ZAMISLI ...

[nadicab]

Zamisli …<
>Za većinu ljudi je nezamislivo i pretpostaviti kako se postaje roditelj nedonoščeta … Većina ljudi jednostavno sanjari o roditeljstvu i ljuljuškanju njihovog dragocjenog paketića …<
>Zamisli buđenje s riječima «Dragi, probudi se, krvarim»<
>Zamisli da promatraš kako tvoju suprugu odvode helikopterom na let od 2 sata i da ne znaš da li ćeš je vidjeti ponovo i da li će ona ili tvoj nerođen sin biti živi kada tamo dođeš.<
>Zamisli da te najvažnija osoba u tvom životu gleda nakon 4 dana ležanja, lijekova za koje nikada nisi čuo, izbodena, neispavana, na granici života i smrti i da ti kaže glasom suzdržanih suza «Ne znam koliko dugo još mogu izdržati».<
>Zamisli da ćeš konačno nakon 3 godine dobiti željno očekivanog sina samo da bi shvatio da bi curica imala bolje šanse za preživljavanje.<
>Zamisli da tvoja supruga rađa okružena doktorima, sestrama i pedijatrima, ali 10 koraka udaljena od tebe. Zamisli ih da trčkaraju s nečim što ti se čini kao krvavi ručnik, ali to je tvoj sin. Zamisli da ti kažu da možeš vidjeti svog sina nakon sat vremena nakon što ga «stabiliziraju», samo da bi ti onda rekli da moraš čekati još 30 minuta i nakon toga još 20 i pri tome se cijelo vrijeme pitaš «Što to znači?»<
>Zamisli da te doktori i sestre prepoznaju u čekaonici i da te pitaju kako si ti i tvoj sin. Zamisli da sestre poznaju tvoje dijete po imenu. Zamisli da te sestra obavijesti da «su mu maknuli cijev za kisik» a ti nisi bio tamo da to vidiš. Zamisli da ti sestra kaže «ali ja sam to slikala i slike vas čekaju». Zamisli da konačno uvidiš kako tvoj sin zbilja izgleda tek nakon 5 tjedana od rođenja jer su ti cijevi i flasteri smetali pogledu. <
>Zamisli da prvi put držiš svog sina u trenucima kada ga trebaju transportirati na operaciju koju možda neće preživjeti.<
>Zamisli olakšanje kada dolaziš kući i nađeš da je netko pokosio tvoj vrt dok si bio u bolnici. Zamisli da roditelji ne trebaju plaćati parkiranje u bolničkoj garaži. Zamisli da tvoje dijete prvi put kihne i zaplače – sa 7 tjedana starosti. Zamisli da promatraš kako se tvoje dijete trza kada sa jednim prstom dodiruješ njegovu ruku jer je «prestimuliran».<
>Ali, zamisli također da ćeš jednog dana dovesti svog sina kući, puštati zmajeve zajedno s njim, puhati mjehure u stražnjem dvorištu, učiti ga voziti bicikl, pomoći mu da sagradi model aviona, učiti ga slovima i kako da pobijedi u bejzbolu.<
>I zamisli jedan dan kada ćeš moći uljuljkavati svog sina u san, a da te nitko ne gleda. I ja zamišljam jedan dan kada ću mu moći reći koliko ga volim i da čujem «I ja tebe volim, tata»<
><
>Ed Martinelli, otac sina rođenog s 23 tjedna + 4 dana, 710 g.<
><
>Dodatak<
>Nažalost, neke od Edovih zamisli se nisu ostvarile.<
>Njegovo dragocjeno dijete je umrlo s 3,5 mjeseca starosti.<
>Ed je postao podrška ostalim obiteljima nedonoščadi. On je dokaz da izliječenje dolazi putem pomoći ostalima.<
><
>Preuzeto s imagine<
> <
> Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[ivana1973]

<i></i>

[MAJA Skopje]

<
>NESTO ZAMISLIM NESTO SAM DOZIVELA. <
><
> <i></i>

[eli]

nadice, rasplakala si me... <i></i>

[tajana]

<
>Lucija 17.8.1997 Anja 6.9.2000 <i></i>

[LedinaMama]

I ja sam se rasplakala.<
><
>A nesto od toga sam i dozivjela, srecom, ne puno toga.<
><
>I uvijek pomislim koliko smo nas dvije imale srece i kako je tesko onima koji nisu. Leda 24.12.2001.<i></i>

[† RLmama]

Roko - 10.01.1996.<
>Lucija - 11.01.1997.<
>Josip - 10.02.2002.<
>Cetvrti putnik - termin: 28.09.2003.<i></i>

[Suzanastami]

SARA 10.09.2002.<i></i>