Mala Anđela

[lunahor]

mozda se petljam gdi mi nije mjesto, al redovito vas citam i mislim na sve vas <
>slican problem s hranjenjem imamo i mi. moje cure nisu nedonoscad al jedu jako malo , zara jedva 100 ml po o
oku adaptiranog hippa 1, uglavnom oko 70 ml a ostalo zlicom il u snu, a stara je skoro 5 mjeseci,.<
><
>znam da nije za usporedbu al hocu reci da mozda nije problem kaj ti jede po 100 ml, ak dobiva na tezini i s tom kolicinom. malo je bolje stanje s mlijecnom kasicom, tu pojede puno vise, oko 180 -200 rizolina i sl.dobiva na tezini oko 600-700 gr na mjesec, tu kolicinu jede od svog drugog mjeseca i to svaka 4 sata.rijetko navucem na 500 ml dnevno.<
>sretno <i></i>

Za sada još ne stvaramo paniku jer bilo kako bilo Anđela nekako jede. Ipak, ukupna dnevna količina mlijeka koje pojede jedva da se "dovuče" do 400 ml, a to su tek dva (ili u najboljem slučaju tri) prava o
oka za njezinu dob. Njoj je sada već četiri mjeseca i sedam dana, odnosno oko dva i pol mjeseca korektivno, teška je pet kilograma i visoka (ili duga) 565 mm. Nismo joj kontrolirali težinu nekih 10 dana, ali mi se čini kako su joj o
aščići zadnjih dana malo manje bucmasti nego prije 15-ak dana. Ako se pokaže da unatoč ratu oko hranjenja dobija na težini nemamo razloga paničiti, ako ne...bumo videli. <i></i>

[nadicab]

ni za živu glavu ne uspoređuj njezino papanje s djecom njene dobi!! Moj Denis NIKADA nije jeo primjereno njegovoj dobi. Pedijatrica je rekla: glavno da dobiva, nevažno koliko!!!<
>Prestanite s s time opterećivati ako ona napreduje (pomalo, ali ipak). <
><
><i></i>

slazem se s nadicom. ne stvarajte probleme gdje ih nema. marta danas ima skoro 20 mjeseci i 10,5kg. nikad nije pojela o
ok normalan za njenu dob, ali jede redovito i koliko joj treba. glavno da uvijek pojede nesto. mlijeko pije dva puta dnevno po 120ml, ali zato voli sok. mozda se ne drzimo svih uputa, no trudimo se da jede sto zdravije i ona tako napreduje do
o. izgleda zdravo, a takva i jest (izuzev poteskoca s motorikom).<
>nikad je ne usporedjujem s drugom djecom i ne gledam u tablice o pravilnoj prehrani sve dok napreduje do
o.<
>pozdrav martina mama <i></i>

Hvala na savjetima. Osobno me ne za
injava najviše količina koju ona pojede nego način na koji to čini. Kad bi se prepustilonjoj na volju mislim da ona nebi pojela ni grama, jer čim osjeti okus mlijeka u ustima ona pravi grimase i izvodi sve moguće manevre da izbjegne hranjenje. Mislim da je važno izgurati još mjesec dva dok ne krene ozboljnije s dohranom. Tada će nadam se već naći nešto što će joj prijati i biti korisno. <i></i>

[nadicab]

da li ste vi iz Zagreba? Da li vam je netko pokazao ispravan baby handling? Ako si zainteresiran, nudim ti se to pokazati. To zapravo i ne bi trebao biti stvar tvoje želje ili ne, jer o tome veoma ovisi daljnji napredak tvoje Anđele (ne pretjerujem, zbilja znam što govorim) <
><
><i></i>

Moja glavna i jedina želja (barem trenutno) jest jedino i isključivo Anđelin napredak. Prema tome vrlo rado prihvaćam svaku moguću pomoć pri tom. To je i bio jedan od osnovnih razloga što sam se uključio u ovaj Forum. Nažalost ne živim u Zagrebu već do
ih 300 km JZ od metropole. Ipak u ovo informatičko doba mislim da udaljenost od 300 km i nije neki problem. Da budem iskren čak niti ne znam što znači pojam baby handling (osim doslovno "držanje bebe" ili slično), pa se nadam da ćemo naći nekakav način da taj problem rješimo pa barem improvizirano. <i></i>

[alexandra]

na tom podrucju nisam takav expert, kao nadica, ali buduci da od nje dugo nema odgovora, samo ukratko, onoliko koliko ja znam. (nisam sigurna, ali mislim da je nadica ranije spominjala i neku video kasetu, pa mozda da joj posaljete mail, da je podsjetite, buduci da niste u zgb) ja ne znam sve o baby handlingu - jos doslovniji prijevod je "baratanje bebom", a u stvari to i jest to. radi se o ispravnim polozajima skroz malih neurorizicnih beba u svakodnevnim aktivnostima, kao sto je kako ih nositi, kako ih previjati, kako ih hraniti, kako ih stavljati u krevetic i sl. ovako je to tesko objasniti, a mislim da su neke stvari univerzalne za sve bebe, dok se neke trebaju ipak prilagoditi specificnostima (npr. sasu smo nosili vecim dijelom okrenutu od sebe - sto se preporuca za sve bebe, a ako je bila na ramenu, trebala je uvijek biti na mom lijevom ramenu, da glavicu okrece na desno - to je pak bilo samo za nju, a ne nikako primjenjivo za ostalu djecu). poduku o baby handlingu smo dobili od naseg fizijatra - tocno na
ojano sto i kako se smije, sto i kako se ne smije i toga smo se prilicno slijepo pridrzavali, jer nam je rekao da je to jako bitno. ako ne uspijete doci do nadice ili ako to nema na kaseti, predlazem vam da svakako pitate svog terapeuta, on bi to ipak trebao znati.<
>nadam se da ugodno provodite ove blagdane i zelim vam puno srece u novoj godini, a nasoj andjeli velika ledena pusa iz zagreba od sase, tate i mame <i></i>

Hvala (na informacijama i do
im željama). Pozdrave uzvraćam preporučeno. Vjerovali ili ne zavidim vam na hladnoći. Ovdje kod nas u Dalmaciji vrlo rijetko imamo ugođaj bijelog Božića, no ove godine je to prava katastrofa, kiša bljuzga, blato na sve strane... vjeruj mi hladnoća nije najgora opcija. <i></i>

[nadicab]

pa zar ni na kontrole u Zgb ne dolazite? Ako ne, daj neki prijedlog <
><
><i></i>

Do sada smo sve preglede i kontrole obavljali u Splitu. Kao što sam već prije rekao Anđelino opće stanje je od rođenja pa sve do izlaska s neonatologije bilo vrlo zadovoljavajuće. Moj prijatelj (koji je doduše anesteziolog) skupa s liječnicima koji su je vodili detaljno je pregledao sve nalaze i nije bilo niti jednog patološkog. Tako sam ja laički pomislio kako Anđela neće zahtijevati nikakav poseban tretman. Naime svi su mi, uključujući većinu liječnika i ljude koji su imali nekakva znanja o ranije rođenim bebama ili su sami rođeni kao nedonoščad, govorili kako je većina problema i neizvjesnosti iza nas i da će Anđela čim stigne svoje vršnjake po težini nastaviti napredovati bez ikakve razlike. I sve vrijeme ležanja na pedijatriji u Splitu gdje je završila zbog upale uha nitko nam nije ukazivao da bi nsmo trebali očekivati neke probleme. tek kad joj je na UZV mozga pronađen "ožiljak" liječnik koji ju je vodio doveo je to u vbezu s njezinim nemirnim ponašanjem i propisao joj terapiju Pfenobarbitonom. S njega se ovih dana skida. Dok je bila ne pedijatriji na njoj su redovito obavljane sve potrebne pretrage, a one koje se zbog ovoga ili onoga razloga nisu mogle obaviti u bolnici obavili smo privatno (npr. EEG - možda je malo žalosno, ali je istinito da u 21 stoljeću u Splitskom KBC-u ne možete napraviti EEG, barem ne uvijek). Na zadnjoj kontroli kod fizijatra (dr.Jukica) njen napredak je bio zadovoljavajući, a slij3deća kontrola je tek za tri mjeseca, što nas je ohra
ilo, jer držimo da bi u slučaju nekih problema kontrole bile češće i intenzivnije. Jednako je tako na kontroli kod neuropedijatra nalaz bio uredan, a ožiljak koji je bio vidljiv na UZV mozga prije dva mjeseca sada se povukao. (Ne znam jesam li se do
o izrazio, u svakom slučaju na zadnjem pregledu mozga nije pronađen nikakav ožiljak niti promjena.) S druge strane, osim onih problema s hranjenjem, a i to se je u zadnjih nekoliko dana stabiliziralo, premda ni danas ne jede s užitkom, Anđelin napredak na svim poljima je više manje uredan. Ovo je moje prvo dijete pa je ne mogu analitički uspoređivati s drugom djecom, ali onako općenito gledajući ona već fino komunicira s okolionom, smije se naglas, lagano guguće, prima igračku, doduše malo nespretno... Dakle kad se sve skupa z
oji ne nalazim nekog posebnog razloga zbog koje bi trebalo dolaziti u Zagreb. Naravno, uvijek postoji mogućnost da u Zagrebu ima više i boljih specijalista nego u Splitu, no za sada mislim da mogu imati povjerenja u liječnike koji su je vodili. E sad, na koji način mogu doći do informacija o baby handlingu, osim kod slijedećeg pregleda. Bilo je, kao što Aleksandra reče, govora o video kaseti, iako ne znam je li riječ baš tom. Možda bi mi mogla preporučiti i nekakvu literaturu ili sl. U krajnjem slučaju ni moj Dolazak u Zagreb nije nikakav problem. Ionako sam poslom svako malo put gore. <i></i>

[martina mama]

dragi tomislave,<
>moja marta je rodjena u splitkskom rodilistu, proboravila cetrdeset dana na neonatologiji i otpustena s uputom fizijatru i neuropedijatru. njen neuropedijatar je dr resic i njen princip je da ne govori nista i ne daje objasnjenja dok ne vidi da roditelji pocnu pitati. martin nalaz je od pocetka bio jasan jer ona ima relativno ozbiljno ostecenje. ipak dr resic nije nasla za shodno uputiti nas na fizijatriju u zagreb. mi smo proboravili pet mjeseci na fizijatriji u splitu i vodila nas je dr jukica koja je cijelo vrijeme tvrdila kako je marta ok i kako je u granicama za svoju dob. onda je na trecoj kontroli pocela vrtiti glavom. kad smu ju pitali sto nije u redu, rekla je da marta nije napredovala dovoljno. onda smo pitali sto nam je ciniti. treba li mozda promijeniti program vjezbanja jer nam je bila rekla da vjezbano 3X20min dnevno i to obje strane tijela jednako iako je marta od pocetka imala izrazen problem desne strane. d. jukica nam je rekla da malo eksperimentiramo. ja sam joj rekla da je to isto kao da ti lijecnik da bocu tableta i kaze da malo eksperimentiras s dozama. tada smo odlucili otici od dr. jukica i dospjeli kod dr polovina u zagrebu. zao mi je jedino sto nismo odmah isli. vise nikad nismo imali pitanja vezanih za terapiju jer nas lijecnik vodi racuna o svakom milimetru martinog napredovanja. moj savjet je da se maknete iz splita da vam netko napravi tocnu procjenu sposobnosti i stanja vaseg djeteta i odredi adekvatnu terapiju. to vas kosta jedan odlazak u zagreb i da budete mirni. ja vam zelim da andjela ne mora uopce vjezbati i da joj sve ide do
o. no nije uvijek tako i neka djeca trebaju svesrdnu pomoc roditelja i lijecnika da bi napredovala. ako andjela treba terapiju, onda split iz mog iskustva nije mjesto na kojemu cete i dobiti tako vam potrebnu pomoc. iz tvopg pisanja pretpostavljam da andjela nije dijete s visokim rizikom, ali uvijek i kod najmanjeg rizika postoji vjerojatnost da uz losu terapiju stvari krenu naopako. zato glavu gore, put u zagreb, ljubljanu...gdje god mislite da cete naci bolje odgovore na vasa pitanja. ovdje ima puno ljudi koji posjecuju razne lijecnike i mozes pitati za njihova iskustva. zelim vam puno uspjeha, hra
osti i strpljenja jer to je vase dijete i samo mu vi mozete pomoci. da je po dr. jukica onda bi moja marta danas hodala i imala cere
alnu paralizu. ovako jos uvijek zivimo u nadi da se to nece dogoditi jer cinimo sve sto mozemo da tako ne bude. i sto je najbolje ide nam jako do
o. dr. resic kaze da smo napravili cudo. nije cudo, nego smo se ubili od rada samo zato sto je to nase dijete. sretan bozic i puno uspjeha!!! <i></i>

[nadicab]

nisam uspjela shvatiti koliko je Anđela stara, ja sam shvatila da je tek par mjeseci <
>Jedna od karakterističnih stvari koje ti nitko niti ne kaže niti ti pokaže (jer ne zna) jer kako takvo dijete dizati iz ležećeg položaja. Neurorizično dijete se ne podiže tako da ga se obuhvati ispod pazuha, nego ga rotiraš i postranično dižeš. Tako ga i spuštaš i na taj način svaki put (a toga u jednom danu ima xx) kada ga uzimaš na ruke i spuštaš radiš vježbu. Pelene se mijenjanju na drugačiji način, dijete se nosi na specifičan način, a i položaji hranjenja su malo modificirani. Uvije moraš paziti da su joj laktovi ispred ramena tj. na taj način dobivaš rukice napred.<
>Kada se odlučiš doći u Zgb, javi se. <
><
><i></i>

Evo nas opet nakon malo duže pauze . Prvo mi je grom spržio modem:"> , onda je došla nova godina... Svima unazad želim sretan Božić i novu godinu . Anđela je više manje OK. Bila je nedavno kod uokulista i sve štima. Papanje joj još uvijek nije najomiljeniji sport, ali jede 4-5 o
oka po oko 100 ml, što i nije tako loše. <i></i>

[alexandra]

ja strpljivo cekam vijesti o andjeli, mada pretpostavljam da bas nemate previse vremena za pisakaranje. a i ovo s gromom je malo bad luck. <
>drago mi je cuti da sve ide kako treba i da andjela koliko toliko jede. bitno je da jede, a kad jos malo poraste ukljucit cemo je u klub mrsavaca i mrsavica u kojem su trenutno, koliko mi se cini, denis, marta i sasa. i nista joj nece faliti. <i></i>

Nema veze, mršavice su ionako danas u modi. Osim toga, budući da se je mala razmazila do krajnjih granica i treba je po cijeli dan nositi na rukama, da je još par kilograma teža tata bi mogao mirne duše dati otkaz u firmi i posvetiti se fizikaliji kod kuće. Inače je već postala prilično "razgovorljiva", (doduše za sada komunicira isključivo samoglasnicima, ako se to tako može nazvati), pa se zna i po pola sata "svađati" sa svojim medićima. Što se klope tiče, sada se je pomirila sa aptamilom 1 premda svaki o
ok, osim onih u snu, predstavlja test nervne izdržljivosti za mene i mamu. Svako hranjenje zaspočinje upornim odbijanjem uz plač i izbacivanje dudice iz usta. To traje 5-10-15 minuta, kako kad, a onda kad shvati da ni mi ne odustajemo pomiri se i pojede, u zadnje vrijeme vrlo često sve što bude u boci, tako da joj se o
oci kreću od 90-14 ml. (Moram priznati da ovi od 14 ipak predstavljaju uvjerljivu manjinu.) Naime čovjek ne zna kako tempirati o
ok. Kad joj spremiš 110-120 pojede sve i kao da traži još, a kad joj napraviš 150-160 pojede 70-80-90 pa polovinu bacimo. Nije da je to što se 70-80 ml mlijeka prolije nešto važno, ali je blesavo.<
>Inače, pošto je ona sada već napunila 5 mjeseci (minus dva) pitam se je li možda vrijeme da se prebaci na aptamil 2 ili da još ostanemo na jedinici. Ako netko ima mišljenje neka mi javi. Također me zanima što mislite o dohrani. Do sadasmo joj davali malo sokića i kašica, ali to se je sve svodilo na
ljanje i pljuvanhje pa jedva da bi pojela pola žličice. Ni mljeveni keks Plasmon nije ju pretjerano oduševio. Kad je vrijeme za juhice i slične stvari? Problem je s njom što ona praktički ne podnosi ništa što joj se stavlja u usta, uključujući i čaj, pa joj svako malo ušpricamo malo s špricom, jer mislim da nije "normalno" da ne uzima gotovo nikakvu tekućinu osim mlijeka. Eto, budući da sam malo pauzirao, sad vam ostavljam malo duži post, pa se nadam da će mi netko odgovoriti u vezi s mojim upitima, ali i čisto da komuniciramo.<
>P.S: zaboravio sam jednu stvar koju želim pitati već dosta dugo. Želio bih nekako ovdje ubaciti i sliku svoje malene pa me zanima kako to napraviti. Hvala. <i></i>

[IvanaiLaura]

Ima nas još malih slatkih mršavica. Moja Laura je teška oko 4 i pol kg, aduga oko 60 cm, a danas joj je točno 7 mjeseci (4 korektivno). Skroz je mala, ali lice joj odaje koliko je stara. Nije mi to baš bitno jer ona svoje popapa svaki dan(oko 500 ml), pokazuje apetit i ljuti se ako joj ranije izvadim bočicu. Mi smo još uvijek na jedinici (Bebimil). Na kutiji piše da se dvojka daje tek nakon 4 mjeseca. Svako adaptirano mlijeko ima različite mjesece kada se prelazi sa jedinice na dvojku pa ti savjetujem da pogledaš i pridržavaš se toga. Nama je dr rekao da je bolje i pričekati nego prerano prijeći na dvojku, jer je ona malo teža za probaviti. A što se dohrane tiće mi slijepo slušamo našeg neonatologa. Njegova preporuka je da sa navršenih 4 mjeseca počnemo sa sokićima, 2 tjedna, a potom sa kašicama. Tjedno jednu do dvije nove namirnice da se mala navikne, a i da se vidi nije li možda alergična na koju, tek potom mogu se mješati dvije i više namirnica. Meso, juhice ...dolazi tek poslije 6, 7 mjeseca.Ja ti savjetujem da kupiš Bebe-kuharica (to je posebno izdanje, ja sam baš neki dan kupila jer mi počinjemo ovaj tjedan).Tamo piše baš sve o dohrani plus što ima i gomila recepata. Sve u svemu, ne morate baš previše žuriti, redije se posavjetujte sa pedijatrom, pogotovo što Anđela odbija papati. <i></i>

[alexandra]

bas fino da si nasao malo vise vremena za duzi post. to sto je andjela razmazena, to je skroz normalno i uostalom bas vas
iga, imat ce dosta vremena u zivotu da ne bude maza. osim toga ja jos nisam upoznala dijete koje nije razmazeno (neka mi nitko ne zamjeri), samo mi se cini da mi roditelji s malo kompliciranijom djecom to nekako lakse priznajemo i prevaljujemo preko usta ili tastature .<
>vase hranjenje me neizmjerno podsjeca i dalje na nase odiseje s mlijekom. jedina pomoc su jaki zivci i puno strpljenja. <
>a sto se tice mlijeka i dohrane evo naseg iskustva pa vidi da li ti nesto moze pomoci:<
>do 5. mj. je bila na HIPP pre, onda smo presli na HIPP1, a s godinu dana je presla na HIPP2 (sad povremeno ubacujem i HIPP3) - razlog sto je ja jos uvijek drzim na adaptiranom mlijeku i drzat cu je do 3. godine je to sto ni ja ni njen tata ne mozemo piti kravlje mlijeko (mucnine, proljevi i sl.) pa su mi preporucili da ni s njom ne eksperimentiram do trece godine jer bi mogla imati iste probleme. inace je, koliko sam ja uspjela skuziti, pravilo da se na "jace" adaptirano mlijeko prelazi kada beba "trazi jos" i izgleda kao da nije dovoljno sita nakon o
oka ili trazi cesce o
oke nego uobicajeno. no to kod sase nije slucaj, a vjerujem ni kod andjele, pa sam se ja vodila uputama s kutija, od kada se koje mlijeko moze piti. <
><
>s dohranom sam isto pocela kasnije negdje od 7. mj. zivota, sa zlicom je odmah pocela borba i traje do dana danasnjeg, jer ni ona, kao ni andjela, ne voli nista u ustima (osim svoje ruke) i jos nisam uspjela primjetiti da joj se bilo koja hrana posebno svidja i da je voli.<
><
>pocela sam dohranu s grisolinom i rizolinom, onda smo uz to uvodili HIPP nocne kasice (za koje bih mozda mogla reci da ih voli), a onda pomalo (po uputama s kutija) i cokolino, keksolino i druge papice. jedno vrijeme je sve cvrste o
oke jela HIPP (meso, povrce, tjesteninu) sto mi je bilo izuzetno prakticno (mada prilicno skupo), a i znala sam sto je pojela. onda je odlucila da to vise ne zeli, sada rucak jedemo kuhan, ali obavezno "zacinjen" vocnim jogurtom, a jos uvijek voli jesti HIPP nocne kasice, vocne kasice sa zitaricama i HIPP deserte. <
>uglavnom, prehrana nam je jos uvijek borba i dosadan posao. <
><
>sto se tice tekucine i pijenja to sam primjetila da je kod sve djece prilicno individualno. uglavnom, pedijatrica mi je rekla da dok je samo na mlijeku, nema potrebe za dodatnom tekucinom, jer je 80% adaptiranog mlijeka voda. sasa isto ne voli piti, ali sada sam vec skuzila pa se ne nerviram: ljeti pije, zimi ne (mozda 0,3 vode ili caja dnevno) i pije kad je bolesna i ima temperaturu. to mi se sad cini sve ok, tj. ocito ima svoju regulaciju i kad je stvarno zedna onda pije. a vec sam upoznala i podosta klinaca (bez ikakvih problema), koji jednostavno ne piju, osim u rijetkim prilikama pa su cili i zdravi.<
><
>a u vezi slike, tu ti ja slabo mogu pomoci jer sam tele, najbolje da odes na podforum "pitanja", tamo vec imas dosta toga o tome, a mozes i ti sam postaviti pitanje sto i kako. odgovor ces dobiti expresno od nasih moderatorica. <
><
>pusa andjeli <i></i>

Zadnji izvještaj: Anđela je stara 5,5 mjeseci, teška 5800 grama, duga (visoka) 64 cm. Jede oko 550 grama dnevno i "grinta" sve u šesnaest. <i></i>

[martina mama]

Bravo sa Andjelu!!!!<
>Neka ona samo grinta, a vi morate biti strpljivi dok to grintanje ne prestane. <i></i>

Evo mali post tek toliko da se javimo (i popnemo malkice na "top ljestvici"). Anđela je O.K. Lagano počinju problemni sa zubićima, odnosno desnima, pa to ionako prisutan problem hranjenja samo pojačava, ali na to smo već naviknuli. Inače solidno prihvaća kašice od banane, dok mrkvu i jabuku ne šljivi ni stručno. Skužila je donekle i čemu joj služe ruke, pa tako već sama koristi svoju igračkicu za desni (premda, istini za volju, najčešće promaši usta). Smije se naglas, a plače još glasnije... Eto toliko.<
>pozdrav svima. <i></i>

[Lidija]

Tomislave, cujem da imas nekih zelja po pitanju topica, premjestanja/kopiranja. Hajde mi se javi na lidija@mameibebe.net da vidimo o cemu se radi. <i></i>

Iako smo se već prabacili na nekje druge podforume ("Grupe potpore" i sl.) reda radi ostavljat ću i ovdje poneki post za sve one koji preferiraju "Nedonoščad". Dakle, Anđeli je sada 10 mjeseci (korektivno 7). Teška je nešto više od 7 kg. Od svega što ispušta iz usta još uvijek je jedino razumljivo ono "tata". Sve ostalo je lavina suglasnika, samoglasnika... Zna mahati ručicom na "pa-pa", a upravo uči nekakve "spretnosti" koje mama naziva "tasi-tasi-ta-na-na" (što god to značilo). Za sada je dobila dva zuba, ali su joj gornje desni tako nabu
ikle da će kroz idućih par tjedana nešto morati izniknuti. Liječnica misli da će to biti očnjaci. Bit će tada pravi mali vampir. Jede još uvijek pretežno "na silu", ali ipak iz dana u dan otkrivajući nove okuse, otkriva kako joj se neki od njih i sviđa. Od standardne hrane sviđa joj se piletina sa sirom, rižom i još ne znam čim, a prilično do
o papa i juhu od povrća. Od slatkiša najdraži joj je Kinder pingvin.<
>Eto toliko za ovaj put. Vidimo se još ponekad. <i></i>

Jako dugo nisam bio na ovom forumu, a primjetih da se topic sa mojim anđelom još uvijek nalazi tu negdje, pa odlučih nabacit riječ-dvije za one koji nas se još uvijek sjećaju. Mala Anđela za dva tjedna napunit će tri godine. Mogu sa radošću reći da je to potpuno zdravo dijete, doduše prilično živo i nemirno, ali tko uopće želi mirno dijete!? I dalje je mala mršavica od svojih 12 kilograma. Prije nekih pola godine smo otklonili, vjerujem, i zadnju dilemu. Bila je u pitanju sumnja na neurofi
omatoza, al nakon magnetne rezonance, te su sumnje uglavnom otklonjene. Njezin mali
aco Domagoj koji se rodio sa četiri i pol kilograma ju je već gotovo dostigao u težini, pa Anđela više nije tako superiorna u međusobnim okršajima. Uglavnom je prilična buka i živi nered u kući sa njih dvoje, ali to je nešto što zapravo predstavlja onu pravu radost i atmosferu u kojoj nikad nije dosadno.Eto tako, neću nikoga previše gnjaviti. Pozdrav svima i znajte da nisam zaboravio sve vaše savjete i potporu koju se nam davali kad nam je bila najpotrebnija.<
>Bok! <i></i>

[Mrgudica1]

Quote: I dalje je mala mršavica od svojih 12 kilogramai moja je te kilaze a nije nedonosce a isto 3 g ja te se sjecam i cesto mislim na vas <
><
><
><i></i>

[nadicab]

ma super, kako je lijepo citati happy end!!!<
>Mali savjet - provjeri da njena zivost nije u domeni ADD, cisto da budes miran zbog skole u buducnosti - eto, ja sa srenjim svojim djetetom imam dosta problema sto se skole tice oko toga <i></i>

[Ivy26]

Volim kada život piše priče sa sretnim završetkom moja zabica 2002.<
><
> A life may last for just a moment, but memory makes a moment last forever!<
><
><
><
><i></i>

[Bubidea]

Jako sam sretna zbog vas i ovakvog sretnog završetka BRUNO 28.01.99.<i></i>

[TmamaKiN2]

ja sam ovo tek sad procitala od pocetka do kraja i zaista sam sa suzama (od veselja) procitala ovaj sretni zavrsetak, tako mi je drago da je curetak porastao i da je sve u redu kao i to sto ima i drustvo <i></i>