U Osnovnoj skoli sam non-stop imala gnojene angine. Svake druge sedmice, pila sam novu turu Ospena. Onda sam jednog zimskog raspusta (u sestom osnovne) otkrila bijeli luk i od tada je situacija bila puno bolja.
Mama je jako sitno rezala b. luk u supu i tako sam se "navukla", a zatim sam skontala da je puter sa bijelim lukom pravi specijalitet.
Sada ga, na zalost, gotovo i ne jedem- prvo zbog sotmaka, a drugo nikako da nadjem onaj pravi domaci.
"Recept" sa bijelim lukom dodja prije svega kao preventiva- kod upale jedino pomazu antibiotici (moj slucaj).
U ratu sam jos bila "fasovala" i streptokoke. Tada smo problem rijesavali injekcijama.
Zalfija je odlicna za ispiranje i preporucuje se ne samo kod upala nego i inace.
Nisam operisala krajnike iako sam se me u djetinjstvu vise puta pripremali za taj "poduhvat"
I jos nesto, valjda su i problemi sa cestim upala krajnika nasljedni, jer i moja mama je citav zivot imala problema sa upalama i gnojnim anginama, da bi ih na kraju operisala sa 33. godine.