Opet kod tete Zorane... Nakon što smo se dobro nasmijale iz mog djeteta
, rekla mi je da nas ne treba gledat svaki tjedan, nego se vidimo za dva tjedna ...
Luka sve radi školski. Puzanje sve bolje, sve više diže guzu, iako to još nije posve visoko četveronožno, ali nema razloga ispravljati. Klečanje - slab je u trbušnim mišićima pa se šverca i naslanja trup na podlogu pred kojom kleči, pa ga trebam zadržavati u klečećem položaju malo udaljenog od prepreke, da ojača, ali bez forsiranja. Dosta brzo ustaje iz klečećeg, i faze mu se preklapaju (puzanje-stajanje-hodanje). Iskorak - školski, ne treba facilitacija, samo paziti da i dalje radi kako treba. Stajanje - nesiguran je, noge su mu gumene, malo izvrće stopala na unutarnji rub, ali ne prelazi u patologiju i mogu ga pustiti da stoji, samo bez forsiranja... Uglavnom, sve je super.
Što se kilaže i prehrane tiče, vrtimo se oko sedmice (7 kg), jede kašasto, voli gristi kruh, pa nešto i proguta, a kašice s komadićima hrane su tak-tak
. Sad smo na pet obroka žlicom na dan, povećava dozu (oko 100-120 ml po obroku), i sisa 2-3 puta danju i 2-3 puta noću.
U veljači imamo naručene preglede kod neuropedijatra, fizijatra, a radimo i abr i vep. EEG smo napravili, uskoro bi trebali biti i rezultati.
Priča, guguće, glasa se, počeo je jasno govoriti mama, tata, deda, a vidim da razumije kad ga pitam nešto (di je seka - to obavezno izmami na lice osmjeh od uha do uha i pogled prema njoj). Obožava je, grli je, plazi po njoj, čak je i "ljubi" (balavi po njoj), a i ona njega voli, i zbog toga sam presretna
Rekla mi je Zorana da ima začuđujuće dobru koncentraciju, s obzirom da je nedonošče, jer oni obično od silnih stimulacija i vježbi postanu mali "nemirci" (čak i hiperaktivci), dok Luka dugo promatra jednu stvar, dugo se igra s jednom igračkom i sl...
Toliko za sad, dečko se buni što ga dugo zanemarujem, treba vježbati klečanje i ustajanje