Mame i bebe forum

...ovo me podsjeca na ono iz filmova kad netko ulazi u prostoriju i sa strepnjom pita "hello, is anyone there"...<
>...pa eto, ja pitam - zdjavo, ima li tu mama nedonoscadi? Uopce mi nije jasno da se ovaj podforum ne moze aktivirati, a ja bih bas pricala o nasim pilicima ... ponajvise jer mi na ostalim podforumima (0-1, Zimske bebe npr.) gdje inace boravim uvijek jos nesto fali...<
>Ajd ako ima zainteresiranih pa da procavrljamo!<
> <
> <i></i>

a o cemu zelis cavrljati?<
>moja je oko 15 mj. vec i jos se ljulja kad hoda i cesto pada, mada meni stara kaze da sam ja jos bila i gora,ide mi na zivce kad vidim dosta mladje bebe kako trce okolo,a mame sjede bez straha,a ja se trzam na sve<
><
>te isto sam primjetila da ju zovem i jednostavno me ignorira,zagleda se u nesto i ne ferma me, mahnem rukom ispred ociju, reakcija nula, tek kad ju dignem,onda se naljuti ili naceri,ovisno kako je raspolozena<
>
zo mijenja raspolozenja,cas se smije,cas place,a kad je ljuta okrene mi leda,sjedne na pod i glavu spusti skroz na noge te place od bijesa my baby girl<
><i></i>

ovaj forum je aktivan kada netko rodi nedonosce, poslije se roditelji presele ili u dio GP gdje se raspituju o habilitaciji ili u dobne skupine.<
>ALi, drago mi je da ipak netko zeli i ovdje pricati o svom djetetu jer se nasa djeca ipak razlikuju.<
> <i></i>

..he, he, ajd do
o, ima ipak zivih... <
>Ok Nadice (ja cu te namjerno tako zvati, bez onoga b, mada mozda uopce nisi Nadica), sad kuzim - ono, prebacivanje na GP i to; ima tu logike, jer se stvarno rijetko koja mama u onom zrvnju dogadjanja kad se nedonosce rodi moze redovito javljati na forumu; <
>Ja sam u bolnici bila nesto vise od 2 tjedna i totalno zatecena situacijom sam stalno govorila mm da mi nesto isprinta s interneta, on donosio ono nesto malo s nasih stranica za bebe (ne zna siroce bas jezike pa nije mogao dalje), al bi mi bilo sto s ovog foruma tada jako do
o bilo doslo. <
>Ma eto, Alma, sam nek prica krene, pa cemo usput vidjeti. <
>S koliko je tvoja (ne rece joj ime) rodjena i je li bilo teskoca pri porodu? Malo pojasni sta se dogodilo, odn., jesu li taj njen plac i nereagiranje ok, njen trenutacni nacin komunikacije ili nesto drugo? <
>Kazu (moj pedij u bolnici) da nedonoscadi ipak treba 2 godine da sustignu vrsnjake, mada o tome konstantno vise
inu neki ljudi oko mene od mene same, i cesto me bas uznemire onim "ma da, bit ce on super, nadoci ce on". .. <
>Ja se time stvarno nikada nisam opterecivala, ali bas ni trenutka jer vidim iz dana u dan kako napreduje. Malo je kasnio s uzimanjem igracke u ruke - tek negdje krajem 4. mj. on je bio poceo pokazivati interes za igracku, do tada me samo onako bijelo gledao, bas nikakve reakcije... Od tada mi se sve cini bas onako ok, mislim da su mu i vjezbic e dosta pomogle, upravo ga potakle na to uzimanje, drzanje i uopce pracenje igracke lijevo-desno.<
>Moram napomenuti da je s njim, iako rodjen u 34. tjednu, ipak bilo sve u redu kad se rodio. Apgar bio 8, ali i sami pedijatri su rekli da on tamo boravi samo dok ne skupi dovoljno kg (rodjen sa 1660 g - pricala sam pricu o tome na podforumu Porod).<
>I ne znam, ti Nadice imas vise iskustva, ipak je Denisu sad vec 5 godina... Ja stalno promatram je li nedonoscad stvarno drugacija, osjetljivija i sl. i nekako nisam bas u to sigurna. Meni je s Janom jednio problem cesto neutjesan plac i zaspivanje, mozda je to ipak to.<
> Moram sad malo procackati tvoje stare postove jer sam cini mi se njih prve i gledala prije nego sam se ukljucila na forum.<
> <i></i>

...a jesam smotana... <i></i>

moja corry je rodena krajem 35.tjedna s 2250,apgar7,<
>neutjesan plac je i za nju karakteristican dok je bila u dobi od 7 mjeseci te problemi s uspavljivanjem,<
>pedica kaze da je sve ok, ja si sve mislim da ne bu imala onaj poremecaj paznje,problema u ucenju i sl.<
><
>eto danas je rodila sestricna curicu mjesec dana ranije,do kraja dana cu valjda znati vise,to kod nas valjda genetski,mama je nas troje sve rodila po mjesec dana ranije <i></i>

Mi smo s Denisom imali velikih problema s uspavljivanjem i budjenjem po noci do njegove 3. godine kada sam jednostavno pukla, posudila knjigu "Svako dijete moze nauciti spavati" i u roku 5 dana :seek je naucio zaspati sam u svom kindacu.<
>Do tada je bilo uspavljivanje s flasicom, nunanje, uspavljivanje u nasem krevetu pa prebacivanje u kindac, pa onda po noci kindac-krevet-kindac-krevet itd<
>Veoma je osjetljiv na buku i na nagle zvukove, nepoznate zvukove. Ne voli niti nove okuse, pa tesko uvodimo npr voce (voli jesti samo jabuku, ali je sada vidio baby sittericu da jede
eskvu i poceo ju je i on jesti )<
>Ne voli nove i nepoznate situacije - ma, svako dijete to ne voli, ali on to jako pokazuje - problem u kazalistu npr gdje je sve nepoznato i gdje jako vicu. Ne voli crnu boju i mrak.<
>Jako voli glazbu, price, autice, plisance (moji prijatelji), kuhanje ...<
>Vrlo je vedre naravi, stalno sa smjeskom na ustima, jako se o
aduje poklonima, pamti jako dugo. Voli se oblaciti u nove stvari. Vrlo je privrzen <i></i>

jucer gledam "Hitnu sluzbu" - odjel NICU. Kao prvo, u potpunosti sam razumjela "strucni" jezik - hipoksija, hidrocefalus ...<
>Kao drugo, rasplakala sam se jer su ocito uspomene jos uvijek jako svjeze, iako su potisnute duboko, duboko ... <i></i>

beba od sestricne je u redu, 36.tjedan, apgar 10/10, 2200 gr, uspjela je vaginalno pod dripom rodit u cca sat vremena<
><
>mojoj su dojadile jabuke totalno, banane jos nekako pojede uz mnogo nagovaranja,uglavnom sam primjetila da voli meso i kruh <i></i>

...sve pratim, al modem ne valja, pa veza stalno puca i ne mogu pisati, sad se nesto posrecilo pa samo da se na
zinu javim...<
><
> <i></i>

...ma idem pokusati... <
><
>Eto, Alma, sestricna ti prekinula tradiciju u obitelji, ajd masala, ali ja svejedno mislim da tu i ima nesto genetski, tijelo nekako lose (uvjetno receno) reagira na to famozno drugo stanje... a kod nas u obitelji opet zaredali carski rezovi, i ja i sestra i sogorica, ko da nam prirodni nije sudjen. <
><
>Mi smo opet Jana uspavali uz teski plac. Vec dugo hocu otvorit topic na 0-1 o tom nesretnom placu uz uspavljivanje, al bi mi previse vremena oduzelo na
ajanje metoda koje smo iskusali, mislim da nema te pjesmice, poskocice, nosanja na sve nacine, vozanja... cak probala navecer dati i adaptirano par puta, reko te bebe na umjetnom bolje spavaju, al nista, jos sisao nakon toga ; <
>Ono sto me za
injava je, a to je i veceras pokazao, da se uz plac konstantno otima, izvija glavu unatrag, mlatara nozicama, al ono stvarno ga tesko umiriti, sva se izbezumim od tog otimanja, a moras ga umiriti (stvarno mu se spava, katkad mislim da ga silim, ali on ne moze oci drzati otvorene, kao da se zuri sto
ze trepnuti da slucajno ne bi zaspao, stvarno). <
><
>Negdje u 4. mj smo ga vodili na EEG, ja inicirala, jer mi se stvarno cinilo da su to neke neuroloske smetnje, ali sve bilo ok. A noci su postale koma, sinoc sam ga dojila nekih 10-ak puta, ne zaspe drugacije, bas nikako ga se sada vise ne moze nocu uspavati osim dojenjem. <
><
>Pricekala bih neko vrijeme, makar 1 god. da probam to "Svkao dijete moze nauciti spavati" - ako je to ono izadjes iz sobe, pa se vracas u vecim vremenskim razmacima.<
><
>Nadica, kako je Denis sada, mislim sa zdravljem? Citala stare postove, al mi sve kaoticno, jel bila u pitanju ona smanjena mozdana komora? A vidim da je mali izbirljivko i esteta, al stvarno pravi bikic (kuhanje, glazba...). <
><
>I jos, ne pricaj nista o prisjecanju na NICu - ja bila u Domu zdravlja i osjetila onaj Plivin sapun i dezinfekcijsko sredstvo i to me totalno vratilo na D5, ko Prousta kolacici. Meni je bed sto su mi sve prijateljice i single i bez djece, a ja jos uvijek imam potrebu o tome pricati, to je stvarno nevjerojatno...<
><
>Alma, jel Corry Korina?<
><
> <i></i>

Moja kuma je rodila u 34 tjednu. Malac je bio u inkubatoru. Danas ima 3,5godine, živ je za poludit, usta ne zatvara (rano je propričao), kuži slova, boje, višlji je i jači od svojih vršnjaka. Nikada i po ničemu se za njega ne bi reklo da je prijevremeno rođeno dijete. <
>Zapravo sam vam htjela samo mahnut i pohvalit vas što ste malo aktivirale ovaj podforum <
>Šmizla 27.07.2003.<i></i>

corry ti je corina (cuore-tal.srce), muz voli americku verziju te pjesme te opcenito te stare stvari<
><
>moram priznati da smo i mi imali slicnih problema s uspavljivanjem,znala je histericno plakat po sat vremena,vidis da joj se spava, ali ne moze<
>uglavnom bi zaspala na flasici s mlijekom,<
>narocito popodnevni san je bio problematican, imala je dosta dugo grceve, cak su se znali i u 7. mjesecu pojavit pa kao da je vukla tu popodnevnu nervozu i dalje bez grceva<
><
>trenutno zaspi sama u sobi sa flasicom, s tim dok ne zaspi vrata moraju biti otvorena da nas kroz kindac vidi tj,od obje sobe vrata otvorena s tim da joj moram ostaviti svjetlo u hodniku, moram priznati da je imala fazu cjelonocnog spavanja s kojih godinu dana,ali sad opet zeza,probudi se u toku noci,moram joj masirati leda i lagano maziti noge te uvalit novu flasicu mlijeka tako da mi je opet zmrdala san,zbudi me pa ja ne mogu zaspati<
><
>takoder me je dugo mustrala s onim nocnim placem ,kad vristi,histerizira tako reci,a ne vidi nas,nesto u stilu nocne more i ne mozes ju nikako umiriti dok ju samo ne prode<
><
>muzika ju je znala recimo pripremiti za spavanje, muz pusti evergreen i plese lagano sa njom,pa imaju mali tecaj letenja po zraku,ja joj suknem flasicu,pogasimo svjetla osim tog u hodniku i z
isemo u nasu sobu te u tisini cekamo da zacori <i></i>

joj, citam vase postove i sto se tice spavanja, 1. i 2. godina su mi ostali u stravicnom sjecanju - to uspavljivanje, budjenje po noci <
>Kada nam je zubarica rekla da zbog bijelog karijesa izbacimo flasicu za uspavljivanje, pogledali smo ju , kako ga onda uspavati? Dudu nije htio i flasica je bila jedini nacin da ga uspavamo.<
>Mi smo 2x probali po knjizi njega odviknuti spavanja s nama: 1. put kada je iamo 2 godine i tako je grozno plakao da je mm rekao da ce mali spavati s nama do kraja zivota i da njemu ne smeta, sasvim se privikao na kauc u boravku.<
>Ja sam pukla kada je imao 3 godine od umora i neispavanosti; iskoristila sam priliku kada je mm bio na sluzbenom putu i cvrsto sam odlucila da mogu izdrzati 2 tjedna urlanja (u knjizi pise da je to teoretski najduzi period placa). Trajalo je 5 dana i poslije je mm rekao da sam ja bila definitivno u pravu sto sam inzistirala jer i Denis i mi se konacno uspijemo naspavati.<
>Sto je zanimljivo, kada odemo nekuda u goste, spava s nama, ali kada se vratimo doma, normalno mu je da se vrati u kindac.<
>Denis je OK, cak i vise od toga . Ova jesen ce mu biti jako burna - krenut ce od 5.9. u novu grupu u vrticu na novoj lokaciji s novom dadiljom, dobit cemo terapijskog psa, ide kod fantasticne logopedice koja zeli i zna s njime raditi, sve bolje stoji (ali je pokvario sjedenje) - ja zadovoljna <i></i>

Već sam ovo pisala, ali volim do
e vijesti dijeliti okolo. Moji su rođeni u 32. tjednu, sa 1750/45 i 1800/46 ( cca ), Apgar obojici 2/8, mjesec dana na neonatlogiji, godinu dana vježbanja, danas zdravi, aktivni četverogodišnjaci za nijansu sitniji od vršnjaka, a u svemu ostalom se prate. moji deckici<
><i></i>

moram priznati da me pomalo
ine njena ovisnost o mlijeku,jos uvijek joj je glavna hrana <i></i>

...hm, pa alma, cini se da je tvoja corry definitvno jedno od osjetljivije djece, jel ona ima 15 mjeseci?<
>I ono sto si rekla da je kasnije propuzala i sjedila, a i ono sa bijesom i placem... (bojim se ja za taj bijes i kod jana)<
><
>Mislim sad na ttekst koji sam danas citala u Moje dijete - na par stranica govore o vaznosti prvog kontakta majke s djetetom, odmah nakon poroda, a da ne govorimo o prvom dojenju, pa razvezli o tome (naravno, opravdano, sve stoji), sve do psihickih posljedica ako se to djetetu iz ovih ili onih razloga ne omoguci... sta da covjek kaze, pa kakve onda traume mogu imati djeca iz inkubatora???<
><
>Ja sam za to se kod neke djece, bila donosena ili ne, ipak zalomi, nekako u podsvijesti, trauma bilo koje vrste s rodjenja, pa corry vjerojatno nikad dosta paznje i kontakta s mamom... Treba strpljenja, vjerojatno.<
>A sta kaze pedijatrica?<
> <i></i>

nismo bas imali nekakav prvi kontakt, dosta je bila u inkubatoru,a iskreno poslije carskog sam bila u "komi"<
>btw ona je na adaptiranom,jedino ako mislis da joj je flasica s mlijekom pruza nekakav nadomjestak za mene<
>hm, nadam se da se ne bude pretvorila u stress eatera kao sto sam ja u nekim situacijama<
><
>pedici bi trebala ici ovaj mjesec, nismo bas redoviti kod nje,uvijek me strah da nesto ne pokupi u cekaonici <i></i>

...hm, mozda se ipak previse
ines, ono, da ne bi nesto pokupila kod pedijatrice? :ha<
>Jel ides kad na podforum 1-3, cini mi se da te nisam nigdje dalje vidjela? <
>A govoreci o stress eating - jooj, ne pricaj, toliko sam isprofilirala ukus (ako je to uopce moguce) koliko uzivam u kojekakvim bakanalijama da ne zna kud to vodi. Odlucujem se za dijetu, onako, laganu, da mi ne ometa dojenje, krajnje je vrijeme. <i></i>

...evo samo da malo javim da smo bili kod pedijatrice prekjucer i da sam se malo iznenadila za Janovu tezinu, ima svega 6300g, dug 65 cm, a skoro ce u 9. mjesec. <
>Al dobar je, zilav ko ekser , vec stoji, to mu je sad glavna zabava, pentrati se uz naslon kaauca, al je vrag sto se on sad zeli penjati i u kolicima pa je voznja postala nemoguca misija.<
> <
>Uz stajanje i puze, jedino jos ne sjedi stabilno sam, nema jos ravnotezu lijevo desno - eto, sve je nekako o
nuto naucio.<
>Cini se da mu sva energija ide u misice, stvarno je jako snazan (iako sitan) i zilav.<
> <i></i>

prekrasno <i></i>

Da se i ja javim, baš mi je drago nekako bilo vidjet započetu priču. A istina, na početku kad je teško bilo visila sam tu na Nedonoščadi i jadala se (do
a psihoterapija) i tješidbu krasnu dobila, a onda kad je mladac malo ojačao i kad me jedna mama iz naše dobne skupine pozvala da dođem onamo, ja trk bez pitanja i osvrtanja. No do
o, nije baš tako bilo, zavirim ja ponekad vidjet ima li što novoga i povremeno imam poriv napisat sve povoljniji razvoj događaja u našoj sagi, ali nikako to učiniti. <
>I sad mi evo prilike. David se rodio na kraju 34. ili poč. 35. tjedna s 2200g i 47cm Apgarom5/7 i smjesta je morao na operaciju jednjaka te je proveo 50 dana u bolnici od toga na intenzivnoj tjedan dana manje cca. Nakon toga smo imali niz problema s respiratornim infekcijama zbog respiratora i općenito složenosti operacije, a tek kad smo uveli kruću hranu počeli su horori sa zagrcavanjem. Unatoč svemu tome David je dobivao na težini, vježbali smo što smo redovitije mogli - od boleština i bolnica to je teško bilo baš redovito provesti. S osam mjeseci je baš bio tu negdje kao Jan čini mi se i tek tad je čvršće prosjedio, a propuzao pravo s 11. Ovo ljeto kad je navršavao godinu dana puno je motorički napredovao tako da je nedavno njegov dr fizijatar veoma zadovoljno rekao da stiže vršnjake i da je u širim granicama normale. s 14 mj, dakle odnedavno hoda - ali onako nezgrapno nespretno pa ga još hvatam. I naravno lebdim nad njim i strepim. Almine strahove od pedijatricine čekaonice - ali i pomalo paranoične strahove od druženja (kućnih, u zatvorenom prostoru) s drugom djecom sve to imam - i još štošta drugo. Npr paniku. Ali s vremenom se to smanjuje i prolazi,čini mi se. Po prošlotjednom mjerenju D sad ima 8700g i 71cm. Vrlo vrlo je živahan, zovemo ga Žustri. Voli se igrati sa svime, najviše s onime što ima kotače. Govori MAMA TATA baba deda duda beba teta i prve slogove omiljenih stvari TA (za traktor) i KAM (za kamion)<
>Inače je bio jako dobar spavač (čak i uz to svoje hripanje), ali odnedavno primijećujem ovo što ste opisale - nešto kao noćnu moru, izvijanje neutješan plač i dozivanje MAMA kao da me ne čuje da mu govorim TU SAM, sve je OK". <
>Smiri se u krevetu s nama. Ja to još uvijek toleriram tj nisam došla do te faze da se odlučim na odvikavanje. Ali Nadice, dala si mi do
u ideju za poklon - na knjigu mislim, frendici koja stvarno ima te probleme s malom, a mala je 2godišnjakinja. Ja ću na to misliti malo kasnije.<
>Eto tako. Rado vas čitam i dalje! Vesele me i vesele vijesti o Denisu! I ako ima još tko ko zaviruje kao ja, nek se javi! link=lilypie.com][/link]DAVID, 29.07.2004.<i>Edited by: Munjek at: 16/10/05 23:36<
></i>

Ma super!!<
>AL kaj je vec toliko mjeseci proslo :seek <i></i>

...pa je, stvarno je divno naci nekoga na ovom podforumu i citati price "s istim predznakom" ... mislim, ja to uopce ne dozivljavam kao nekakvo odvajanje, kompleks ili frustraciju, nego stvarno mislim da mi "nedonosene" mame imamo puno vise toga zajednickoga za pricati... samo spomenes neke stvari i vec kuzis sto se time htjelo reci...<
>...nego, Munjek, mislim stvarno, ti se bas nisi zurila javiti .wink; <
>...ma, pozdrav Zustrom (fora nadimak) malom slatkom plavcu; fino, sve su teskoce uglavnom iza vas, i sad se samo volite i napredujte... <
><
>A podsjetila si me svojim postom na par stvari: <
>-prijateljica iz Zadra mi bila u posjeti, psihologica je, i sad bas pise magisterij nesto o razvoju djecice; ona ne zna cijelu pricu o Janu, a narocito kako je tekao njegov razvoj u prvih 6 mjeseci; nego mi je ovako usput pripomenula kako svi roditelji omalovazavaju vjezbanje, a ono je toliko jako vazno - za kasniji i psihicki i fizicki i svaki moguci razvoj i napredak... a to kazem jer sm o prosli tjedan bil na kontroli i u bolnici i kaze njegova lijecnica kako se vidi da sam s njim puno radila ... a ja stvarno jesam, tim vise i veselije jer Jan i dan-danas stvarno voli vjezbati...mislila sam da ona to onako, podilazi, poravnava, al eto, mozda i ne... vjerujem da su vjezbice jako vazne... <
><
>- a drugo - ovo sto kazes za Quote: dozivanje MAMA kao da me ne čuje da mu govorim TU SAM, sve je OK". e to si bas do
o rekla... jer, Jan napreduje stvarno super, toliko je jak, sad puze sve u 16, miliujardu krugova po kuci, sjedi preslatko i fino se igra, a stoji naravno i dalje...bas ga je milina gledati... i uglavnom do
o jede, uz malo zastoja s povrcem..siki i dalje, i svidja mi se sto ne pokazuje ovisnosti o siki- skoro da preko dana i ne trazi otkad smo poceli s nadohranom...a sitnis je i dalje (6600 g, 66 cm, na ulazu u 10. mj.) <
>...jedino se jos uvijek mucimo sa spavanjem; al sve bih ja to nekako i podnijela da nije upravo toga sto sam gore citirala... ne znam koliko se roditelja s tim bori, al mene to bas boli - stavim ga u krevet pored sebe, al kao da me nema... bas nista od utjehe ne koristi, ni milovanje po glavici, po o
vama, ruka na ledjima, pjevusenje, drzanje... to mi bas tesko pada... ono, nista od one prave, majcinske utjehe, on place kao da je sam na svijetu, kao da nema koga da ga utjesi... smrc<
><
>A tebi se, Nadice, stvarno divim... povremeno idem na stare postove i topice i svaka cast koliko si si truda dala za rasvjetljavanje problematike - no, vjerojatno sto se mora i nije tesko, sve je to bilo za pilence Denisa <
><
> <i></i>

Pozdrav, Munjek - i ja se sje&#263;am tvog topica od lani, mi smo rodile otprilike u isto vrijeme na SD, ja mislim da sam vidjela kad su tvog Davida spremali za Re
o dok sam se izdajala u bolnici. <
><
>David je stvarno super,
avo za hodanje. Moja curica - zove se Lea - je ro&#273;ena u 32. tjednu, sad ima 15 mjeseci, odnosno 13 korigirane dobi, propuzala je sa 10 mjeseci (8 korigiranih) ali još ne hoda, diže se i pomalo hoda uz namještaj ali mislim da smo još daleko od samostalnog hodanja. Brblja jako puno, zove mama, tata, baka, zna za hrpu životinja re&#263;i koje su i imitirati ih itd. Imala je oko 9 kila i 77 cm na zadnjem pregledu (sa 13 mjeseci). Mi isto puno vježbamo, i pratimo se na Goljaku &#269;itavo vrijeme.<
><
><
> <i></i>

Bok Mima, jesmo li mi pricale prije? Kao da se sjecam da mi je netko pisao tko je bio na SD-u. <
>Sad vidim i tvoj post i o plucnim bolestima i imamo dosta toga zajednickog. Nije valjda da smo i
onhiolitis odlezali u isto vrijeme? KAd se sjetim toga prosle zime, muka me uhvati. Bilo je to sredinom prosinca, nakon moje gadnije viroze David mi se to jutro skoro pa gusio u slajmu i nasa pedijatrica nas je hitnohitno slala u Klaicevu (jos nam je i taksi pozvala). Grozno je bilo, a tamo u sobi neke bebice od nekoliko tjedana s istom dijagnozom. Tad su me krenuli ucit onom lupkanju, istjerivanju slajma mehanickim putem, jel vi to radite? Kako sad Leica stoji sa zdravljem? David je moj zadnjih pet dana ponovno u velikom kaslju i bit ce opet na antibiotiku cini mi se. Danas smo vadili krv, a rezultati sutra. Sto se tice onog lijeka sto si pitala u tom drugom topicu, nikad cula. Nitko mi to nije spomenuo, a mi vec imamo dijagnozu kronicna plucna bolest. No do
o, sad sam skrenula temu, pa me vratite...<
>Puse i Janu, taj mi se zove
at! link=lilypie.com][/link]DAVID, 29.07.2004.<i></i>

Da, to sam bila ja. <
><
>Lea je
onhiolitis dobila u prvom mjesecu; pocelo je kao obicna viroza pa smo po noci zavrsili u Klaicevoj gdje je nisu ostavili jer su rekli da nije za bolnicu, ali smo drugi dan otisli na Sre
njak i tamo su je ostavili tjedan dana. Isto je sve bilo puno djecice sa
onhiolitisom, od toga jedna skroz mala beba. Jos je u bolnici zaradila i neku crijevnu virozu. Kad su je pustili opet smo nakon par dana zavrsili gore ali tada u dnevnoj bolnici. Eh, da, na Sre
njaku smo do
o naucili to 'lupkanje' tj. drenazu, sad je to vec tesko izvesti sa Leom jer se ne da. Jos je nakon toga proljetos imala jedan napad laringitisa. Ove jeseni je imala jednu upalu grla koja je prosla bez nekih drasticnih posljedica, a sad sa strahom ocekujemo zimu. <
><
> <i></i>

avo za Leu, cuvajte zdravlje! Nadam se sto bezbolnijoj zimi - za sve nas! I ja strepim od toga, ali nekako mi se cini da sto su veci i jaci to lakse ide. Evo ovo je prvi put cini mi se da ova viroza nekako prolazi bez uzasnog pistanja u plucima a to dosad nije bio slucaj. One obicne prehlade smo mi se u drasticnom obliku dobili, a onda mene nekad spopadaju (oni koji nemaju pojma sto sve nosi pojam nedonosce i mama nedonosceta) da sta sam u tolikoj panici od ljudi i - najgora šablonska izjava od svih - "ne smiješ ga držat pod staklenim zvonom"! Pa, moram, ljudi, to mi je dužnost i obveza. Čuvat ga od muka raznih - koliko god mogu. DO
o, ja se zalaufala, ali sve je to zato što tu znam da me do
o razumiju.<
>Nego reci Mima kakav je Sre
njak ko bolnica, koji su ti dojmovi? MIslim na ljubaznost, strucnost i dal smije mama bit s djetetom. Uvijek se s mukom pitam kamo otići ako neka hitnja bolnička nastupi.<
>A kako je Jan s plućicama i infekcijama? I jel imate kakvu do
u domaću preventivu? Ja pripremila sirup od borovih iglica za ovu sezonu. link=lilypie.com][/link]DAVID, 29.07.2004.<i></i>

Meni je baš teško uskladiti to drzanje pod staklenim zvonom i nekakvo normalno ponasanje i socijalizaciju - lani smo se nakon Leine bolesti zatvorili u pravu karantenu jer je krenula gripa, ona je izgubila na tezini u bolesti i jako smo se bojali da se ponovo ne razboli. Lea jako voli ljude i djecu i bas uziva kad nekuda odemo, super su joj djecji rodjendani sa hrpetinom djecice, a mi se bojimo virusa i zaraza <
><
>Dojmovi sa Sre
njaka su mi jako podijeljeni, bolnica ima do
ih i losih strana, pa cak je i doktor koji je lijecio Leu nekako hirovit i nekad je super ljubazan a nekad malo cudan. Sa djetetom se moze biti od 9 ujutro do navecer, s tim da te za vrijeme vizite potjeraju van iz sobe. Navecer se moze biti sluzbeno do sedam, ali zapravo se moze ostati i puno duze. Oni imaju i apartmane, i to dosta njih, i nisu skupi, ali nikada nema slobodnih. Meni je najgore bilo to sto su gore svi samo odmahivali rukom na to sto L. apsolutno nije jela za vrijeme bolesti i govorili da je to normalno za
onhiolitis. <i></i>

Ja sam s V. gore lezala u apartmanu pred 7 godina kada je on imao hripavac s upalom pluca+viroza. "Apartmana" je bio dosta velik, 2 kreveta+ stol, ne sjecam se za kupaonicu. Trajalo je 10 dana. Za bolnicu je bilo OK, svi su bili ljubazni, ja sam s njim isla na terapije lupkanja pluca i pazila sam na infuzije i antibiotike. <i></i>