evo da ja malo pročavrljam, sva sam neka nikakva danas, a zadnjih dana dosta često razmišljam o našem dojenju, tj. sve više o tome kako bi prestale.
cura ima skoro godinu i 8 mjeseci. postepeno je sama smanjivala, sad obično cica navečer pred spavanje, onda negdje oko 5-6 ujutro i do nedavno je bilo i kad dođem s posla, ali to je sama sve češće nekako preskakala. i tako sam ja mislila kako se bližimo kraju. onda naravno je bio godišnji tjedan dana i to je značilo prvo ne cicanje skoro 24 sata jer nije gospođa imala vremena - družila se i bila preuzbuđena, ja sam opet na jednoj dojci dobila lagani mastitis, ali prošlo samo za dva dana, a onda se sjetila kak je to lijepo mazit se s mamom na cici kad je mama već tu, pa se svako malo počela prištekavat, iako sam je ja nastojala odgovorit. i sad je noćas krenula neka prehlada i onda se samo prišteka i tako spava. i sve je to super, osim jedne stvari koja mene sve više muči - ja je nikako ne mogu ostavit nekome na jedan-dva dana jer ne može bez mene zaspat
naš osnovni problem je uspavljivanje. duže vrijeme nismo se uspavljivale dojeći - dakle nekoliko mjeseci, što nisam lako ostvarila,a li mene je stvarno počelo smetat to navlačenje jer ona posisa i onda bi sa sisom u ustima, mahala nogama, igrala se i tako,ja to nisam mogla i nisam dala. onda se nekad ljutila, plakala, nekad je samo odustala, ali nismo više zaspivale dojeći. to je ujedno značilo da je noćno uspavljivanje trajalo i preko sat vremena, što je meni isto s vremenom postalo koma jer ništa ne stignem prije nego legnemo, onda ja isto zaspem pa se ne mogu probudit da završim po kući i tako.
popodne nikad nije zaspala bez sise, to nema šanse, jako se buni protiv spavanja, sama sebi ne da da zaspe i onda nemam izbora nego tako. sa dadiljom zaspe u krevetiću. nekad nplače, ali najčešće ne, zaspe sama. ali ako sam ja doma, nema šanse drugačije nego na sisi.
eto , sad sam se malo pojadala. neka sam neraspoložena danas pa me to sve nekako stislo. najgore mi je što stalno mislim kak se brližimo kraju i sad sam već spremna za to, a onda se sve nekako poremeti i ko da smo opet na početku. i sad kad se sjetim da bi u 4. mjesecu trebala dva puta ići na put od par dana, a ne mogu je ostavit, a ne mogu je iskreno ni vodit svaki put sa sobom, ne znam, uhvati me neka panika, posebno što nitko oko mene ne kuži u čemu je problem da dijete od godinu i 8 mjeseci ne može ostat dva dana bez mame