polovina ponovo

[Lidija]

Apsolutno uvazavajuci tvoje pravo da ovdje i ovako izneses ''svoje'' iskustvo, bilo bi mi puno draze da se ono ne skriva pod ''do
odosao gost''. Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>

[Lidija]

Sad razmisljam da li sam ovo gore trebala napisati, vidim anidra su jos uvijek ''do
odosli gosti''...... , a ima ih i jos na ovom forumu... Izgleda da sam postala osjetljiva na temu ''Polovine'' ...... <
><
>I jos jednom, ja mogu pisati samo o svom slucaju i iskustvu. Vec sam o tome pisala. Pristup jako bitan i na njemu bi trebalo inzistirati. Ja nisam imala problema ni sa pristupom. S druge strane, vjerujte, bila bih presretna da je prof. Stojcevic ''maltretirala'' mene i moje dijete kojem to nije bilo potrebno. Poznavajuc je, smatram je izvrsnim dijagnosticarom, o pristupu i ostalom ne bih ovdje.... Laicki receno, ona je gotovo sigurno vidjela neke rizicne znakove koje u odredjenom postotku dovode do odredjenih problema, hvala bogu da ponekad i ''pogrijesi''. Mada ja to ne smatram greskom, vec se to dijete zahvaljujuci svojoj ''sudbini'' i vjezbanju, na srecu, izvuklo. <
><
><
><
><
><
> Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>

[alexandra]

naravno da bi i ja "pukla" da ne napisem koju....kao prvo da u potpunosti potpisem lidijin post i da nadodam samo kratko, jer sam o tom vec ispisala i izgovorila romane.... u nasem slucaju je prof. stojcevic bila jedina koja je VJEROVALA u to da ce se sasa izvuci do zdravog djeteta, a svi ostali lijecnici su je proglasavali biljkom i tuzno vrtili glavom nad njom u smislu bit ce sta bude. izrekla je najcrnje prognoze uz jedno veliko ALI, tj. bit ce crno, ali ako budete radili s njom bit ce sve ok. i to je u kratko to. nemoj me krivo shvatiti, ali prije nego sto su dosli do nje, vjerojatno su obavili i ostatak pretraga (UZV glave, eeg, neuropedijatarski pregled i sl.) i zvuci mi nevjerojatno da nitko od tih lijecnika nije ustanovio da je beba u redu, jer fizijatru te ipak netko mora uputiti, a ne temelju sumnjivih ili losih dijagnoza navedenih specijalista. ako su svi nalazi u redu, ne znam koji bi je pedijatar slao k fizijatru, ako iz njih ne moze procitati nista lose? a i opet da dodam, mozda je dijete stvarno imalo srece i uz lose dijagnoze se izvuklo, kako se kaze, samo od sebe, jer i toga ima (radi se o onom postotku, mislim da je 1% gdje se i teski, teski slucajevi djece, iz medicini nepoznatih razloga, jednostavno oporave sami od sebe). ako je tako, a vjerojatno je, neka tvoji prijatelji ne trose vrijeme na ljutnju (jer sumnjam da im je prof. zeljela nesto lose), nego neka zapale jedno stotinjak svijeca u kamenitim vratima i neka se vesele sto je bas njih zakacio taj mali postotak. da se nama to dogodilo, mojoj sreci nigdje kraja. <i></i>

[martina mama]

buduci da smo i mi prof polovini zahvalni za do
e vi
acije u vezi s martom zelim samo jedno reci, a to je da ljudi vrlo cesto kad su njihova djeca u pitanju izbjegavaju lose prognoze. ne zele vjerovati kad im se kaze da postoji ikakav rizik da nesto s njihovim djetetom ne bude u redu. poznavajuci strucnost i pristup profesorice, sigurna sam da se ne radi o namjernom davanju losih prognoza. to sto profesorica ima svoj stil da vam ruzno ne moze reci na lijep nacin, o tome bi se dalo diskutirati, ali nema uopce govora da ce vam lijepo upakirati u ruzno samo zato da to dijete dolazi na vjezbe. <
> s druge strane, more "strucnjaka" uopce nece ni primijetiti da neko dijete ima problem. nama se to dogodilo s nekoliko lijecnika koji su martu gledali jos dok je bila u bolnici. oni nisu nista vidjeli, na njenom otpusnom pismu uopce ne pise da je marta imala infarkt art. cere
i medie jer lijecnica koja je martu vodila nije znala procitati nalaz UZV i magnetne rezonance. ipak, imali smo srecu da je neuroped koja je isto tako na losem glasu zbog svojih losih prognoza procitala nalaze onako kako treba i dala pravu dijagnozu. dijagnoza prof polovine je u rijec ista bez imalo pretjerivanja. nama je to bila potvrda da se radi o ozbiljnom strucnjaku.<
>nazalost, ozbiljni strucnjaci su za martu bili u pravu i tu smo di smo.<
>svojim prijateljima reci da neka se tuku nogama na jedno misto i zapale svijecu zato sto je njihovo dijete uspjelo izboriti svoje zdravlje i upalo u onaj mali postotak djece koja se sama oporave. jos mi jedno nije jasno, ako tvoja prijetljica nije razumjela sta pise u nalazima, zasto nije pitala. mi smo martine nalaze proucili do u detalje i znamo tocno sto u njima pise. nalaz fizijatra je opis stanja djeteta i svak tko zna sto je pravilno, a sto nije, ga moze razumjeti. zasto se onda kad je prof napisala nalaz nije bunila da u nalazu pise nesto sto ona ne vidi, ili ju nije bas bilo
iga. osim toga, kod polovina se radi na nacin da se tocno zna sto je cilj vjezbanja. zna se sto dijete mora raditi kao rezultat vjezbanja. prema tome, nema ni govora da ti netko moze mazati oci da ti je dijete bolesno ako dijete radi pravilno ono sto u odredjenoj dobi treba raditi.<
><
>i na kraju, ovjde je vec bilo komentara na racun polovina i to od strane prijatelja korisnika ovog foruma. mislim da nije posteno biti niciji odvjetnik jer od usta do usta stvari se uvijek bar malo promijene. osim toga, bilo bi lijepo da se tvoja prijateljica sjedne s profesoricom i da joj iznese svoj problem. tako ce najbolje rijesiti dileme oko vjerodostojnosti nalaza koje je dobila i nece biti potrebe da netko o tome prica na ovaj nacin iz druge ruke. <i></i>

[tajana]

samo da napišem da to nisam ja <
>Anja 6.9.2000 Lucija 17.8.1997<i></i>

[nadicab]

prvo nešto objektivno:<
>1. prof Stojčević je vrhunski dijagnostičar, u to ne sumnja niti jedan laik niti jedan stručnjak. Ona je prva u Hrvatskoj još 70-tih godina krenula s ranom habilitacijom.<
>Da se i najboljim stručnjacima može desiti greška, to je činjenica koju ne mora nitko dokazivati. Samo, njima se to zbilja RIJETKO dešava. Očito je tvoja frendica uletila u taj mali postotak ljudi gdje je prof Stojčević nešto možda preuveličala. Naravno da tvojoj frendici to baš i nije neka utjeha, ali globalno gledajući, srećom, ljudi kao tvoja frendica ima jako malo. I znam da je njoj krivo zbog izgubljenog vremena, ali vjeruj mi da bi se svi mi "motorički" na ovom podforumu drage volje mijenjali za njeno mjesto... I ono što je možda najvažnije, vježbanje bebici nije škodilo, samo je mama bila izmorena (a tko uopće mame nešto pita )<
>2. Pristup roditeljima kod prof Stojčević je za većinu roditelja (i stručnjaka) prežestok (svakog ubije u pojam riječ "nikada neće moći"), taj dio smo već pred godinu i više raspravljali, i to kao činjenica stoji. Takav pristup skoro sve šokira, a neke čak i odbije.<
>3. metoda: traži puno žrtve i od roditelja i od djeteta. Daje rezultate, iako sve češće čujem da i naši stručnjaci smatraju takvu metodu zastarjelu. <
>Nažalost, osim nje, u Hrvatskoj ne postoji bolji stručnjak ni u dijagnostici, ni u metodici.<
>Subjektivno:<
>uopće ne sporim točku 1 niti 2. Ono što joj JA zamjeram jeste da je njene metode vježbanja pregazilo vrijeme i da si ona kao vrhunski stručnjak to nije trebala dozvoliti. Ne poznaje baby handling. (nju uspoređujem sa starim tipom Mercedesa koji i dalje vozi ali puno troši i nema neki komfor, u usporedbi s najnovijim tipom Mercedesa)<
>Moje iskustvo je da bi moje dijete SIGURNO imalo skraćene tetive i da bi završilo na operaciji, da je moje dijete imalo veliki spasticitet u kukovima zbog čega je bilo velike sumnje da li će ono uopće moći sjediti. Usprkos velikom vježbanju, njegove šakice nisu bile cijelo vrijeme otvorene, njegove rukice su uglavnim bile privučene uz tijelo, a o držanju cijelog trupa da ne govorim. To je bilo u mom slučaju prije promjene metode. Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[alexandra]

tajana385, ako se opet pojavis, bilo bi mi drago da nam napises i sto se zbiva i sa drugom bebom bliznacem, ili je druga beba od pocetka bila u redu? <i></i>

[martina mama]

nadice, znas da marta ima najveci problem s desnom rukom. mi saku radimo evo sada dvije godine, od cega kod polovine godinu i pol po tri sata dnevno samo saku + ostale vjezbe nije vazno koliko. prije smo radili omjer 10:1 i saka je bila zatvorena. onda smo povecali na 3 sata dnevno samo saku i tek sada nakon ovoliko vremena, martina saka je otvorena vise nego zatvorena. znam da denisu vise odgovara ova metoda iz ljubljane, ali vi ste kod polovine za njegovu dijagnozu bili prekratko da bi se vidjeli rezultati. ja sam i za martu mislila da saku nece nikad otvoriti, ali evo, isplatilo se biti uporan. zato mislim da je tesko reci sto bi bilo kad bi bilo jer ovaj princip vjezbanja ide na to da se jako puno radi i jako dugo, a rezultat je da se te informacije negdje u mozgu akumuliraju. to na kraju rezultira otvorenom sakom, ali nema rezultata bez dvije i vise godina krvavog rada.<
>i jos nesto, mi smo na prvoj edukaciji naucili pravilno drzanje djeteta, podizanje, presvlacenje... ovo sto ti zoves baby handling. receno nam je sto smijemo, a sto ne smijemo raditi, ali to je u privatnoj ordinaciji, a za vinodgradsku ne znam da li danas to uce ljude.<
> <
>ono sto smatram velikom vrlinom polovina je da nikad za nikoga od drugih strucnjaka nisu rekli nijednu losu rijec. oni guraju svoje. kome pase, pase, a kome ne pase, moze ici gdje mu je bolje. nema ljutnje, nema optuzivanja da netko drugi radi po nekim metodama iz kamenog doba jer na kraju, svatko je za svoje dijete odgovoran. <i></i>

[nadicab]

prof Stojčević je šefica odjela u Vinogradskoj i bilo bi veoma korektno i profesionalno da SVIM roditeljima koji dolaze preko socijalnog (kojeg uostalom i plaćamo iz svojih plaća) pokaže što trebaju ti roditelji znati, a ne samo onima koji dolaze u njezinu privatnu ambulantu. Baby handling je od veoma velike važnosti za neurorizičnu djecu i ne ide mi u glavu kako to da onda to ne pokaže svim roditeljima??? Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[martina mama]

ja sam vec jednom pisala moje misljenje o ulozi fizijatra u bolnici i u privatnoj ordinaciji. slazem se da je rukovanje bebom jako vazno i da vjezbanje nema smisla ako ces nakon toga dijete nositi, presvlaciti, hraniti i sve sto ide krivo jer time u najmanju ruku pogorsavas stvar.<
>ja sam isto jedno vrijeme bila jako ljuta na nase zdravstvo sto ti fizijatar u bolnici pogleda dijete, kaze sto dalje i onda te prepusti terapeutu koji radi za 2000kn i savrseno ga boli neka stvar koliko ces ti nauciti na tim vjezbama. mislim da bi fizijatri morali vise vremena provoditi u vjezbaonici, nadziruci rad terapeuta, ali je realnost takva da to rade rijetki ili nitko. lijecnici u bolnicama uglavnom glume bogove koji ti u pola sata pregleda kazu sto imaju, pa ako tojos kazu na ruzan nacin, rezultat je da ljudi odustaju ili odlaze kod nekog drugog.<
>sto mi mozemo napraviti u toj situaciji? boriti se da lijecnici bolje rade. tjerati ih da se vise zauzimaju za nasu djecu. slazem se, ali vrijeme koje nasa djeca imaju za poboljsanja je ograniceno i ja sam zakljucila da je bolje time se ne zamarati nego se okrenuti svom djetetu i voditi ga privatno. svjesna sam toga da mnogi roditelji nemaju novaca da djecu vode privatno, da mjesecni iznos koji izdvajamo iz nasih placa za place lijecnika koji ne rade kako treba nije malen, ali tu covjek moze ispravljati krive drine i zauzvrat dobiti dijete koje je u puno losijem stanju nego sto je moralo biti.<
>izmedju pravednog sustava i djeteta u do
om stanju ja biram zdravlje svog djeteta. paralelno vodimo borbu da nasa neuroped nesto promijeni u bolnici i da neka druga djeca dobiju ono sto su zasluzila, ali to je bitka na duge staze.<
>na kraju sipada da placamo zdravstevno koje uopce ne koristimo i jos privatno obavljamo sve o svom trosku. to covjeka moze stvarno raspaliti, ali nema nista od toga da se oko toga gube zivci. <i></i>

[tajana385]

bok,<
>do
odosao gost sam zato jer ne znam sto jos treba uciniti da bih se registrirala... eto, uvazavam sva vasa misljenja. mozda sam i ja malo preemotivno reagirala jer se radi o meni bliskim i vrlo dragim ljudima. ali, zbilja znam kroz kakav je stres ta mama prosla zajedno sa svojom obitelji i na kraju cuti tako nesto... no do
o, zivot ide dalje i bilo bi lijepo kada bi svi bili zdravi. no i dalje smatram da jedna odredjena doza ljudskosti ne bi skodila u tako delikatnim pitanjima. pogotovo kada su djeca u pitanju. <
>jos da napisem da je s drugom bebom identicna prica. dr joj je takodjer pronasla niz "problema" no i to se pokazalo potpuno pogresnim. jos jednom pozdrav svima i iskreno se nadam da cete svi dostici svoj cilj sa svojom djecicom. <i></i>

[skorpionka]

Potpisujem Nadicin post onaj prethodni 1717 kao sto se i slazem se da je neeticno jedno savjetovati u svojoj privatnoj ordinaciji a drugo u bolnici. <
>Cinjenica je da u HR nemamo bas izbora da je Polovina zaista najbolje sto imamo u tom podrucju , nazalost.<
><
>Svima jos samo pozdrav i pusa djecici marljivim vjezbacima i da sto prije poluce rezultate svog marljivog vjezbanja. Samo da znate da vas rado citam <i></i>

[alexandra]

unaprijed da kazem, nista i nikog ne
anim nego pitam da mi se pojasni.<
>sto znaci zastarjela metoda - to ne razumijem. da li je zastario tip vjezbi ili nesto drugo? da li je metoda zastarjela zato sto trazi visesatno dnevno vjezbanje, a po modernom pristupu se za manje dnevnog vremena moze napraviti isti rezultat? ili nesto trece?<
>cinjenica je da metoda trazi visesatno DNEVNO vjezbanje, ali gledano u duljem vremenskom periodu cini mi se da trazi jednako, ili mozda manje, npr. MJESECI ili GODINA kao i neke druge, valjda modernije, metode. ili i tu grijesim?<
>ja sam visesatno vjezbanje fizijatriskih vjezbi sebi u glavi prevela kao recimo vjezbanje trbusnjaka kod odraslih: ako radis 5 dnevno, rezultat ce biti malen ili nikakav, ako ih radis 50 dnevno, vjerojatno ce ti se na trbuhu napraviti plocice, nekima se ni uz 50 dnevno plocice nece vidjeti, ali ako rade 100 pojavit ce se i kod njih. mozda opet grijesim?<
><
>ovdje bih ispravila recenicu da prof. stojcevic ne poznaje baby handling, to jednostavno nije tocno, jer su ga nama pokazali. da li ga pokazuje u bolnici, to ne znam, i vjerujem da ga ne pokazuje ako tako kazete i to ne smatram eticnim - ali o problemima pristupu pacjentima u bolnicama smo vec i previse pisali.<
>moje OSOBNO misljenje o baby handlingu - izvrsna stvar, ne samo za neurorizicnu djecu, nego za svu djecu. s druge strane, mislim da bitan je, ali ne bitniji od vjezbanja. ja sam ga prihvatila kao nesto sto sprjecava dijete da radi krive pokrete ili da ga ja sama stavljam u nedozvoljene polozaje i da pravilnim drzanjem i "baratanjem" djetetom ne kvarim ono sto ucimo vjezbanjem. medjutim, nisam si dopustila zavaravanje tipa: danas nismo puno vjezbali, ali smo zato "radili" baby handling. jer se, po meni, baby handling ne radi. ispravno hendlanje naucis za jedan dan i to je to.<
><
>a opet na kraju kad bolje procitam sve postove ispada da je polovina, mogu i ja reci na zalost (mada ne mislim bas tako), najbolje sto imamo u hrvatskoj (govorim o privatnoj ordinaciji) i to se, ovdje kazem stvarno na zalost, placa pa nekim roditeljima jednostavno nije pristupacno. s druge strane, nesto tako kvalitetno ili kvalitetnije (to ja ne mogu procijeniti, jer nisam probala) najblize mozemo pronaci u sloveniji, gdje odlazi nadica i to se isto placa, opet na zalost za neke roditelje. <
><
>i jos nesto sto mi nije bas potpuno jasno, zasto drvljem i kamenjem na njih? pomazu djeci, jer su odabarali to zanimanje, rade korektno i najbolje u hrvatskoj, moje dijete, konkretno, hoda zahvaljujuci njihovoj kamenodopskoj, vremenski pregazenoj metodi, ne znam zasto toliko zuci i negodovanja? <i></i>

[martina mama]

ja zapravo mislim da je cijeli problem u tome sto ljudi inace ne zele cuti ruzne stvari. posebno tesko je cuti ruzno o svom jdjetetu. svaki rodtielj je zamislio najsvetliju mogucu buducnost za svoje dijete i jako, jako tesko je cuti da s tvojim djetetom nesto nije u redu. puno je ljepse cuti, nije u redu, al bit ce sve ok.<
>nazalost, ima slucajeva kad vam to ne mogu reci i kad bi htjeli. mi smo s martom culi puno tih bit ce sve ok, nije tako lose kako je moglo biti, ali bili bismo psi da zatvaramo oci pred cinjenicom da nam dijete ima poteskoca.<
>kad smo dosli kod polovine, mi smo vec do
ano proucili sve opcije i nismo se uopce nadali da ce nam reci kako ce biti sve ok. htjeli smo cuti da mi svojim radom mozemo popraviti martino stanje. doktorica je vidjela da nemamo iluzija o tome kako ce se stvari rijesiti same od sebe i nije valjda smatrala za potrebno da nas plasi ruznim prognozama.<
>rekla je samo da marta moze biti zdrava i da nam oni mogu pokazati kako to postici. nama je to bilo dovoljno da se uhvatimo posla i sve. bas sve stavimo u drugi, treci ili peti plan sve dok marta ne bude za pet.<
>mi smo isto ocekivali dijete koje ce biti zdravo i bez teskoca. nije bilo tako. ne znam cak ni sto je uzrokovalo da ne bude tako, ali znam jedno da smo svojim radom poboljsali martino stanje i da nam je u tome pomogao doktor polovina. <
>zasto sve ovo pisem? zato sto sam uocila kako ljudi kad nas sretnu pitaju kako je marta, a onda sami odgovaraju: do
o, je li tako. ja kazem je, do
o je, ali nije tako kako mislite. ne kazu to ljudi iz zle namjere, nego zato sto jednostavno ne zele cuti da nekome stvari ne idu same po sebi.<
>jos nesto o metodi vjezbanja. priznajem da o fizijatriji znam tocno toliko koliko mi je potrebno da izdrzim ovaj tretman. citala sam o raznim metodama, ali nekako mi je vjezbanje na ovaj nacin bilo jedino prihvatjivo. nemam za to neko znanstveno uporiste iako imam svoje laicko objasnjenje. mi smo se u bivsem zivotu bavili sportskim plesom. zadnjih petnaestak godina smo proveli trenirajuci svakodnevno po dva ili vise sati. spadamo u prvu generaciju hrvatskih plesaca i zato smo trazili neki svoj put. srecom nasi susjedi slovenci imaju pedeset godinaplesa vise nego mi pa smo mogli slijediti njihova iskustva.<
>puno smo vremena proveli traghajuci za nacinom da nase koreografije izgledaju do
o, prirodno i na kraju dosli ondje odakle smo trebali poceti, a to su temlelji. osnovni koraci, pa jednostavne slike. prosjecnom plesacu treba pet do deset godina da savlada osnovne korake i tek onda pocne nadogradjivati stvari. osnovni korak je optimalni put iz jedne u drugu poziciju. svaka slika, kombinacija koraka je zapravo kombinacija vise pozicija. da bi se savladao jedan korak, potrebno je savladati dvije pozicije i nacin da se optimalno predje iz jedne u drugu. optimalno je najkracim putem. <
>ako se ples ovako shvati, onda ima jako puno slicnosti s normalnim kretanjem. i kretanje kao sto su puzanje, hodanje, sagibanje, okretanje... se moze shvatiti kao savladavanje najkraceg puta izmedju dvije pozicije.<
>ako je zdravom covjeku potrebno deset godina da savlada osnove plesa i da u ponoc moze otpleasti program na bilo koju glazbu, onda je vjezbom moguce i djetetu s ostecenjima nauciti pravilno se kretati. ako zdravi covjek za takvu aktivnost mora potrositi vise godina svakodnevnog vjezbanja, onda je jasno da dijete s ostecenjem mora vjezbati jos i vise. jedina prednost djeteta je u tome sto je njegov mozak u intenzivnijem razvoju pa stvari mogu ici
ze. tako je moguce neka ostecenja kompenzirati u prve tri godine zivota.<
>mozda ova teorija i nije neka, ali mi smo na svojoj kozi osjetili sto vjezba cini. iz godine u godinu nasi su plesni koraci bili sve sukladjeniji i danas se ne moramo sramiti plesati bilo gjde u svijetu. upoznali smo jako puno ljudi kojima je ples ljubav bas kao i nama. nikad, bas nikad, ni od koga nismo culi kako je vjezbao manje, a napredovao bolje. uvijek, bas uvijek je napredovanje upravo proporcionalno kolicini vjezbanja. mozda se radi o skupini fanatika koji nemaju sto raditi nego vjezbati, ali jedno stoji, a to je da su svi oni do svojih lijepih koraka dosli samo i iskljucivo vjezbom.<
>buduci da smo mi imali razne faze, neke smo stvari bili naucili krivo i krivo ih radili neko vrijeme. puno je teze ispraviti krivo nauceno nego nauciti ispravno. ponekad to nije uopce moguce. zapravo se preporuca ucenje koraka bez glazbe sve dok nisi u stanju isplesati korak na najsporiju glazbu. za ludu je vjezbati na sporo, a onda plesati koraografiju na
zu glazbu krivo. svaki iole o
azovan trener ce vam reci da se to ne smije raditi. u ovome sam nasla uporiste za objasnjenje teorije o sputavanju nepravilnih radnji kod djece s ostecenjem. po tome, dijete s ostecenjem nece nikada ili ce puno sporije usvojiti stvari ako vjezba nekoliko sati dnevno, a onda ga pustite da radi sto zeli ( jer ono sto zeli radi krivo).<
>mozda ova moja teorija i nije bas neka. no meni je bilo puno lakse snalaziti se u sustavu informacija koji mi je bio poznat i na svojim iskustvima stvarati uporiste za objasnjenja koja su nam trebala za shvacanje problema naseg djeteta.<
>i na kraju, mnogi kazu da ples nije sport nego nacin zivota jer zahtijeva puno vise od obicnog vjezbanja. zato je i za zivot s djetetom s poteskocama potrebno promijeniti kompletan nacin svog zivota, a ne ga uklapati u postojeci zivot.<
>zbog svega navedenog, mi smo odlucili ovaj dio zivota posvetiti iskljucivo i samo martinim potrebama. beskrajno smo zahvalni svima onima koji su razumjeli nasu odluku. za one koji nisu, ovo je jos jedan pokusaj da shvate nase motive.<
>i zasto ovo sve ima veze s polovinama? zato sto su oni jedini lijecnici koji su do kraja podrzali nase namjere, ukazali nam na nacin postizanja nasih ciljeva i na tom nas putu prate. <i></i>

[martina mama]

jednom je lidija vec spomenula kako je nemoguce usporedjivati dvije metode na jednom djetetu jer jednostavno nije bas sve moguce predvidjeti. tako mi nikad necemo znati kako bi se stvari s martom razvijale da smo recimo zavrsili u ljubljani. no ima jedna stvar koju jednostavno ne mogu presutiti. nasa neuroped je veliki pristalica bobatha jer je ona specijalizirala u ljubljani potspecijalizirala i sva je njena izo
azba vezana za ljubljanu. kad smo mi rekli da idemo kod polovine, ona nas je odgovarala da idemo u ljubljanu jer je bobath manje agresivna metoda i da ce marti i nama vise pasati. nismo pristali jer nam se svidio ovaj program koji su nam polovine nudili i krenuli smo tim putem. nasa neuroped spada u jedne od boljih neuroped u zemlji i jednako je stroga kad se radi o prognozama. nama polovina nije primijetila nista vise ni manje nego sto je nasa neuroped vec bila konstatirala. jedino u cemu su se razlikovale je sto polovina tvrdi da martu mozemo dovesti do zdravoga, a nasa neuroped u to nije niakko vjerovala. nama iz prve nije bas bilo jasno kako to ona misli pa smo ju pitali zasto ona ne vjeruje u martin konacni oporavak. ona nam je rekla da ona poznaje bobath koncept i da po tom konceptu uz najbolji moguci tretman, a to je ovaj ljubljanski, marta moze imati drugi stupanj hemipareze. onda je nakon godinu dana promijenila prognozu u diskretnu hemiparezu (prvi stupanj), pa svaki iduci put kaze marta je puno bolja nego sto sam se nadala, ali ovo je njen maksimum. onda nakon tog maksimuma marta opet krene na bolje. na kraju je na zadnjem pregledu rekla kako je dosta sebi uskakala u usta i da je najbolje da vise nista ne prognozira nego da sacekamo da marta stane na noge i zavrsi svoju fizikalnu terapiju. sada kaze da je sigurna kako smo imali pravo sto smo krenuli ovim putem.<
>mi joj mozemo vjerovati ili ne, ali njene prognoze nisu postavljene na temelju njenog neznanja, nego na temelju njenog iskustva. iz splita ljudi ne idu kod polovine jer ih ona odvrati i posalje u ljubljanu. njeno iskustvo i njena saznanja su temeljena na rezultatima bobath koncepta i takva su kakva jesu. marta je vec odavno nadmasila samu sebe i premasila sva ocekivanja nase doktorice. ostaje samo da vidimo kako ce prica zavrsiti. mi vjerujemo da cemo martu dovesti do zdravoga i isto tako smo uvjereni da s manje vjezbanja to nikad ne bismo uspjeli.<
> <i></i>

[BO]

Mi smo s Franom isli sedam mjeseci na vjezbe dva puta tjedno gore u Vinogradsku. Nisam imala problema u pristupu jedino sto mi se činilo da dr. Polovina nije osoba previse raspolozena za razgovor. Fran je nedavno navrsio godinu dana i njezina dijagnoza je bila da ce sve biti u redu, da "nije los". Kada sam to cula iz njezinih usta mislila sam skociti od srece. Idemo jos mjesec dana jednom tjedno edukacije radi i onda Fran smije stati na svoje nozice i hodati.<
>Bilo kako bilo, bila sam ljuta tj. vise razocarana i tuzna sto uopce moje dijete ima povijest bolesti kod dr. Stojcevic no danas moram priznati da mi je drago, jer tko zna kako bi bilo da smo se odlusili na njezinu dijagnozu. Zelim Vam sivma srecu i prije svega zdravlje vase dijece. <i></i>

[martina mama]

drago nam je da je tvoj sincic pre
odio poteskoce koje je imao. znas, nikome nije lijepo cuti da s njegovim djetetom nesto mozda ili sigurno nece biti u redu. razlika je medju ljudima u tome sto nakon takvih dijagnoza rade. ti si stvari primila ozbiljno i zato danas imas zdravo dijete. na topicu polovina je bilo drvlja i kamenja na doktoricu od strane nekih mama koje nisu zeljele vjerovati da nesto mozda nece biti ok, a danas vidim da te iste mame pitaju zasto njivoho dijete ima deformaciju stopala od koje ce imati deformaciju kicme, drugim rijecima majka nije ozbiljno shvatila dijagnozu i zato joj sada dijete pati. malo je djece na kojoj se iz aviona vidi da nesto nije u redu i to zna zavarati jer se posljedice CPK vide kasnije i sve su gore sto dijete vise stari. zato je do
o napraviti sve da sve bude ok jer kad se radi, uspjeh ne moze izostati. <i></i>

[JednomCuPostatiMama]

Pozdrav svima,<
><
> Htjela bih reci nesto iz osobnog primjera. Naime ja sam rodjena sa 6 i pol mjeseci i bila sam teska 1450 g i dugacka 40 cm (tocno za stavit u kutiju za cipele ))))). Imala sam neprocijenjivu srecu sto sam bila pacijent dr. Stojcevic koja je na nas bebace pazila maximalno. Mama uvijek iznova prica kako je ona bila veoma stroga sto se tice med. sestri, i svih koji su bili u kontaktu sa bebama, da su svi isli u karantin itd... Vjezbe koje je moja mama sprovodila samnom tjekom 2 godine non stop ujutro, popodne i uvecer su donijele fantasticne rezultate....Zbog ranijeg rodjenja samo sam u prvih nekoliko mjeseci bila u zaostatku u odnosu na ostale, no poslije sam ih super stigla....Naravno, na tome sam do kraja zivota zahvalna mojoj mami koja je imala strpljenja prolaziti kroz to sve samnom, i na vrijeme. Nazalost, imam prijateljicu ciji roditelji nisu nist poduzeli na vrijeme, i kasnije sve operacije u stranim bolnicama nisu joj mogli pomoci kao te pravodobne vjezbice...<
>Ja danas imam 25 godina, i kad nekome kazem kako sam rodjena, svi se cude...naravno jedino mi je slabiji imunitet i lako se prehladim, pa se moram vise cuvati.<
> Nadam se da vas nisam ugnjavila <
><
>Bok! <i></i>

[martina mama]

da ugnajavila!!!! pa nama bas treba takav primjer!!!!<
>prvo jedno veliko
avo za tebe jer si ti junak kao i ovi nasi malisi, samo sto si odrasla. onda jedno
avo za tvoju mamu jer je sve izdrzala i nije prestala vjerovati u do
o. i jos jedno
avo za sve lijecnike koji podrzavaju rad, rad i samo rad jer samo rad daje rezultat.<
>da je to tocno, pravi si dokaz.<
>jos je ljepse da si izrasla u zdravu osobu.<
>vidis, ovo o cemu ti danas govoris je nesto o cemu ja cesto razmisljam kad mi bude tesko vjezbati. jer nije svaki dan lako vjezbati prije svega ostalog. ima dana kad bih rado vjezbu zamijenila necim drugim. tada si postavim pitanje da sto ce mene moja kci pitati ako ne budem vjezbala. hoce li mi zamjeriti ako nisam dala sve od sebe i jos malo vise od toga. <
>ne znam, ali znam da ce isto kao ti znati cijeniti svoje mogucnosti jer joj nisu bogom dane.<
>hvala na prici <i></i>

[nadicab]

do
odošla!! <
>Drago mi je da je tvoja priča tako završila jer je to zaista velika sreća kod tako rano rođene bebe!! Jedna od prednosti je i da si curica. Po tvojoj priči ispada da osim dijagnoze prematurusa, nisi imala nikakve druge dijagnoze (ili se varam?)<
>Ono što se ja slažem s ostalim roditeljima djece kod kojih su oštećenja velika i mnogostruka jest da vježbanje po prof stojčević principu ne daje rezultate u skladu s uloženim vremenom i radom. Pošto se inzistira na višesatnom vježbanju (odnosno vježbati uvijek i stalno kada je dijete budno), roditelji nisu više roditelji nego nesmiljeni vježbači, ne stimuliraju se ostali dijelovi mozga osim motorike i to na takav način da se pasivnim ponavljanjem pokušava taj pokret urezati u mozak. Pošto je pokret pasivan, mora ga se beskonačno puta ponavljati.<
>Moderna saznanja kažu da se s drugačijim pristupom dobiva na izuzetno većoj kvaliteti (ne mora se pokret xxx puta ponavljati, a pokret ostaje upamćen), roditelj ima vremena se igrati i šetati se s djetetom i stimulirati ga i u ostalim dijelovima njegovog prirodnog razvoja.<
>Dakle, moj vid na tu problematiku:<
>DA kvalitetnom aktivnom vježbanju, NE pasivnom višesatnom vježbanju Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[JednomCuPostatiMama]

Ne mogu vam opisati koliko mi je drago da vam se svidjela moja prica...sve mi je oko srca toplije ))))...velika pusa ....<
>...kad sam se rodila odmah sa snazno zaplakala i Lijecnik je rekao mami da imam do
a pluca da za to ne treba
inuti, no za ostalo ne zna, da treba cekati....i tako sam provela 2 i pol mjeseca u Vinogradskoj, gdje me je mama svaki dan dosla vidjeti i izdajala se da bi mi dali njemo mlijeko...rekla je da joj je najgore bilo vidjeti da su mi nekaj prikacili na glavu....sestre su nas svako malo vrtile na drugu stranu da ne bismo bili ostali razroki ili postali slijepi od svjetlosti u inkubatoru....uvijek kad mi prica mama, spominje njihovu pozrtvovanost i profesoricinu strogost da sve bude u korist malih bica ....zna takodjer reci da bi savjetovala mamama da ne kupuju gotove kasice nego da ih same prave od svjezeg voca i povrca, no da su neki radje uzimali gotove...ili npr. kad je na jednom pregledu pitala moju mamu koliko ide na vjezbe samnom (da bi pokazala drugoj mami kako se to ipak ozbiljno treba shvatiti) i kad je ona odgovorila 3 godine svaki dan druga mama je samo ostala paf....no treba biti uporan, i isplatit ce se SIGURNO....<
>....bilo im (mojim roditeljima) malo frka kad sam isla prvi put kod logopeda sto li ce reci za moj cijelokupni razvoj, no sve je bilo ok, jedino su rekli da nemam dovoljno nekih igrackica koje razvijaju jos vise razmisljanje i od onda ih je puna kuca ))) (ma bilo ih je dost i prije samo to nisu bile bas te)....<
>....znaci sto se tice nekih vecih poslijedica je taj pad imuniteta, tj njegova slabost, i uzrok sto sam imala 5 upala pluca u razdoblju od 2 do 5 godine, i isla sam na razna snimanja i bila na ispitivanja no nisu otkrili uzrok, samo su me ugnjavili (kad se samo sjetim svega, bilo mi je tad 5 godina, no sjecam se dost do
o (kao i kad me je jednom oljasnula po straznjici terapeutkica kad mi se nije dala raditi vjezba..ccc))....sve ostalo je ok...malo kriva kraljesnica, no to pogadja 80% klinaca kojima rastu kosti
ze od misica....ravna stopala...i to je to....<
>uh...ovo je sad meni se cini jos dulje....<
>VELIKI POZDRAV <i></i>

[martina mama]

nedonosce je uvijek nedonosce i sa sobvom nosi razne rizike. sto se motorike tice, ti si prosla super. slabiji imunitet je vjerojatno jedna od stvari koje si zaradila zbog prijevremnog rodjenja. tvoja prica mi se svidjela jer si zivi svjedok da visesatno visegodisnje vjezbanje ne mora od ceovjeka napraviti kretena. ma nije to ovdje nitko ni rekao, ali zasigurno takav jedan tretman u startu izdvaja dijete od ostalih. ipak, kao sto je u tvom slucaju, ako se dijete motoricki izvuce, najcesce uspije pohvatati sve konce i jednom zivjeti poput ostale djece. mi sanjamo o tome da nasa marta pocne zivjeti jedan normalan zivot. u medjuvremenu dajemo sve od sebe da sto vise vjezbamo, radimo s njom na svim podrucjima tako da kad stane na svoje noge bude spremna krenuti u ziovt. nadamo se da cemo uspjeti i da ce jednom i marta nekome moci reci da su njeni mama i tata vjezbom izbjegli pakao cere
alne paralize. <i></i>

[JednomCuPostatiMama]

Dragi moji,<
>Moram vam se prvo ispricati zbog duljeg ne javljanja, naime imala sam dosta posla, tako da nisam bas stizala citati (makar i bila ulogirana). <
>Veliki pozdrav Martinoj mami i Nadicib uz zelju da budu strpljive i uporne (kao sto vec i jeste) i da ce sve biti puno bolje. Takodjer to zelim svim mamama i tatama koji moraju vise vrijemena da posvete svojoj djeci.<
>Mojim roditeljima sam bila pokazala sto sam vam napisala, i bili su dosta ponosni )))) S mamom sam presla i po prijasnjim postovima, gdje je ona tu i bacila po koji komentar. Npr. da je profesorica uvijek bila stroga, da su je se malo i "bojali" u smislu sto li ce sada reci, da li ce biti skroz zadovoljna, da bi rekla da je neko moje ponasanje za 2 mjeseca, a ja vec imam odavno 4 itd....No, to je ocigledno neki njezin metod, i na to se treba naviknut ako se zeli pomoci svom djetetu. Takodjer, mislim da to nisam pisala, na jednoj od tih kontrola, trebala sam hodati ravno po crti, da se vidi da li bacam noge unutra, i naravno (klinci ko klinci) pocela sam da se saplicem, najgore moguce, i dzaba je bilo mojoj mami govoriti da ja to inace ne radim, i da sad puno bolje hodam, ali je dokrotica rekla "Mama, pa vidite da to nije tako..." ...he he he...sad se samo mogu tome smijati, no i danas me ponekad mama ispravlja, kad dulje hodamo, i kad se umorim, znam lijevu nogu bacati ka unutra, "nogu van!".... <
>Isto tako, kazu da sam malo kasnije progovorila....govorila sam naime nekim razumljivim samo mojoj mami jezikom, i onda su tte u vrticu rekle da bih trebala ici kod logopeda, no kad su im moji rekli da je to sve vec odavno pod kontrolom, vise nisu imali primjedbi...prohodala sam sa 15 mj. tako sto sam uzela neke mamine shtikle, i popela se kat vise...mislili su da sam se prvo skotrljala niz sepenice, kad su vidjeli vrata otvorena....<
>Mislim da sam vam sad sve ispricala, ako nekog nesto zanima, nek napise. Jako mi je drago provoditi vrijeme sa vama...<
> <
><
> <i></i>

[JednomCuPostatiMama]

Sad odjednom dva posta....izgleda da mi je bila veza jako losa, pa se nije htjelo "refresh" na vrijeme....eh, te napredne tehnologije....<
>Pozdrav svima <i></i>

[nadicab]

pa, eto, opet čestitam tvojim roditeljima i tebi na sretnom završetku!! <
>Ali, takvu priču sam imala ja s Viktorom:vježbala bjesomučno i rezultata je bilo (prosjedio s 8 mjeseci, a prohodao s 13) i veoma sam se uvrijedila kada mi je jedan pedijatar rekao da je kod njega bilo malo oštećenje i da bi se on izvukao i da nismo puno vježbali <
>Danas kada imam Denisa, vidim da je bio u pravu: kod Viktora je oštećenje bilo malo, pa se lako došlo do rezultata, a kod Denisa su velika oštećenja mozga i koliko god mi njega vježbali po bilo kojoj metodi mi nikada nećemo imati dijete koje je u motoričkom pogledu jednako svojim zdravim vršnjacima. Da li će biti izjednačen i u drugim područjima - ne znam (govor, osjetila, dodir ...)<
>Danas znam da je Viktor neadekvatno vježban, da nismo imali pojma o defektološkom pristupu, da on ima problema s finom grafomotorikom, s koncentracijom, s glavoboljama ... Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[martina mama]

nije tocno da se metoda prof stojcevic sastoji samo od vjezbi pasivnog ucenja pokreta. u prvoj fazi, koju si ti nadice vjerojatno prosla, je istina da se rade iskljucivo pasivne vjezbe, no u kasnijim fazama uz pasivne ima jako puno aktivnih vjezbi u kojima dijete samo izvodi pokrete,a ti ga posebnim tehnikama korigiras.<
>slazem se da posteoje laksi i tezi stupnjevi ostecenja iako svaki od njih moze jednakom vjerojatbnoscu uz nevjezbanje rezultirati cere
alnom paralizom. postoje slucajevi kod kojih je gotovo sigurno da ce se dijete uz vjezbu izvuci, oni koji se uz vjezbu mogu izvuci kao i oni koji uz vjezbu mogu samo poboljsati svoje stanje i imati blazi stupanj cere
alne paralize. jedno je sigurno: veliki rad daje rezultate. veliki rad se mora uloziti i kod najmanjih ostecenja, kao i kod velikih. zato nemas pravo potcejnjivati bilo ciji trud kad kazes da bi se netko izvukao i bez vjezbi jer to jednosatvno nije tocno.<
>nadalje, metoda prof stojcevic ukljucuje i druge oblike rehabilitacije kao sto su rad s logopedom, defektologom, psihologom, radnim terapeutom i to prema tezini slucaja i individualnim potrebama djeteta. mi s martom radimo i na logopedskom planu i imamo vjezbe koje provodimo. neke od njih su uklopljene u vrijeme dok marta vjezba, a druge izvodimo posebno. odluku o uvodjenju usporedne terapije na drugim planovima donose prof stojcavic zajedno sa neuropedijatrom, logopedom i psihologom.<
>zalosno je sto se ti stalno predstavljas kao osoba koja je do
o upucena u metodu prof stojcavic, a zapravo si na tom tretmanu bila nepunu godinu dana i to samo na fizikalnoj terapiji. iz tvojih se komentara cak vidi da i o fizikalnoj ne znas dovoljno da bi opisala metodu. mislim da je najbolje da se orjentiras na pisanje o bobath metodi jer tu si valjda upucenija. <i></i>

[nadicab]

Quote:zato nemas pravo potcejnjivati bilo ciji trud kad kazes da bi se netko izvukao i bez vjezbi jer to jednosatvno nije tocno<
>moram priznati da si me duboko uvrijedila s takvom izjavom jer ako itko je radio i još radi sa svoja 2 sina to sam ja i nikada i nigdje u mom postu nema podcjenjivanja tuđeg rada.<
>Ponavljam, prošla sam 1 godinu rada s Viktorom i 1 godinu rada s Denisom. Misliš da me to i dalje čini nekompetentnom?<
>U cijeloj priči se do sada govorilo samo o fizikalnoj habilitaciji djece koje i je područje prof Stojčević. O drugim područjima rada nismo komentirali jer ne znam koje su to osobe i na koji način rade, to je istina.<
>Istina jest da kada je Viktor ponovo išao na fizikalne vježbice s 5 godina radi još dodatne korekture, da je njemu terapeutica davala verbalne naredbe da učini poneki pokret i on je to sam izveo. Ali, on je tada bio u mogućnosti to razumjeti i mogao je to i napraviti.<
>Kod Denisa nije bilo šanse da to razumije (prije), a i danas neke stvari teško može sam izvesti jer to on jednostavno NE MOŽE.<
>I kada usporedimo Denisa i njegovu drugaricu ( o kojo sam već pisala)- razlika je u korist Denisa i njezina mama ne može doći sebi od čuda da kako to Denis može, a njena curica još uvijek ne (malena je blaži slučaj od Denisa) Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[martina mama]

je nadice, samo ti ulazes silan trud u napredak svoje djece, a mi ostali se vozimo starim mercedesima koji voze, al nam nije bas naudobnije.<
>ti si u stanju procijeniti tko je kakav slucaj pa prema tome usporediti rezultate dviju metoda. ako se i pokaze da je negdje stari mercedes presisao ovaj novi model, onda je to bila puka sreca, malo ostecenje.<
>a sta uopce usporedjujes, kad se ti nikad ne bi vozila u starom mercedesu sad kad imas ovaj novi. <
>meni se vec dugo povraca od tvojih komentara na metodu prof stojcevic i samo iz puke pristojnosti se suzdrzavam napisati komentar u tvom stilu. obecala sam sebi da necu ici ispod razine na kojoj sam navikla komunicirati pa zavrsavam ovu poruku u nadi da ce tvojih komentara biti sto manje.<
> <i></i>

[martina mama]

Draga Lidija, <
>ja odavno imam dojam da je forum vise privatna oglasna ploca povlastenih, nego mjesto na kojemu svi ravnopravno mozemo izreci svoje stavove.<
>Prvo ne smatram da sam ikoga ovdje uvrijedila, ali da sam izasla iz okvira, to je istina. Naravno da to meni nije dozvoljeno, jer ja ne spadam u skupinu povlastenih koji mogu reci sve sto misle, bez da ih itko ovjde sankcionira i lupa po prstima. <
>Da je to tocno podsjetit cu te na neke momente kada si recimo isto mogla reagirati, a nisi. <
>Na ovom potforumu je nadica vise puta prof. stojcevic Polovina usporedjivala sa starim merecedesom. Meni se cini da je takva usporedbu za ocekivati od jednog automehanicara (ispricavam se svim automehanicarima), a da nikako ne pristaje jednoj visokoo
azovanoj osobi. Mislim da je opcenito ispod razine do
og ukusa. Na tu primjedbu, nikome nista.<
>Na potforumu vruce teme nadica je isla cak do toga da pise o tome kako joj je neka osoba koja je polovinin pacijent rekla kako polovina u kucnim posjetama ne izdaje racune.<
>Tu se radi o prenosenju jedne obicne kuloarske price, jer ako necemu sam nisi svjedok, onda to nije informacija, nije fakat, nego je trac. Kad se diskusija spustila na razinu traca, naravno, opet nikome nista.<
>Jos malo o tome sto je nadica rekla za polovine...<
>vise puta, pa i u posljednjoj poruci je spominjala primjer curice koja je polovinin pacijent i kao nadica je jako za
inuta jer su roditelji nezadavoljni rezultatima, a ona je u velikoj dilemi sto da im kaze. Pa je tu curicu iznosila kao dokaz da je Bobath metoda ucinkovitija od metode Stojc. Polvina i pisala o tome sto curica ne moze uciniti. <
>Mislim da je sasvim moguce da dr polovina cita sto pise na forumu i da isto tako procita i sto nadica pise o toj curici pa da njene roditelje na taj nacin dovede u neugodnu situaciju jer je tu u pitanju povjerenje izmedju lijecnika i pacijenta.<
>Meni se cini da je neumjesno pisati o tudjim iskustvima, pogotovo, ako nisu pozitivna jer opet se vracam na pricu da sve sto je nadica rekla uopce ne mora odgovarati stvarnom stanju.<
>Jos malo o pristojnosti na forumu. Dok smo pisali pod nedonoscad, cijelo sam vrijeme imala dojam kako nekome zapravo smetamo. Bez jedne rijeci i ranijeg konzultiranja s nama prebaceni smo pod grupe potpore iako nema nekog velikog razloga. Kad vidim tko sve danas pise pod nedonoscad, sticem dojam da je to sada jedna oglasna ploca o Denisovom napredovanju. Nemam nista protiv Denisa, ali Marta je po svemu nedonosce i nitko mi ne moze reci kako je sasvim slucajno topic Polovina prebacen pod grupe potpore. Mozda su nekome smetale hvale koje mi pisemo o doktoru, ili jos gore, nekome su smetali rezultati koje smo postigli u radu sa sasom i martom pa tudji uspjesi manje sjaje. To mi je uzasno i pomisliti, ali ne mogu se oteti dojmu da nisam u krivu. Zasto tu nisi regalirala na nepristojno ponasanje prema Marti i Sasi? <
>I na kraju zasto sam bas ovdje sve ovo rekla, zato sto mi se suludim cini da nadica djevojci, koja je zivi dokaz da se radom uz vodstvo prof stojcevic moze doci do rezultata, objasnjava kako je ta metoda zastarjela i zamorna. To mi se cini kao mene je bolila glava pa sam uzela cafetin pa me vise ne boli. a onda mi ti dodjes i kazes kako je to zastarjela metoda lijecenja jer da ima jedan lijek koji uopce ne moras popiti a glavobolja ti prodje. Ne znam cemu uopce ta prica ako nije samo zato da se oblati rad profesorice stojcevic.<
>I zadnje, zasto meni smeta da se na takav nacin pise o profesorici. Zato sto smatram da samo onaj tko je prosao pricu od pocetka do kraja, naradio se ko pas ima pravo reci nesto takvo, a nadica je kad je profesorica rekla da mora vjezbati vise digla sidro i ne spada u tu skupinu, ma koliko ona sama tvrdila da je ludo kompetentna. Zato sto smatram da svak tko mi moze pomoci u tome da moje dijete ide jedan milimetar naprijed zasluzuje da reagiram kad netko spusti pricu ispod nivoa, a nadica ju je spustila vise puta. I za to nije dobila po prstima, a ti meni sada na jedan ironican komentar citas lekciju. Prvo nisi moderator ovog potforuma i zato mislim da to radis iz privatnih razloga. drugo nemas iste kriterije prema svima koji ovdje pisu. trece, tko si ti da moraliziras kad si i sama sujdelovala u krsenju pravila pristojnosti kad si bez pitanja preimenovala nas topic. ili si to mozda zaboravila. ili je tebi mozda dozvoljeno ono sto meni nije.<
>buduci da sam vec rekla da mi se od atmosfere na forumu pomalo dize zeludac, srdacno te pozdravljam i zelim ti da preko ljeta razmislis i sama sa sobom rascistis principe, granice pristojnosti koje su na forumu dozvoljene. <i></i>

[Lidija]

Svemu sto sam gore napisala mogu jos samo dodati da sam post napisala kao administrator ovog foruma, a naslov mu je ''SVIMA''. <
><
> Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>