I mi smo tu...mislim barem...Nama nazalost, ne ide uopce lako i ja sam svaki drugi dan na izmaku snaga, strpljenja, zivaca...Za nekoga tko se streberski pripremao na dojenje, sve si isprintao, proucio, analizirao, imao zeljeznu volju i naum, nisam se bas proslavila...
No, krenimo od pocetka...Moja ljepotica je odmah prihvatila sisu, ima cug na tatu i iako je sitnija, vuce kao prava i tu nema problema. Ali moje bradavice koje su presiroke i predebele(rekose mi tako u bolnici, uz prevrtanje ocima), znatno joj otezavaju posao. Odmogao je i lezeci polozaj koji nam nikako nije odgovarao, ali koji je jedini bio moguc zbog kombinacije epi+pucanje. I tako, unatoc svoj literaturi, rodi, mib-u...desilo nam se da smo pokusavale i pokusvala, ja se lomila da joj stavim bradavicu u usta-dakle legnem na bok, nalaktim se, nju privucem sebi..bla, bla...Pravilno hvatam
bradavicu, ona ju prepolovi, zbog velicine dojke (cetvorka)moram i dno obuhvatiti da joj ne bi iskliznila van...Tu smo zaradle prve rane, a kada je 3. dan nahrupilo mlijeko, dobile smo i zastoj mlijeka i stanje pred mastitis...Moje cimerice doje bez problema, jedino moju bebu vristeci odnose od mene i vracaju ju sretnu i zadovoljnu, a meni upucuju prijeke poglede...cim ti ne ide glatko, sigurno ne zelis dojiti...Sestre vucem za rukav, molim ih da mi pomognu, ali gdje one imaju vremena, volje i zivaca sjediti kraj mene i gledati kako ja to radim...kada smo isli kuci iz rodilista, ja sam plakala, jer sam znala da ce moje dijete traziti jesti, a ja joj takva upaljena necu imati sto dati...U bolnici mi govore da ju stavljam na prsa svaka dva sata i da joj nakon toga dajem izdojeno, jer ce mi dijete biti inace gladno...Pa smo poceli sa izdajanjem, grijanjem dojki, davala sam joj to izdojeno mlijeko jer za bradavicu nije imala " zivaca". Ja skolski uhvatim bradavicu kaziprstom i palcom, pazim da je suha, nju stavim u pravilan polozaj, prinesem ju k sebi, njoj otvorim jako usta, uvalim joj bradavicu i onda-raspad sistema-bol, jako sisanje, nikako da cijela bradavica udje, ona sisa samo pola, dobivam rane, krv tece...ona u vrisku, mene oblijeva hladan znoj...uh, kako melodramaticno zvuci, ali da ste nas mogle vidjeti...
Izdajalicom sam samo pogorsala stanje rana i ragada, ali morala sam, rucno nisam nikako uspjela toliko kvalitetno izdojiti. Bilo je i dana kada bi tek jedva dovoljno izdojila, ali tek uz pomoc Syntocinona i tusiranja prije izdajanja. Onda mi sestricna donosi sesirice i spasava situaciju...Ona sada sisa na sesirice, oni su mi spas, iako sam na rodi procitala veliko NE sesiricima...pa se pitam-jel bolje dojiti sa sesiricima ili uopce ne? Prvo smo probali sa Aventovim sesiricima, ali oni su prekruti i ne povuku bradavicu do kraja, pa bi se Paula nagutala zraka i patila se kod kakanja...Onda smo probali nukove i preporodili se. Vidim ju kako zadovoljno guta i srce mi se topi...
I dalje se izdajam, ali sada rucno, poceci podoja na lijevoj sisi su i dalje torura, ali PureLan ipak pomaze. Mlijeka imam i previse. Ona sisa svaka 3 sata, nocu se budi 2-3 puta, iako mislim da sada ima skok u razvoju, jer bi papala svako malo. Stolicu ima gotovo nakon svakog podoja, piski isto tako redovito...brojimo pelene i zadovoljni smo. Svako malo ju probam staviti samo na sisu, ali ne ide, pa ne ide...
Eto, to je samo dijelic naseg iskustva, suze, frustracije, nesigurnosti i ine ljepote sam preskocila...Moram samo reci da mi je uvijek tako drago procitati lijepa i lagodna iskustva sa dojenjem, ali ja sam totalno razocarana, ljuta...I pitam se kako ce dalje izgledati nas put, nadam se da je bonaca ipak negdje na vidiku...
Eto, sad sam vam se izjadala, ali morala sam. Maslacak, sad znas cijelu pricu! Zelim vam svima uspjesno i lako dojenje, a mi cemo valjda isto jednom na zelenu granu!
Ljubica-Zubica '07.
Sinko Janko '09.