nadica, nemam riječi!!!

[Ingrid007]

vidim da su već goga i patkica pohvalile nadičine naputke o nedonoščadi s početne stranice, ali ja moram otvoriti poseban topic jer sam ostala fascinirana. nadica, sram me kad nekad kukam i mislim da imam najviše problema u životu jer mi roko neće stavit kapu na glavu, neće obuć cipelice, bacaka se dok ga presvlačim, razvlači stvari, budi se po noći, razljeva sok iz flašice po stanu, ne da mi da kao tinejđerica na miru popijem kavu u kafiću i klafram s curama, stalno nešto zahtijeva... i mislim si da su moji problemi najstrašniji na svijetu. nakon ovih tvojih naputaka i tvoje priče, malo ću stat na loptu i razmislit da li mi je usitinu tako teško...ma posebno me dirnuo onaj dio kad kažeš da gledaš svaki centimetar i svaki gram koji dijete dobija, da je novorođenčadi najveći problem upravo hranjenje-jer za to nemaju snage... a ja bahato razmišljam - joj, roko je opet preraso hlače i cipele, opet se zdebljao, nikad ga ne trebaš nuditi s hranom i flašicom, sve trpa u sebe... i mislim si da imam jaaaaaaaaako puno problema. a on je dva put imao temperaturu i ja sam skroz šiznula. i još kad su mi drugi put rekli da mora ostat u bolnici-mislila sam da to neću preživjeti... a ti i druge mame s nedonoščadi kako se vi borite sa svime - nemam riječi!!!<
><
>na kraju, moram reći da nakon tvog teksta osjećam prema tebi iskreno divljenje jer ne smijemo zaboraviti da imaš još dvoje djece!!!!!!! i ni jednom nisi spomenula da ti je teško!!! drago mi je da sam te upoznala. <
>možda sam ovo sve nekako spetljano napisala, ali bilo je od srca. <
><
>pusa denisu, posebno od rokića.<
>i moram reći da mi je prekrasna ona priča kad dijete pita mamu zašto su baš oni ta obitelj... ja sam sretna jer sam imala priliku upoznat baš takvu obitelj-VAS!!! <i></i>

[Goga]

<
> <i></i>

[nadicab]

eh, sad mi je malko neugodno i crvenim se jer si me ipak nahvalila nepotrebno (ali mislim da je članak dobar). Nisam ti ja baš tako do
a osoba (pitak klince kad pošizim, a šizim često, a muž pred PMS se tabori pred ulaznim vratima).<
>Naime, jedina caka ti je u tome što te sudbina ne pita oš ti ili neš takvu nevolju: jednostavno ti je uvali. Pa sad ili ćeš potonut u govno ili ćeš dignut nos da možeš disati i gacaš dalje. A svatko od nas ima svoje nevolje i probleme koji su za njega najveći (što je i OK jer kud bi stigli kada bi
inuli o svim problemima na svijetu). <
>Ja sam još do
o prošla: srela sam neki dan kolegicu kojoj su to prva djeca, duplići, rođeni prerano, oba imaju probleme, sin nešto manje, a malena kao i Denis. To ja smatram groznom kombinacijom: em prvi (ne znaš ništa), em dupli (dvaput više problema), em problematični (za ovo nemam komentar).<
>Mene su moja starija djeca dosta često izvlačila iz beda: nemreš previše sažaljevat se (a i nisam taj tip) kad te stalno netko zove i poteže za rukav: onda se lijepo izdereš na njih, podijeliš po guzama lijevo, desno i već se bolje osjećaš (he, he).<
>Baš sam pričala LIdiji pričicu:<
>"U jednom selu su se ljudi stalno žalili svom svećeniku kako im je teško u životu, kakve probleme imaju, da ono nemogu više tako i bla, bla. Jednog dana čovjek pošizi i sazove selo ipred svoje kuće. Reče:"Meni je dosta vašeg jam
anja, lijepo vi napišite svoje probleme na papiriće, objesite na ovaj štrik i ujutro neka svaki uzme onaj problem s kojim smatra da se može nositi". Ljudi poslušaju i naprave tako. Ujutro je svatko od njih uzeo svoj problem."<
>Naravoučenje: svoj problem imaš, s njim se znaš nositi, a kako moja frendica kaže, svatko dobije križ za svoju veličinu pleća.<
>I moram se pohvaliti (to sam rekla i mužu) da sam očigledno opet psihički OK: nije mi bilo teško gledati tvog Roka kako vedro trčkara i uzima sve što ga zanima, nisam se poslije rasplakala. Jednostavno, prestala sam u svojoj glavi uspoređivati ga s ostalom djecom.<
>I da, puno mi znači ovaj forum i sviđa mi se i fizičko (a ne samo elektronsko) druženje sa svima vama. <i></i>

[Lidija]

Svaka cast, samo naprijed dalje !!! <i></i>

[natasha32]

Nadice, ja isto cestitam - i na tekstu, i na zivotnom stavu, i sto je Denis bas vas oda
ao za roditelje . totalno sam ganuta....<
> <i></i>

[ina]

Mislila sam biti prva koja će ti čestitati, ali dok sam isprintala tvoj članak, pa ga zapakirala i poslala poštom u Osijek šogorici moje kolegice s posla, došla sam na red tek sad.<
><
>"Šogorica" je prije dva dana rodila curicu u 27. tjednu trudnoće. Malena je teška 900 grama i duga 43 centimetra. <
>Rekli su joj da su šanse za preživljavanje 40%. U ova dva dana počela je sama disati, prvi put se pokakala i pije mamino mlijeko. Svi na poslu držimo fige za malenu i ja stalno nešto pronalazim na internetu za nju. <
>To im je prvo dijete (stariji su roditelji) i ustvari ništa ne znaju o ničemu. Tvoj članak je nešto najbolje što sam pronašla na netu za njih, mislim da će im to stvarno pomoći, pogotovo njoj.<
><
>Svi koji su pročitali članak su impresionirani, koliko člankom, toliko i tobom i stvarno mislim da zaslužuješ sve čestitke.<
>Jedino čime se ja mogu pohvaliti pred njima je da sam upoznala Denisa i da mi je poklonio svoj najljepši osmijeh i na to sam stvarno ponosna. <i></i>

[nadicab]

cure, još jednom hvala vam na podršci i zbilja toplim i iskrenim riječima.<
>Jedina namjera tog članka je da pomogne roditeljima u zbilja jenoj velikoj neizvjesnosti i često u velikom neznanju. Vani postoje udruge roditelja nedonoščadi (što je zbilja potrebno), specijalizirani dućani (ponekad sam pomišljala da se i ja počnem time baviti (teoretski) kada sam po gradu tražila majcu (ne benkicu, hvala) veličine 56) i psihološka pomoć roditeljima.<
>Eto, curke, ako kao Ina znate nekog da se nalazi u sličnoj situaciji, za prvu ruku ga uputute na taj članak. Internet ima samo jednu manu za ljude koji nisu vješti u stranom jeziku - većina literature nije na hrvatskom jeziku. <i></i>

[Ina66]

nadica, nemam što nadodati osim da se nadam da ću vas upoznati kad dođem u Zagreb! <i></i>

[Andrea3]

Nema se više doista što dodati - kapa dolje. <
>Ja sam se, priznajem, bojala dok sam bila trudna s blizancima hoće li sve biti u redu... srećom, bilo je i jest, ali jednostavno ne znam bih li imala snage za borbu da nije... Ili ti stvarno Bog da toliko tereta koliko možeš podnijeti... da postaneš još bolji čovjek. <
>Držim vam fige. <i></i>

[litala]

nemam riječi....<
><
> <
><
><
>tvoj je dječak zbilja sretno dijete... sva su tvoja djeca sretna djeca.... <i></i>

[djecakovamama]

Drago mi je da je text opet na stranicama M&B<
> <i></i>

[Nana1971]

Cure su vec sve rekle, ali imam potrebu i sebe potpisati pod to... Zaista, kad pratim kroz sta sve prolazite vi hra
e zene, bude mi neugodno koliko sam nezahvalna kad mislim da imam problema... I stvarno mi daje novu snagu svaki tvoj post... Bilo bi mi drago da i mi tebi nesto mozemo vratiti, bar u obliku pozitivne energije kad na tebe pomislimo... Eto, ne znamo se, ali ja sad u srcu imam kutak za ljude kojima se divim...a tu ste i Nadica i Lidija i druge cure koje su s nama hra
o podijelile svoje price... <i></i>

[flower power]

Potpisujem sve gore napisano <i></i>

[ivinamama]

I ja ..stvarno se nema sto dodat, cure su sve rekle. <i></i>

[flower power]

Nadice, da li bi Roda ili netko drugi od tvog izuzetno do
og teksta mogao napraviti
osuru ili veci letak da ga cure mogu odnjeti u rodilista i u dj.bolnice?<
>mislim da bi to bio pun pogodak! <i></i>

[nadicab]

cjetiću, na koji text misliš naj o nedonoščadi ili ovaj u Mojim tajnama? <i></i>

[flower power]

o nedonoscadi <i></i>