Sada je: 16 ruj 2019, 18:54.

Kako preživjeti s trojkama

Mi smo mali, veliki borci.

Moderator/ica: nadicab

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Renci » 14 sij 2004, 18:37

Niąta nisi pretjerala, ja sam sa zadovoljstvom pročitala i čekam nastavak. <
>Stvarno ti se divim, ja sa jednom nemam reda a ąta bi bilo da imam troje. <
>Za Desu te potpuno shvaćam, imamo i mi bliske susrete treće vrste <
> Puse curama Lorena(16.04.2002)<i></i>
Avatar
Renci
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 156
Pridružen/a: 11 vel 2003, 22:06

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la mamazmaj » 14 sij 2004, 19:42

Klara 09.10.2002.<i></i>
zmajevo gnijezdo: 10/02 i 01/06
mamazmaj
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 22
Pridružen/a: 22 kol 2002, 14:43

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Sandra028 » 14 sij 2004, 21:21

ne dajte se curke,mi vas shvacamo-puse!!! <
>"Un nino es un regalo de Dios"<i></i>
http://i267.photobucket.com/albums/ii29 ... no9pb5.jpg
+BRUNO, 10.05.2008.
"...Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe..."
Avatar
Sandra028
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 265
Pridružen/a: 08 kol 2001, 21:49
Lokacija: Zagreb

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la zeljka35 » 16 sij 2004, 00:22

SVAKA CAST! <
>Adrian i Darjan nove slike.<
>Darjan,28.07.2000<
>Adrian,07.07.2003<i></i>
Avatar
zeljka35
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 726
Pridružen/a: 12 vel 2003, 20:44
Lokacija: osjecam se kao mis na ploci

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la lunahor » 16 sij 2004, 15:47

eh to me tolko zanimalo, konacno smijem li to i na blizance skopirat , na one savjete kako prezivit prvih 6 mj <
>ZARA & LUNA<
><i></i>
Avatar
lunahor
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 155
Pridružen/a: 11 vel 2001, 21:33
Lokacija: cro

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Sanja2002 » 16 sij 2004, 16:33

Luna, <
>Prekopiraj naravno, ako može nekome pomoći dapače.<
><
> <i></i>
Sanja2002
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 14
Pridružen/a: 12 ruj 2002, 16:02

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la nadicab » 17 sij 2004, 21:38

super, sjedi 5!!!<
>Molim, preporučam se sa štovanjem za nastavke Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17454
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la JednomCuPostatiMama » 19 sij 2004, 17:55

fenomenalna i iscrpna prica!!!...svaka cast!!!...zelim vam sve najbolje da ste i dalje tako super organizirani... <i></i>
JednomCuPostatiMama
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 912
Pridružen/a: 02 lip 2003, 16:52

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Tonka » 10 vel 2004, 19:32

Draga Sanjice, pa konačno te nađoh! Ne znam da li me se sječaš sa ljetnih trudnica! Stalno razmišljam o tebi od kad si dobila svoja tri bombona, čak sam i na tatinom topicu davno TM postavila pitanje kako ste ali nije bilo odgovora! I jučer sam razmišljala o tebi i gle čuda danas nađem tebe ovdje! Drago mi je da su curke do
o i da se ti moram napomenuti ODLIČNO snalaziš! Virni koji puta na djecu 0-1 naravno na ljetne bebe kamo i tvoje tri cure pripadaju pa vjerujem da ćeš sresti još poznatih sada več naravno mama s ljetnih trudnica! Budite mi do
o i ljubi svoje curetke! <
><
><
>Lukas 25.07.2003.<i></i>
Avatar
Tonka
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 7
Pridružen/a: 05 vel 2003, 02:37
Lokacija: Gorski Kotar - raj na zemlji

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Megan » 14 vel 2004, 12:50

WOOOWWW SVAKA ČAST!!!!!!!!!!!!! <
>LUKA 22.07.2003.<i></i>
Megan
ježim se par puta dnevno
 
Postovi: 4299
Pridružen/a: 10 sij 2003, 10:26

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la teutonija » 06 tra 2004, 21:19

SVAKA ČAST <
>Upravo sam pročitala da ste prestale s vježbanjem i da je sve ok.<
>Puno pusa trima curama i hra
oj mami i tati.<
>mama i Klara<
> <
>KLARA, 01.06.2003.<i></i>
Budilica, 2003.
Mudrica, 2006.
Avatar
teutonija
sex blau aviona
 
Postovi: 9686
Pridružen/a: 10 sij 2003, 15:18
Lokacija: lepe ti je ,lepe ti je...

Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Sanja2002 » 01 vel 2005, 16:57

Evo Nadice zamoljeno – učinjeno!!!<
><
>Par općih podataka, Nera, Maria i Rina su rođene 6.5.2003. u 00.43, 00.45 i 00.46. sa 31+5. Začete su IVF metodom, učinjena mi je preventivna serklaža u 19. tjednu te sa 23. tjedana sam završila u Petrovoj na tokolizi do poroda i dvije doze dexametazona. D2 dana prije poroda mi je pukao vodenjak, a nekoliko sati prije poroda sam krenula u infekciju (dobila sam temperaturu 38,3)<
>Nera je rođena s 1690/41, apgar 6/8, Maria 1490/41 7/9 i Rina 1430/39, sve tri dobile dexametazon i Nera i Rina bile ovisne o kisiku 4 odnosno 2 dana.<
>Ja sam ih vidjela prvi put dan nakon rođenja i izgledale su prekrasno. Kako sam se čitavu trudnoću pripremala da će biti male, žgoljave bile su mi pravo iznenađenje. Imale su puno puno crne kose, buckave noge, ruke i o
aze, male prćaste nosove, sasvim nevjerojatno. Nakon prvih 48, odnosno 72 sata i bez ijednog ekscesa su mi rekli da se situacija sasvim do
o razvija i da su nakon rođenja imale velikih problema s disanjem, da sada ne smiju dobiti nikakvu infekciju, da se trebaju debljati, da se izdajam i da će sve biti do
o.<
>Ja sam ostala u bolnici još 10 dana, nakon toga otišla (napokon) svojoj kući, mužu i psu (njega nikako ne smijem zaboraviti). Počela sam se izdajati u bolnici i tako nastavila i kući te su mi djeca bila na mome mlijeku oko 2,5 mjeseca. Dolaskom kući imala sam pune ruke posla. Morala sam vratiti vlastitu izgubljenu kondiciju jer sam ležala cijelu trudnoću, morala sam pripremiti kuću za dolazak djece, a i sebe sam htjela malo upristojiti jer nisam vidjela frizera godinu dana. <
>U našu spavaću sobu ne stane niti jedan krevetić, tako da su cure od prvog dana smještene u vlastitu sobu, čak nemam niti baby alarm nego ih čujem ja ili Whisky koji mene budi u tom slučaju. U sobi je i ormarić za presvlačenje s kadicom tako da sve radnje oko djece obavljam u njihovoj sobi. Kupila sam i Inglesinina kolica za trojke (2+1) , zajedno s auto sjedalicama koje se mogu ugraditi na ta kolica. To s kolicima za trojke i nije naročit potez jer jedan sam i tako ne može gurati toga "Fiću". Do
a su fora te autosjedalice koje se ugrađuju na kolica, tako da moje cure do nedavno su sjedile u njima na kolicima. Sada na proljeće kupiti ćemo samo Inglesinin okvir za kolica i ugraditi sjedalice.<
>One su došle doma otprilike 40tak dana nakon rođenja. Nera i Maria su došle prve, a Rina 5 dana iza, dok je i ona napunila 2300 gr. Išli smo po njih popodne (zbog velike vrućine), doma me osim (baka i tetki) dočekala i patronažna (preko veze) koja mi je objasnila sve što sam mogla zapamtiti od straha i šoka. Najviše sam se bojala toga što ih je izbacila iz jastuka (bilo je vruće) i obukla ih samo bodie, pa su se onako klimale i drhtuljile da mi nije bilo svejedno ih primiti u ruke. Patronažna je okupala Neru, ja Mariu, nahranile smo obje i tada su svi otišli, a ja sam ostala sama s dvoje male, male djece, mužem koji je zaspao i psom koji je bio u šoku (što ga je snašlo). U to vrijeme su jele svaka tri sata (znači u ponoć, 3, 6, 9, 12,….). Tu prvu noć nisam niti spavala nego sam jurila po stanu od naše do njihove sobe, očekujući tko zna što. Kao većina beba koje ostaju u bolnici i moje su cure bile savršeno "odgojene", budile su se točno na klopu svaka tri sata (mogla sam po njima sat naviti), pojele bi svoje (hranjenje sve tri je trajalo cca sat vremena). Shvatila sam da mi je to velika prednost i nisam odstupala od tog režima niti do danas. Jede se samo u vrijeme kad se jede, bočice se nakon toga sklanjaju i čeka se slijedeći o
ok. Nakon što su prešle 3 kg pedijatrica je preporučila da ih više ne budim noću za hranjenje nego kada traže. Izbacile su prvo o
ok u ponoć (grrr, tada ih je hranio MM). Sa cca 3 mjeseca smo na zaprepaštenje mnogih otišli na more i tamo su (valjda pod dojmom svježeg zraka i ostaloga), o
ok pomaknule s 3,30 na 6,30 ujutro. Vrlo
zo poslije povratka s cca nepuna 4 mjeseca, počele su spavati čitavu noć u komadu bez buđenja od 21-7,30 ( ujutro i tako spavaju i danas. Dohranu nisam počela s 4 mjeseca već smo čekale da dođu do otprilike 4 mjeseca svoje kronološke dobi. To je bilo već jako naporno jer su užasno mljackale kada su nas gledale kako jedemo i više nisu htjele piti mlijeko u tim količinama. Počele smo s jabukom, dok nismo otkrile HIPP krušku koja je i danas omiljena hrana. Jedna staklenka je u početku bila dovoljna za njih tri za tri dana, nakon toga bi dobile mlijeko, dok mlijeko nisu potpuno izbacile iz toga o
oka i zadovoljile se samo s voćem. Novu hranu smo uvijek isprobavali ujutro (oko 11) i tek kada bi je u potpunosti usvojile, prebacivala sam je na "pravi" termin. Nakon voća uvela sam žitarice (žgance i heljda frutolino, rižolino, rižine pahuljice), pa povrće s mlijekom za ručak. Kasnije oko 7 mjeseca zamijenila sam mlijeko u ručku s mesom i ribom. Danas jedu 5 o
oka, mlijeko (ujutro i navečer), voće oko 11, ručak oko 2 i žitarice oko 5. Nakon nekog vremena sam otkrila koja što više voli jesti, ali spremam jedan o
ok za sve tri i ne odustajem od toga da im nakon jela nutkam još nešto drugo, ako mislim da nisu dovoljno pojele (mama hitleruša). Jedu iz jedne velike zdjele (kopanja od milja), svaka ima svoju žlicu i hranim ih po 2-3 zalogaja svaka. Ne plaču dok čekaju (valjda su se jadne naučile čekati).<
>Čim sam saznala da nosim trojke saznala sam sve o tome što će se dogoditi i koji su rizici takve trudnoće. Unaprijed sam znala za Goljak, vježbe, neuropedijatre, defektologe, logopede i sve ostalo. Moje pomisao je bila samo da što duže ih nosim da što zdravije budem i da posljedica toga što ih je tri i što će biti ranije rođene bude što manje. Užasno sam se bojala prvog UZV glave i bila najsretnija na svijetu kada je Branimir Peter mi došao reći da je sve u redu. Tako je bilo i 21. dan. Čim su došle iz bolnice i nakon prvog posjeta općem pedijatru, naručila sam se na Goljak, prije samog pregleda koji smo čekali mjesec dana obavili smo i 3. UZV glave. Sve je bilo u redu osim što su male i nedonoščad, ali to sam i tako znala. Taj prvi pregled kod Dese je bio strašan (da mi djeca ne vide, da imaju rupe u glavi, ali će se one popuniti vježbanjem???!!!– koje rupe ako nema krvarenja niti bilo čega drugoga na UZVu, …). Taj dan sam zapalila prvu cigaretu nakon godine dana, napila se, do
o isplakala i sutradan odjurila kod Sabola. On mi je rekao ono što znam i čega sam bila svjesna: da su nedonoščad, da je rano za bilo kakve prognoze, ali se ne vidi niti da bi prognoza mogla biti loša, da moramo vježbati i raditi i da vjeruje da će sve biti do
o. Upoznali smo Karolinu i počeli učiti otvaranje šaka i okretanje glave. Danas i dalje vježbamo svaki dan, Karolina s njima jednom tjedno i s vremena na vrijeme idemo na Goljak.<
>Osim neuropedijatrijskog praćenja kod Sabola kod njega smo obavili i EEG (uredan), u Klaićevoj ortopeda (kontrola kada prohodaju), na Svetom Duhu okulistu (kontrola za 1,5 godinu) i zadnji UZV u Petrovoj (kontrola više nije potrebna). Za sve to trebaju najmanje 2 para odraslih ruku (što znači da mi muž treba izaći s posla), veliki auto (koji smo u međuvremenu kupili), moramo voditi i Whiskya, jer se sada naučio da nije sam doma pa ne želi ostati tako da se osjećam kao putujući cirkus.<
>S njima sam samo jednom bila u šetnji s kolicima i sigurno neću tako skoro opet. Na moru su me skoro raščerupali i mene i djecu. Tisuće pitanja koja se ja ne bih usudila postaviti niti najboljoj prijateljici (jel' umjetna?, Iz kojeg puta?, S koliko su rođene?, Jel' sve u redu?, Koji doktor?..., itd). Kako živim u Mikulićima i imam veliku terasu, cure stavim na luftanje na terasu i to im je umjesto šetnje. Kada mi se da (jako rijetko) s jednom po jednom napravim mali krug po kvartu (na rukama jer je
dovito pa su kolica neupotrebljiva).<
><
>Mislim da sam i pretjerala s pisanjem pa evo i kratki rezime:<
>-        probala sam uvesti stroga pravila za jelo, spavanje, vježbanje, igranje i maženje te takvim rasporedom sebi olakšala život<
>-        nisam se prepustila nikad panici kada sam od Dese naučila da doktori mogu biti i zlonamjerni. Sada svaku stvar proučim, pročitam i savjetujem se s pametnijima<
>-        služim se zdravim razumom i instinktom kada imam oprečnih informacija i do sada je palilo<
>-        ne dozvoljavam mamama i tatama da se miješaju u odgoj i ponašanje prema djeci ja sam ta koja odlučuje o svemu i mora me se slušati<
><
>Zbilja sam pretjerala u pisanju<
>Puno pusa od nas 4 <
> <i>Edited by: Sanja2002 at: 3/24/04 17:14<
></i>
Sanja2002
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 14
Pridružen/a: 12 ruj 2002, 16:02

Re: Kako preživjeti s trojkama

PostPostao/la Nana1971 » 01 vel 2005, 18:49

Divim ti se, tako razumnoj i do
o organiziranoj. Nasmijao me najvise onaj dio u kojem sam sebe prepoznala - struca od jedva malo vise od 2 kile koja se migolji u rukama i ne znas kako bi ju primila bez jastuka i nocno hodanje do kinderbeta da vidis... ne znam sta jel dise? jel tamo? jesam stvarno rodila?<
>Drz te se i samo tako naprijed! <
> Nika 30.01.1997.<i>Edited by: Nana1971 at: 1/14/04 5:50 pm<
></i>
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda. Mak Dizdar
Avatar
Nana1971
blissful reduša
 
Postovi: 23148
Pridružen/a: 18 tra 2002, 13:33
Lokacija: ovčica na Božjem pašnjaku


Natrag na Nedonoščad

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.