Zato je trcala okolo s izdajalicom i vikala:"Mama pumpaj!"<
><
>Sagi i meni se kraj dojenja niti ne nazire. Cilj mi je doci do podoja svako jutro i vecer. Jos uvijek smo on line cijele noci. Umorna sam i nenaspavana. Ali nema veze. Sada znam da ce sve to jednom proci. I stvarno sam jako sretna i ponosna na sebe. Mogu zahvaliti svojoj tvrdoglavosti sto sam Maru dojila toliko koliko sam je dojila. A za Sagino dojenje stvarno zahvaljujem dragome Bogu sto nemam problema. I kada je vidim onako veliku, debelu i seljacki rumenu sva se rastopim od srece i ponosa. Ej, to je od moga mlijeka!!!!!!<
><
>Prije tri godine nisam o dojenju znala bas nista. Stvarno je to bio zadnji posao koji sam mislila da cu u zivotu raditi, ja, skoro bez sisa i odgojena u okolini di se dojenje ne smatra necim posebnim. Evo me sad, Milka glavom i
adom. <
>I uzivam u tome do daske.<
><
>Jako sam sretna sto sam preko ovoga foruma upoznala nekoliko cura koje su mi stvarno bile podrska u toku dojenja i koje znaju dati savjet kada zatreba koji nije rezultat babskih prica od zelene stolice i gladi do opekotina koje dijete moze dobiti ako majka ima fi
u preko 38, vec cinjenica. I koje doje i pokusavaju promijeniti situaciju u Hrvatskoj za mame i tate. Thanx Admama, Jamama, Maja, Vedrana, iva i Patkica i jedna velika pusa litali koja me je trpila kada sam stvarno bila u komi.<
>Aj, sad mogu pokupit Oscara i ic spavat <i>Edited by: Sandra30 at: 7/2/02 9:28:19 pm<
></i>

[Maja]

laka ti noc <
>i hvala tebi. na podrsci i na nepokolebljivim stavovima.<
>znas, kad sam bila trudna pa si rekla da si maru dojila 9 mjesecii da je to malo meni se cinilo to jako puno iako nisam imala neku predodzbu koliko cu dojiti. no, sad mi je jasno kaj si mislila i nezamislivo mi je da bi sad prestala dojiti. i skroz mi je poznat onaj izraz "cica, volim te" kad devetomjesecna beba vidi cicu. i drago mi je da i ti sad uzivas u tome. mozda ti je s onim prvim dojenjem zbilja bilo nesto "krivo" u glavi. (ni meni se sad ne da neke fine izraze smisljat ) zao mi je onda malo i zbog Mare. no, nije ni "mama, pumpaj" lose. to mi je za film! al mi je drago zbog snahice mi. i njenog seljacki rumenog decka. <
>ma super da je sad super. iduci put ce bit jos bolje! <i></i>

[adrianovamama2000]

Sandra hvala sto si si dala truda i ispricala pricu ovdje, ja isto u zadnje vrijeme rade ovakve stvari stavljam na RODU steta sto ovdje vise nije atmosfera najbolja ali sto je tu je. Hvala zato sto ces sa ovim topicom sigurno dati nadu nekoj drugoj mami kojoj je prvo dojenje bilo "neuspjesno". <
>I nemas se nama zasto zahvaljivati, ti si uvijek sve znala samo ti je trebala podrska, to je ono sto kazu da i najboljem npr tenisacu treba trener iako mozda zna manje od njega ali uvijek do
o dode netko tko moze dati podrsku.<
> <i></i>

[Ina66]

uživala sam čitajući i nadam se da će moja Mara dojiti kao tvoja Saga <
>pusa curama <i></i>

[Kolberg]

sandra stvarno hvala ti da si se podijelila sa nama svojim iskustvem..podpisujem post admame(doslovce namijeraval sam istu stvar napisati ). ovake price morali bi objavljivati na tv da bi sve mame mogle to vidijeti. steta sto na tv nema nikakvog programa za mame- koliko lijepih prica mogle bi mi njima ispricati.<
><
>mika <i></i>

[Kolberg]

aha i dajte mi reci kakva to prije bila atmosfera na forumu? i zbog cega nije tako?<
><
>mika <i></i>

[Yamasaki Jelena]

Sandra, puno hvala za pricu, zivjela tvrdoglavost i borbenost, pogotovo u takve svrhe Ovo s Marom i pumpicom je genijalno I znam na sto mislis kad velis za tu ludu srecu kad ugleda cicu ...<
>I meni su jaaaako puno pomogli savjeti i podrska i tebe i cura..je kad bi se bar jednom tjedno moglo o tome na TV vjerujem da bi bilo puno vise mama koje bi ustrajale i znale da mogu dobiti podrsku i korisne savjete kad zagusti...<
> <i></i>

[† RLmama]

Prvo offtopic - ma gdje god to bilo napeto - ovdje na dojenju je baš lijepo i mirno!<
><
>Sandra, ja isto nekako danas osjećam da sam Roka na neki način zakinula kod dojenja (iako sam ga dojila godinu dana). Sve mi je bilo problem, i
adavice, i umor, i neznanje, i sufliranja sa strane... Kad danas gledam svog malog sisavaca kako je zadovoljan na ciki, kad mu gledam lice stalno se pokušavam sjetiti Roka i pitam se je li i on bio zadovoljan. Ja sam bila totalno u stresu i veliki dio te nervoze prenijela na njega, tako da sam propustila užitak dojenja s prvim djetetom. Sad mi je žao.<
><
>I htjedoh se, štonosekaže, glede toga, fakat zahvaliti ovom divnom podforumu i mamama kojima je stalo i koje ga čine sigurnim i pouzdanim izvorom informacija! Josip vam šalje svoj veliki zadovoljni smješak.<
><
>Još nešto, Sandra tvoji čvrsti stavovi (i admame i Jamame i Astre i mnogih drugih mama) u
anjenju dojenja su mi stvarno pomogli kod nesigurnosti (iako sam triple mama!), i sama se sebi činim da činim nešto važno kad dojim i ponosna sam na sebe i Josipovih 4,5 mjeseca i 8.650 gr!<
><
><
><
> <i></i>

[Sandra30]

Hvala cure.<
>I da, Astru zaboravih. Hvala Astrice, nema te svit. <i></i>

[litala]

<
><
>i, ne zaboravi... za manje od dva mjeseca očekujem "povrat poreza" u vidu non-stop-on-line podrške... <i></i>

[Sandra30]

S kamatama, ljubavi! <i></i>

[Ingrid007]

sandra lipo te bilo čitat!<
><
>evo i mene na ovom podforumu, polako se pripremam...<
><
>moram reć da ja nisam nikad imala problema s dojenjem. odnosno, bolje je reći da nikad nisam imala problema s rokićevim hranjenjem bilo čime, bilo kad i bilo gdje. on je jednostavno takvo dijete. teško da će mi se tako nešto ponoviti s drugim djetetom. moj mali je fakat doma bio na flašici s tjedana dana života, i kad sam ja došla kući opet iz bolnice on je počeo dojiti ko da sam ja tu bila cijelo vrijeme i ko da nikad i nije imao prekid dojenja. i takav je bio i poslije s dohranom. što god sam mu dala jest, sve je htio odmah i iz prve. i bojala sam se kak će biti s prestankom dojenja. i to je on sredio expresno. samo jedan dan više nije htio. <
><
>ističem da u "moje vrijeme" još nije bilo foruma pa se zato tak veselim ovom drugom porodu i dojenju jer si nekak mislim da će mi bit lakše jer ću se imat s kim posavjetovat jer se stalno bojim da ću baš s drugim djetetom imat više problema nego s prvim.... baš zato kaj nam je kod prve bebe tak sve super išlo... <
><
>i za kraj - živila mara, živila saga, živio roko ... živili rumeni o
azi, i daj bože što više take dice! rekorder za natjecanje je i moj mali koji je od rođenja do 6. tjedna života dobio 2 kile! na kontroli je imao 5,5 kila. i sve od mog mlika!<
><
>vaša milka. čitamo se skoro! <i></i>

[adrianovamama2000]

Mika ne znam naravno sto je Sandra mislila da njoj ne "gusta" na forumu, pa govorim samo u svoje ime. Meni su kljucne dvije stvari jedan je da smo se pocele loviti za rijeci a ne za misli. Tj postaje vaznije kako je nesto upakirano nego sto je receno i postali smo jako glomazni, tako da sram me reci vise ne znam niti sve clanove foruma. To je naravno do
o je samim tim pomoc dopire do vise ljudi ali onda je ta pomoc manje direktna i osobna. Ovo je samo ukratko da ti zadovoljim znatizelju <
><
>RLmama imas svako pravo da budes ponosna. Ja sam si neki dan razmisljala o tome zasto ljudi nekad imaju negativan stav prema tome sto se mame koje su uspjesno dojile osjecaju ponosne na to. Ja sam skroz svjesna da su oba moja dojenja plod mog rada a ne da me neko zacarao carobnim stapicem da dojim, o tome sam dosta pisala na RODI. <i></i>

[iva]

sandra, hvala TEBI<
>uz admamu, jadranku i ostale iskusne mame (ne zelim imenovati da ne zaboravim ) - puno ste meni pomogle...<
>trenutno nemam puno vremena za forum, ne stignem sve ni procitati a kamoli pisati ali sam htjela ovdje reci dvi rici....<
>dojim, kao sto znate, mislava vec 9 i pol mjeseci, sretni i ja i on zbog toga, preboljeli smo 2-3 zastoja mlijeka, moje dehidriranje, hitnu i infuzije ali nista nas nije moglo sprijeciti da ne nastavimo i daljem omiljenu nam radnju...njegovo veselje kad vidi mene a pogotovo cicu ne da se opisati...<
>sasvim drugacije razmisljam o dojenju nego prije trudnoce i ovog foruma... i postala sam prava promicateljica dojenja u svojoj okolini (koliko je to u mojoj mogucnosti)....sretna sam kad vidim da nas ima jos, da u javnosti ne doje samo ciganke kad prose nego i ostale zene, da je to normalna i prirodna stvar....<
>zivjele mi mame, zivjela nasa dojena djeca <i></i>

[MamaAna]

Moram priznati da mi je lakše kada čujem da je prirodno da se ne uživa u dojenju. Meni je prva tri mjeseca bilo strašno teško i nisam mogla shvatiti kako netko može u tome uživati. Na sreću nisam odustajala (kad mi je bilo najteže nisam još znala za Forum), a i veliki poticaj mi je bilo to što je on jako puno dobivao na težini i bio je jako sretan -prvi smješak je dobila cica . Od muža sam dobivala najveću podršku, a okolina se već mjesecima čudi kaj još dojim!<
> Sada Grga ima 11 mjeseci i dojenje nam je najveća uživancija. <i></i>

[marijanak]

Sandra, baš je lijepo to što si napisala. Ja dojim Lovru već skoro 10 mjeseci i sad je to stvarno ono uživanje na cici. On baš ne skakuće do nje jer je za to još prelijen ali se prevrće na jednu stranu pa si pocica pa opet na drugu stranu, a naravno da je i znanstveno proučava u zadnje vrijeme. <
>I uvjerena sam da koliko god sam čitala o dojenju i stvarno nisam imala problema skoro nikakvih (osim fakat čestih podoja) da bez foruma i bez pomoći vas "najstarijih" forumašica to sigurno ne bi bilo tako. Eto, puno vam hvala!!!!! <i></i>

[MarijanaST]

I ovo je jedan od postova koji ce isprintan uci u moju arhivu o dojenju. Zato Sandra svaka cast, ne samo na postu nego na svim onim saznanjima o dojenju koje sam skupila od tebe i od drugih cura.<
>Moram nadodati da i ja imam slicna iskustva s prvim i drugim dojenjem. naime, Anteu sam dojila 13,5 mjeseci i prekinila bezveze i sad sam ljuta zbog toga. Kod nje je dojenje bilo hranjenje. Bila sam odlucna u nastojanju da uspijem u dojenju iako sam imala mamu koja me je filala izjavama: ja nisam imala mlijeka neces ni ti. Na kraju sam joj za
anila da u mom prisustvu upita: A imas li ti dosta mlijeka. Antea je uvijek do
o napredovala, tocno prema propisima (fala Bogu jer da nije ne bi se uspjela othrvati pritiscima).<
>A ovo novo dojenje malog Ante (6 mjeseci), je zahvaljujuci forumu upravo ono sto bi dojenje i trebalo biti: njeznost, umirenje, prisnost i naravno hranjenje (ovo posebno jer smo s 6 mjeseci dosegli 9 kg <
>Jos je tu razlika (ranice sam imala prvi put, drugi put je sve O.K, sada dojim na zahtjev prvi put sam nastojala hvatati ritam od 3 sata.....) no mislim da je najvaznije receno. Dojim sada puno lezernije, opustenije i samo mi je zao sto i prvi put nisam tako i nekako kad pogledam Anteu osjecam griznju savjesti zbog toga.<
>Iako nemam bas uvijek vremena za pisanje na forumu, nastojim makar preletit citajuci, ali nekoliko puta sam naglasila i opet cu: Sretna sam sto sam naletila na Vas Cure!!! <i></i>

[karmen]

Sandra, svidja mi se tvoj post!<
>moram priznati da je meni u pocetku bilo isto komplicirano, na zalost nisam jos znala za forum, bilo je dosta pitanja (jaki let down, Lucija obicno nije stizala gutati ili bi se nagutala zraka pa je plakala), ali NIKAD nedoumica, nikad nisam pomisljala da odustanem jer sam znala da je to najbolje sto mojoj slatkici mogu dati, a ona je isto dala sve od sebe (a kao sto znate, daje jos i danas) i stalno sam razmisljala: super, evo nas dojimo vec 3 mjeseca, pa onda vec 9 mj. i tako sve duze i duze. bila sam sretna i ponosna, a jesam jos i danas.<
>evo nas prekosutra 26 mjeseci i jos se druzimo s cici. razmisljala sam o prekidu jer sam imala fazu neke grozne premorenosti i iscrpljenosti (naravno, ne samo zbog dojenja), ali Lucija se nije dala zbuniti, a ja sam odlucila da odluku prepustim njoj, da nista ne forsiram jer ona je toliko sretna kad doji.<
>jutros mi je bila tako slatka: ja sam bila u kuhinji, a ona jos u sobi spava, kad odjednom cujem neko tup, tup, tup i eto ti nje u kuhinji i molecivim glasom i pogledom kaze: mama, cici, daj cici! i sto onda napraviti?!! <
>moram jos dodati da je svima cudno sto je jos dojim, komentari su razni, ali sad znam s kim mogu pricati o dojenju, a s kim ne, pa se onda ni ne trudim previse objasnjavati.<
>zelim svima vama koje dojite da uzivate jer to je jedinstven, prekrasan kontakt majke i dijeteta!<
> <i></i>

[mama lav]

sandra hvala na postu!<
>ina <i></i>

[JednaMama]

sandra30 - hvala na postu i opcenito na podrsci. <i></i>

[Sarina mama]

Evo, i ja Saru jos dojim, sad ima 10 mjeseci i uzivamo u tome. Ona malo vise , ja malo manje, ali se ne damo i dojicu je dok god ona bude htjela. Meni uzitak malo kvare mastitisi i temp. i sve ono sto ide uz to (dosad 5 mastitisa ). Da nisam ovdje procitala da kupus pomaze protiv toga, vjerojatno bi i ja dosad popila ko zna koliko antibiotika, a ovako se lijecim samo sa "seljackim lijekovima" <
>Hvala vam sto ste pisale o kupusu <i></i>

[Barbi]

Sandra, drago mi je što si podijelila s nama svoje iskustvo i jako mi se sviđa tvoja priča. Ja toliko razmišljam o dojenju zadnje vrijeme (doduše, tek sam na počecima, moj Patrik još nema ni mjesec dana). Zasad nemamo nikakvih problema, bol
adavica je prošla, mlijeka ima dovoljno (i više nego dovoljno), ali ipak, ne osjećam taj užitak u dojenju kao što si ga ti opisala. Ne znam, možda će taj osjećaj doći kasnije, možda ću s vremenom osjetiti da nas to sve više zbližava... ali sad je to hranjenje i to je sve.<
>Propuštam li nešto, cure? <i></i>

[Sandra30]

Barbi, polako, doci ce. Daj si malo vremena. Meni je nekako onaj pravi gust nastupio kada sam uspjesno pre
odila tromjesecnu krizu mlijeka. Tada sam stvarno dobila osjecaj da nema toga na ovome svijetu sto me moze omesti u dojenju i sto nas dvije ne mozemo rijesiti.<
>RLmama, ja sam onako neskromno skroz ponosna na sebe sto dojim i jako mi bude drago kada vidim da i netko drugi tako <i></i>

[Maja]

Barbi, ni ja nisam dugo osjetila taj pravi uzitak iako sam bila ponosna i drago mi je bilo da nam do
o ide. isto mi je bila malo prekretnica kad smo pre
odili trodnevno dojenje s nekih tri mjeseca i narocito nakon uvodjenja dohrane jer je onda bilo e sad je dojenje bas onaj pravi dodatak. no, meni se uzitakpoceo javljati kad je on uveo malo vece razmake (2-3) sata jer sam tad dobila vremena da se zazelim dojenja. mazi ga dok papa i probaj uzivati dok je tako nepomican - meni Jan sad pobjegne s cice prije nego sto pocne jer mu se uvijek nekud zuri. zato uzivam u onim vecernjim podojima dok ga mogu maziti. <i></i>

[Barbi]

Ma evo, već danas je stvar postala drukčija: bili smo kod pedijatra na prvom pregledu i mali se u nepunih mjesec dana (točnije 25 dana) udebljao 1140 g. Bila sam nekako sretna i ponosna istovremeno - to je sve samo od mlijeka moga!!!<
>I vidim da je sit, sretan i zadovoljan.<
>I obožavam ga maziti dok sisa, mada se nekad ljuti na to, ne voli se smetati dok jede. <
>Ali jedini problem je u tome što mu samo gledam one nesretne bubuljice izbliza (opisane na topicu Bubuljice! Upomoć!) i mislim si kako bi ih rado...! <i></i>

[Sandra30]

Welcome to the club!<
><
>Bubuljice ce proc same od sebe, to ti je normalno. Neki kazu da pomaze namazat ih mlijekom (tvojim). <i></i>

[Novamama]

Moram i ja reći nešto. Ne pišem baš prečesto, ali gutam svako slovo s ovog podforuma. <
>Možda glupo zvuči ali ja sam sigurna da ja dojim, evo već dva mjeseca, i to dosta uspješno, najviše zbog vas!!!! Sve što sam ovdje pročitala mi je bilo Biblija! A sve to i propovijedam dalje <
>Ja nisam imala nekih velikih probelma do sada (osim ispucalih
adavica, malih zastoja, i dojenja od 0-24), ali sigurna sam da bih bila podlegla pritisku sa strane i da bih dala neku bočicu. Ovako, bočicu ni nemam doma (osim onu iz izdajalice) i preponosna sam zbog toga. A svi problemčići koji iskrsnu čine mi se minorni.<
>I što vrijeme više prolazi to sam sigurnija u sebe i više uživam.<
>Neki dan na pregledu +1200g u manje od mjesec dana!!! Cijeli dan sam imala osmjeh na licu <
>Pozdrav cure! I hvala! <i></i>

[Maja]

Bravo cure, Barbi i Novamama! Jako mi je drago zbog vas i bebacha. Uzivajte! <i></i>

[Anita72]

Sandra, tebi i svim ostalim s ovog podforuma mogu zahvaliti na velikoj i nezamjenjivoj podršci koje ste mi dale u najgorim trenucima Iako se još uvijek nisam potpuno vratila dojenju (moju priču valjda već svi znaju) moram reći da za svaku kapljicu moga mlijeka koju Jana dobije moram zahvaliti isključivo VAMA. Moja nada da ću se vratiti uspješnom dojenju ne samo da tinja, već je jača više nego ikad - opet zahvaljujući VAMA. i već sad kujem planove i radujem se tome kako ću s puno više znanja dojiti drugo (a možda i još koje) dijete. Inače - prema savjetima "do
onamjerne" okoline, patronažne, čak i pedijatra - davno bi se oprostila u potpunosti od dojenja. <
>Btw, ovo s izdajalicom je genijalno! Moja Jana je fakat mala (2mj.), ali sigurno ne umišljam i čim me vidi s izdjalicom u rukama smije se (a to je jako čest prizor!) <i>Edited by: Anita72  at: 7/16/02 3:52:40 pm<
></i>

[patkica]

Tek sam sada stigla opce procitati u miru tvoj post Sandra i cijeli ovaj topik. Post ti je stvarno divan. Sjecam se tebe kad si bila trudna, koliko si se bojala dojenja, i poslije, kako je sve krenulo ok.<
>Ja moram priznati da sam se bojala za dojenje, da mi je to bilo nesto dosta apstraktno, nesto sto sam htjela, ali nisam naarnvo znala sta me ceka.<
>Osim prvih dana i ragade na jednoj strani, ja nikad nisam imala nikakvih problema, mlijeka uvijek i previse, znate i same kakav je Mika, bio je najdeblja beba (i jos drzi rekorde mislim) i sve od mog mlijkea. Nikad zastoja, nikad strajka, nikad niceg... bice da sam stvarno rodjena dojilja , ali sam sasvim sigurna, stopostotno sigurna da je najveca zasluga za moje uspjesno dojenje upravo forum. <
>Sad kad Mika ima godinu dana, prakticki je i dalje najvise na sisi, ja mogu mirno reci: uspjela sam! Prije se nisam usudila, da se ne ureknem. Prije sam mislila kako je Sandrinih 9 mjeseci puno, a eto me, prosla godina.....i ne vidim bas kraja. Al sad sam totalno mirna, i da sutra prestane dojiti, ja sam uspjela. I uzivam, skup s njim.<
>A Mikina najdraza igra (ups, da me ne cuje neka porota ) je navlacenje
adavice i vristanje od smijeha u isto vrijeme...<
>I jako sam ponosna, naucio je micat majicu kad oce dojiti. <b><i>moja mama najbolje kuha</i></b><i></i>