Dojenje nedonoscadi

[Webmama]

di su slike???? Za tri dana putujem i nema me tri tjedna, a bas bi htjela postaviti pricicu prije puta..... Mame&Bebe<i></i>

[Olivera]

Pa evo i ja sam devera i juce i danas podsetila ponovo da to treba da mi odradi.Nadam ima se sto pre.Sta da radim kada nemogu to da u
zam.<
>Ti ako imas vremena stavi one druge na 'i to smo mi'.<
>Videla sam inace da si otvorila novi deo price sa porodjaja pod kutak, super izgleda.<
>Definitivno stranica se preporodila od kada si se vratila.<
> <i>Edited by: Olivera  at: 7/30/02 6:31:42 pm<
></i>

[Webmama]

:0<
><
>HVALA Mame&Bebe<i></i>

[Webmama]

juri na ITSM slike su tamooooo Mame&Bebe<i></i>

[Olivera]

Pogledala sam i super su samo poslednja nije nasa, to je neka druga beba .<
>Takodje sam ti poslala i inkubatorske slike tako da sada imas sve.<
>Hvala jos jednom. <i></i>

[Webmama]

ok, onda zadnju skidam uuuups sorry Mame&Bebe<i></i>

[Olivera]

Procitala sam i nemam nikakvih zamerki, fino si ti to preradila i sazela.<
>Jako mi se svidja <i></i>

[Webmama]

sad idem pospremati, a sutra cu drugi dio o dojenju Mame&Bebe<i></i>

[nadicab]

a da li ćeš napraviti neki tekstić o svom iskustvu s nedonoščetom? Možda nešto više o njegovom rastu i razvoju? <i></i>

[Olivera]

Pa mogu, da li mislis na moja licna iskustva i saznanja od trenutka kada je bilo ocigledno da cemo da imamo preveremeno rodjenu bebu?<
>Tu bi se nasle informacije od onih koje sam dobila u bolnici, procitala i kasnije dobila u Neonatal follow-up clinic.<
>Imas li neku formu kako bi to trebalo da izgleda.Na sta bi trebalo da se fokusiram?<
> <i></i>

[nadicab]

da, mislim na tvoja lična iskustva potkrepljena sa stručnim stvarčicama. Mislim bezveze je da na hrv. webu ima samo moje iskustvo s nedonoščadima, kada dosta nedonoščadi prođe bez poteškoća koje smo i opisali. Znači sve ono što bi usmeno ispričala roditeljima kojima se rodio takav bebač. <i></i>

[Olivera]

Mislis li da to napisem u Word-u i posaljem tebi li webmami?<
>Nije mi to nikakav problem, s tim sto bi mi trebalo malo vremena da to lepo slozim a ne da budem konfuzna.<
> <i></i>

[nadicab]

ak može, pošalji meni, pa ćemo zajednički isfiniširat ak bu trebalo, pa damo webmami. Baš se radujem tvom tekstu <i></i>

[Olivera]

Ja sam kao nesto napislaa, ima oko 3 strane kucanog texta.<
>Jos malo cu da preradim pa cu da ti posaljem a vi onda upotrebite kako najbolje odgovara.Tex je mesavina naseg licnog iskustva i saveta iz literature koji smo mogli da primenimo u nasem slucaju. <i></i>

[nadicab]

ma super! jedva čekam da vidim, a ako si zamijetila, imamo i novu mamu nedonoščeta. Njoj će jako značiti taj tekst. <i></i>

[Olivera]

Primetila sam, bas sam citala njena javljanja i ovde a i na Grupe potpora. <i></i>

[nadicab]

eto, da i tu svečano najavim, Olivera je napisala super tekst (BTW, kako je stajalo s tvojim dojenjem, izdajanjem itd?) koji će uskoro osvanuti i na našim stranicama čim dobijemo još neke slilčice. Bravo Olivera! <i></i>

[Olivera]

Hvala, mada jedva cekam da to vidim kako ce da ispadne kada se sve slozi.Sto se tice dojenja ili izdajanja to sam isto detaljno napisala i poslala webmami i ona ce to da prikljuci onom delu na site-u gde vec je stavila sve o Luki, neznam da li si procitala.<
>Nalazi se na mame i bebe pa na dijete pa na nedonosce i na kraju iskustvo jedne mame, tamo imas i slicica i na kraju pise jedan mali naslov 'o dojenju' i to ce ona da doda kada se vrati sa odmora. <i></i>

[mia]

Već više od godinu dana letim vašim stranicama, čak sam se stidljivo i upustila u propitkivanja određenih tema ali još se nisam logirala. No sad tomu nije mjesto ovdje. Naime, mama sam male Mije koja ovih dana slavi svoj prvi rođendan. Inače, rođena je carskim rezom u 34. tjednu trudnoće u riječkom rodilištu. Težila je 2 380 g i bila je dugačka 45 cm. Za mene je bila vrlo sitna ali za pojmove nedonoščadi nije bila neki kritični slučaj. Njezin ( a i moj) najveći problem bila su nedovoljno razvijena pluća i problemi s disanjem. Imala sam izrazitu želju da je dojim i bila sam spremna na sve samo da u tome i uspijem. Drugi dan od poroda vidjela sam je pet minuta i stavili su mi je na prsa ( i otišli, naravno), ali ja sam bila šokirana tim predivnim sitnim bićem da nisam ni inzistirala da nešto uspijem, a ona je blaženo spavala. Drugi dan morala sam pitati da dođem do nje, dali su mi da je pogledam i samo me pitali imam li mlijeka!!?? Mlijeka je bilo vrlo malo, a kako je i moglo biti kad stimulacije dojenja od strane djeteta ili mene nije bilo. No, sestrama je bilo teško reći da sama potaknem dojenje. Treći dan sam inzistirala da netko razgovara sa mnom, no nitko se nije udostojio, osim odjelnih sestara onako uz put i svaka je dala svoju priču. Počela sam se polako izdajati, no ni sama nisam znala kako. Pumpice ( i to ona stara i ona nova Chiccova) nisu pomogle nego uzdaj se u se. Treći dan sam krenula svaka tri sata k Miji i pokušavale smo uspostaviti dojenje, rezultati su bili poražavajući, gušenje Mije. Ona nije mogla u isto vrijeme povući mlijeko i uskladiti disanje. Tako smo se mučile sa sedam podoja, osmi je loše završio time da je prestala disati i počela plaviti. Sestru je uhvatila panika i preporučila mi je da se počnem izdajati u bočicu i počnem je tako hraniti. Upozorila me je da je vjerojatnost da uspostavimo normalno dojenje minimalna zbog toga što će se naučiti na blagodati bočice. Činjenica je da joj je mlijeko doslovno kapalo u grlo. Mene to nije prestrašilo, rekla sam sama sebi dok ide izdajanje ići će, a dalje vidjet ćemo. Bilo mi je najvažnije da se potrudim dati joj moje mlijeko i da konačno uspostavimo hranjenje. Na taj način smo i uspjele, deseti dan bile smo doma, sretne i zadovoljne. Najveću potporu dojenju dobila sam od moje patronažne i od Mijine pedijatrice. One su me poticale da ne posustanem s izdajanjem i da je svaki dan pokušavam stavljati na prsa. I tako sam cijelih mjesec dana, svaka tri sata najprije izdojila 100 ml, dala joj da popije na bočicu koliko želi, i to je bilo to. Nije me bilo
iga hoću li je zaista uspjeti ikada podojiti, bilo mi je važno da izdržimo barem 4 mjeseca na isključivo mojem mlijeku. 11. 09. (na dan napada na NY), nikada ga neću zaboraviti jer ona je prihvatila dojku. Nije to bio neki podoj, ali je bila velika stepenica naprijed. I tako svaki dan malo po malo. U početku sam morala koristiti i silikonsku
adavicu, a s Mijinih tri mjeseca sve je izgledalo najnormalnije. Kao da tih muka nikada nije ni bilo. <
>Dojila sam je 9 mjeseci jer s danom kada smo počele koristiti žlicu ona je izgubila volju za prsima. Trudile smo se do 9. mjeseca a onda polako i nježno jednostavno prekinule s dojenjem. <
>Danas je zdrava, vesela, do
a i simpatična skoro jednogodišnja djevojčica. Još uvijek je sitna prema ostaloj djeci (ima otprilike 9 kg) i neke stvari je radila možda malo kasnije od druge djece, ali ne sve. Puže
zinom svijetlosti i svaki dan očekujemo kada će prohodati.<
>Moja najveća slabost bila je i još uvijek je : uspoređivanje Mije s drugom djecom. Npr. razbijanje glave zašto ona ne puže s 8 mjeseci , nego je propuzala s 10 i takve i i slične gluposti Ja znam da je svako dijete individua za sebe i da svatko nađe svoj trenutak za savladavanje razvojnih poteškoća, ali... <
>Bilo bi mi jako drago ako bi ova moja priča nekoga ohra
ila da doji svoje dijete, pogotovo ako je dijete ranije rođeno jer uza sve poteškoće koje se jave u početku, malo do
e volje i velika upornost sve uspiju savladati Pozdravljam sve mame i možda se ohra
im i logiram!! Ali možda. <i></i>

[nadicab]

napisala si predivno iskustvo koje je zbilja samo zahvaljujući tvojoj upornostii i neustrašivosti imalo sretni kraj. Hvala ti na podjeli takvog iskustva. Žao mi je što se nećeš ulogirati i s nama dijeliti (redovito ili povremeno) i svoja iskustva koja su vjerujem dosta velika, a nama bi do
odošla.<
>Da li mogu tvoje iskustvo prenijeti i u članak o dojenju nedonoščadi? <i>Edited by: nadicab  at: 8/20/02 9:13:28 am<
></i>

[Nana1971]

Sve vas pozdravljam i divim vam se... Redovito citam i ovdje i pod "grupe potpore" , samo mi je uvijek neugodno tu se javljati jer tu zapravo ne pripadam. A opet, moram vam reci koliko ste nam vazne jer nam dajete snagu i nadahnjujete nas za svakodnevni zivot. Da ne spominjem koliko sam puta uzdahnula i pitala se zasto vas nije bilo kad sam ja bila na puna pitanja - otpustena iz bolnice sa svojom petodnevnom strucicom od 2350g, uvijek pospanom, nezainteresiranom za dojenje... Evo tek nakon 5 godina saznajem da to prepar usporava i uspavljuje bebe, a moja ga je Nika sakupljala preko tri mjeseca! Kad se sjetim glupih komentara o lijenim bebama, dode mi da puknem... Nikada mi nitko nije rekao nista vise o njegi nedonoscadi i zato mi uvijek na usta dodje kiseli osmijeh kad na volontiranju u SM cujem od doktorice kako oni zenama SVE objasne i imaju vremena za sva pitanja... pa im mi ne trebamo...<
>Zato - samo naprijed, vazno je da se znanje siri i drzite se svi!<
>Inace, ja sam dojila do Nikinog desetog mjeseca, nije bas ludo dobivala na tezini, ali islo je... nisam se dala iako su misljenja o dohrani oko mene bila podjeljena... Uglavnom, relativno
zo smo uhvatili rastom i razvojem terminski rodjenu djecu... Nismo imale probleme s disanjem jer sam ja prosla tri "kure" dexametazona (?! davno je to bilo) ni sa drugim poteskocama koje obicno prate prerani porod. Mi smo nekako bile dogurale do 36.tjedna kad je ipak sve puno, puno lakse... <
>Zelim vam svima puno uspjeha , zdravlja i srece... <i></i>

[mia]

Moj post možete prenijeti bilo gdje , ako ikome i malo posluži bit ću više nego prezadovoljna!! Baš me razveselilo to što je netko čitao moj post!! <i></i>

[flower power]

Mia - zbog tebe posebno, a i za druge - javljam da su se u RI jako zagrijali za poboljsanje rada s nedonoscadi - eto sutra im saljem Nadicinu i posebno Oliverinu pricu da vide kako je to u svijetu! Mozda je malo ali covjeka veseli!

[Webmama]

ima sto novo o dr.dujmovic? Mame&Bebe<i></i>

[flower power]

Da, da nije vise sefica! Sad se trenutno ulizujem novom sefu , budem javila koliko sam uspjesna u tome

[mia]

Bilo im je i vrijeme! Koliko god da sam mislila da zbog do
obiti djeteta mogu potrpjeti, psihički su me uništavali!! Također znam da to nije bio slučaj samo sa mnom. Jedna moja prijateljica je morala ostati 20 dana u bolnici jer joj se nitko nije udostojio reći da je maleni (koji i nije bio toliko mali - 34. tj. trudnoće 2 650 g) do
o, samo mora uspostaviti hranjenje! Ona je mislila da je mali loše i da joj ne žele reći!!!!<
>Zahvaljujem Flower power na trudu uloženom za postizanje boljih uvijeta u riječkom rodilištu. ja se spremam na još barem dva posjeta - rodičištu!! Hvala! <i></i>

[flower power]

Mia - hvala, ajde mi se pridruzi! Naravno ako zelis ,bilo bi mi drago imati suborca!

[Webmama]

samo se ti ulizuj flower, ja sam ti naucila biti strpljiva Mame&Bebe<i></i>

[mia]

Hm, hm... Primamljiva ponuda!! Već se borim sama sa sobom i s početkom ovisnosti (koja već traje gotovo godinu i pol dana) o forumu mame i bebe, a još se nisam ni registrirala!! Svaki mjesec mi je telefonski račun sve veći i veći !! No, za sada stavljam ponudu u razmatranje. Nije da mi se je teško potruditi, ali... Ako se ne varam imamo struku, takorekoć s iste grane. Ja sam završila Filozofski fax - razrednu nastavu i ovih dana počinjem raditi pola radnog vremena na bijednoj crkavici koja je tek malo iznad porodiljne za drugih 6 mjeseci i vodit ću neke dječje igraonice za koje moram uložiti dodatni napor da ih mogu pokrenuti! Uz to malo vremena bih htjela posvetiti i mojoj Miji. Kako mi je ovo prvo dijete, još ne znam kako ću povezati sve te konce. Kad bi prihvatila tvoju ponudu, ne bih bila površna. A sada to ne mogu obećati. Možeš li me razumijeti? <i></i>

[flower power]

O, da , svakako te mogu razumjeti! A ako si vec toliko dugo voajerka - ajde se lijepo ulogiraj i znas sto - ti ces mi biti zrtva Ovdje ti svi kafenisu, a ja sama u RI (mislim do sada bila) ajde da smislimo jednu kafu .