Pročitala sam vašu priču i stvarno mi je drago da je Lauri bolje. Postoji li sada mogućnost da je uzimate kući barem vikendom ili možda u budućnosti i zastalno? Sigurno da se osoblje trudi najbolje što može, ali ako postoji ikakva šansa za njezin boravak s obitelji vjerojatno bi to bio dobitak i za nju. Pročitala sam negdje da se bojite zbog mogućih problema zbog hranjenja na sondu. Evo primjera iz moje obitelji. Prije godinu i pol baka mi je doživjela teški moždani ( potpuno nepokretna, ne govori, sonda). Nakon Rebra savjet-Novi Marof! Ipak, moji je ne žele dati u ustanovu, pa su ih na Rebru poučili kako je hraniti na sondu, a i kako s kateterom (tada ga je još imala, sad samo pelene). Spominjali su i ovu mogućnost gušenja ako sonda nije u želudcu, ali i metodu kako da provjere da li je sve uredu prije hranjenja. Eto tako je sada hrani nekoliko osoba iz moje obitelji, a vrlo često i njen muž, moj djed koji ima preko 80 godina. I za sada hvala Bogu sve je odlično
I tako je hrane već godinu i pol. I uopće nije dobila dekubitus jer je jako paze. Ne znam kako bi joj bilo u Marofu, ali doma joj je sigurno najljepše. Svaki dan dođe i medicinska sestra na pola sata, tri puta tjedno fizioterapeutica, a za mjenjanje sonde svakih par tjedana, čini mi se, stručna sestra sa Rebra. I još jedna prednost kućne njege, barem u njenom slučaju - dok je još bila na Rebru stalno je bila na antibioticima i stalno je dobivala neke upale, počevši od upale pluča itd. (valjda bolnice pune bakterija). Jedva se živa izvukla. Od kad je došla doma mislim da je kroz cijelo ovo razdoblje možda jednom dobivala antibiotik. Ma odlično. No po pitanju njene primarne bolesti-isto
. I dalje je nepokretna, ne može govoriti i hrane je kroz sondu. Samo gleda, no ipak svojim disanjem koje bude drugačije kad netko dođe daje nam do znanja da nas doživljava. Ponekad ispusti suzu, ali nikad baš zvuk. I da, kupili su joj bolesnički krevet u kojem je obavezno drže u polusjedečem položaju par sati dnevno radi toga da ne dobije upalu pluča od ležanja. Dosta joj se nakuplja sluzi pa kao da stalno nešto pokušava iskašljati ili iskašljava slinu(sluz). Eto, to je iskustvo života s teškim bolesnikom u našoj obitelji. Ipak, premda je ovo fizički zahtjevno ( ipak je baka koliko-toliko i teška),a i psihički nije uvijek lako, mojima je najvažnije da je baka doma s njima i dedom. Vama želim svako dobro, osobito malenoj Laurici. Nemojte mi zamjeriti što sam iznjela ovo naše iskustvo.