Pozdrav svima
Tako sam sretna što sam vas tu našla, već danima surfam netom i samo me lijenost spriječila da se registriram
Uglavnom, 13.3., u 29. tjednu trudnoće sam rodila (prije toga bila hospitalizirana u 26. tjednu zbog opasnosti od preeklampsije - visoki tlak, proteini u urinu), dijagnoza:parcijalna abrucija placente. Muž me odmah odvezao u bolnicu u Zaboku, oni odmah stavili u rađaonu i prvo mi stabilizirali stanje (tlak mi je užasno pao, gubila sam se zbog velikog gubitka krvi).
Doktor mi je došao objasniti situaciju i onda sam čula najgoru rečenicu u svom životu "Sad se trudimo spasiti vas, a s malim... ne znamo..."
Inače, imam 31 godinu, i stvarno smo dugo pokušavali zatrudnjeti (nije bilo realne prepreke osim jako stresnog života) i ova nam je trudnoća bila dar s neba.
No da skratim, Teo se rodio, 1510g/41cm, nije prodisao samostalno već je oživljavan, a pedijatrica je cijelim putem do Rebra u kolima hitne pomoći glumila respirator...
Radili su odmah UZV glavice, pokazao je krvarenje 2. stupnja, no njegov su najveći problem bila nerazvijena pluća. Naravno da je bio na respiratoru, 7. dan su ga skinuli s njega, no za 3 dana su ga opet stavili i bio je na njemu sve do prije tjedan dana (znači do negdje mjesec dana života). Sad diše samostalno, ima maskicu s kisikom uz glavicu (rekli su da mu daju samo pola litre, što god to značilo
)i prebačen je na postintenzivni odjel, više nije u inkubatoru, u krevetiću je.
Nisam napisala da je odmah poslije poroda pao na 1210g, no jučer je već bio na 2200, fino dobija na težini, jede 45 ml po obroku. Mokri od početka uredno, bilo je malo problema sa zrakom u crijevima (bojali su se da nije kakva bakterija, al hvala Bogu nije bilo ništa strašno).
Rađena su mu dva pregleda očiju, 9.4 kad je sve bilo OK (odnosno nije bilo naznake retinopatije) i sad u srijedu kad nije bilo proširenja krvnih žila ali se, citiram, "pojavio greben". Što to znači?
Ja sad nisam sigurna jel to znači da ima problema ili da je u opasnosti ili je to normalno?
Inače sam totalno izgubljena, inače jesam vrlo, vrlo pozitivna osoba (i uvjerena sam da nas je to održalo oboje na životu), no kao da sad polako tonem..
Iako je najgore neznanje, što više čitam o mogućim posljedicama, više shvaćam da zapravo ne mogu biti spremna na sve što nas čeka...
Nemam ni inače iskustva s malom djecom pa ne znam jesu li neke njegove reakcije i ponašanja oznaka dobrog stanja ili situacije za zabrinut se
I jedna sam od onih mama koja se samo, kad je s njim, koncentrira na to diše li on, rade li senzori (sad ima samo ono crveno svjetleće na ruci) i ako slučajno (obično kad se rasteže) vrijednosti na monitoru nestane ja ga odmah otkrivam i gledam diže li se trbuščić
Znam da je svako dijete individualno, ali što mogu očekivati?
Sve što meni govore (a iskreno ja i ne znam baš što pitati) jest da se sad koncentriramo na dobijanju na kilaži i na rješavanju sekreta iz pluća kako bi mogao početi papati na bočicu i onda ići doma.
Imam li razloga za brigu? Da postoji neko veće oštećenje bi li mi već sad na neonatologiji išta rekli? Ili se sve saznaje tek kad beba izađe iz bolnice?
Nadam se da vas nisam udavila
idem sad prosurfat malo po forumu da se snađem gdje je što
p.s. Vjerojatno zvučim ko neka ludača, inače sam vrlo smirena osoba, vječiti optimista, al sad osjećam ko da gubim tlo pod nogama... Da bi drugog dana opet stavila svoje ružičaste naočale i zahvaljivala Bogu na ovakvom poklonu
Jer Teo i znači "dar od Boga" a nama to u svakom slučaju i je