Postao/la podocnjaci forever » 22 lis 2005, 20:51
Pozdrav,staramama! <
>...al de pliz promijeni nick dok si jos na ovoliko malo postova, a sve na nedonoscadi - mi cemo znati tko si i pod drugim imenom, samo nam migni. <
>...jer, imas duha, simpaticno pises, pa nekako nick bode oci...<
> <
><
>Bas kao sto kaze mima, svasta se iz tvojih postova da potpisati ...al to uopcenije cudno, jer svaka od nas je definitvno prozivjela slicnu pricu, narocito kod ovoga sa osobljem, sestrama i pedijatrima, odn. boravkom u bolnici...<
>Evo, upravo ovo:<
>Quote: Sramim se priznati ali bila sam totalno neinformirana o novorođenčadi uopće a kamoli o nedonoščadi do onda sam mislila da imam vremena i bila koncentrirana na pažljivo vođenje trudnoće<
><
>Ili recimo:<
>Quote:Ispričavam se na ovako dugom postu ali trebalo je ispričati sedam mjeseci.<
><
>... ja sam se na forum ukljucila kad je i Janu bilo oko 7 mjeseci, i prvo sam isla istresti sve neispricane price (na Porod, 0-1 i jos kojekuda) kojih se nakupilo za to vrijeeme...jer, prolaze dani, uhvacena si u zrvanj totalno nepredvidjenih, novih okolnosti, a jos nisi prozivjela ni ono sto se u bolnici dogadjalo - jer, nije bilo vremena (tek sto dijete ojaca, dobije potrebnu gramazu, eto ti dojenja, eto problema, izdajanja itd...)<
><
>No, vidim da je s tvojim bebejcem u stvari situacija super. Mislim, kazes i porod je bio dobar, malisa je imao finu kilazu, apgar super... pa onda, dobio je 1 kg prvi mjesec, a i sada fino tezi...svaka cast! Moj J je isto rodjen u 34. tjednu, al 1660 g, apg 8/10, inkubator 10 dana...<
>Uglavnom, bas zato sto ti mali super napreduje, mislim da bi se trebala pokusati vise opustiti..malo previse strepis oko svega, a objektivnih razloga stvarno nema... jedna od mojih razbijenih predrasuda o bebama je upravo o njihovoj otpornosti i volji za opstankom - oni su svi toliko zilavi i otporni, puno vise nego sto si mi mislimo... hocu reci, oni uvijek nekako ukazu ako se nesto sprema, ako nije u redu, a onda treba reagirati... moj J je stvarno bio prvih mjesec dana kao, ne znam, mala mokra mackica , al stvarno se nisam
inula zbog te krhkosti ili necega drugoga... ne bih htjela ispasti nesto prepametna, al i dan danas sam skroz opustena i lagano ga pratim kako napreduje...<
><
> Sto se tice prljavstine i toga - jos u bolnici su mi sestre govorile kad sam donosila izdojeno mlijeko u svojim bocicama (jer npr. nije bilo dovoljno njihovih steriliziranih) da je vazno kakva je hrana, a ne "spremnik"... ono, neces sad ne prati posudu, al nema razloga za paranoje od kojekakvih zaraza i sl.<
>Treba ih pripremati za real world...<
><
>A kad puzu onda krece rusvaj! Treba neko vrijeme da se prvo naviknes na to diranje svega is vacega, al ide... mi smo izbacili tepih, j puze po parketu, al smo dio dnevnog boravka oblozili onim puzzle kockama (svaka kocka 30puta30, 16 kom., s likovima zivotinja,
ojevima i sl.). Pokazale su se super jer su topla povrsina, lako se odrzava, a dijelovi se mogu skidati i glockati...sestra je u sobi svoje kcerkice cijeli pod oblozila tim kockama, skroz kao tepih...<
>U principu ljudi ne ulaze obuveni, al ne mozes sad kad su veca okupljanja sad tu nesto fantazirati - udju u cipelama, po
ises i to je to... svaku vecer o
isemo pod, a recimo svaki drugi dan usisavamo...<
><
>Ono za gljivice ne znam, nemam iskustva, isto tako i za cijeplenje, mada mislim da J svejedno necu dati cijepiti.<
><
>A zeljezo smo pili u obliku Legofer sirupa - spricom smo mu ustrcavali... nije ima tvrdu stolicu, cak stavise, bas mekanu... jedino je kakica bila strasne tamnozelene boje i ono, fest smrdljiva... <
><
>Za hranu se moras jos malo strpiti, svakako ce jos reagirati - i odbijati, i prihvacati, i ne kakati po par dana, i po par puta dnevno.. stvarno malo duze traje proces prilagodbe... i ne treba se
inuti... <
><
>Munjek, J jos nema
acu i seku... spomenula sam to jer teze je roditeljima kad je ukuci dijete koje ide u jaslice, vrtic ili skolu, pa znas, uvijek nesto dovuku kuci, tako da beba moze biti ne znam kako otporna, al opet navuce kojesta...<
>Nego, po kojim se ti podforumim skitas... nisam jos nigdje vidjela tvoj nick...<
><
>A evo i alme nakon nekog vremena, <
>Stvarno tvoja mala mlijekoljubac , sjecam se da si pisala vec o tome. A, valjda sve to ide svojim tokom, onako kako treba... Glavno da se ona sprema za utrke i reli , a ko ce misliti na krutu hranu...<
>Inace, mi issto dajemo vitamine (mislim, tek 3 dana), pisala sam na Bubini sam...<
><
>Hm, ovi postovi se bas lako oduze...<
> <i></i>