Ovo je ukratko naša priča: Nakon borbe s neplodnošću i nakon 2 AIH-a i 2. IVF-a ostala sam trudna, sreći nije bilo kraja kada sam ugledala nalaz bete. Jednostavno nisam mogla vjerovati da sam napokon trudna. Na prvom UZV-u gin. je vidjela jednu točkicu i naručila me opet za tjedan dana jer je još bilo rano za otkucaje... Na drugom UZV-u ugodno iznenađenje, pojavila se i druga točkica i oba dva srčeka su treperila. Našoj sreći nije bilo kraja.. nakon toliko muke dolaze nam blizanci... Uopće nisam imala mučnine ni bilo kakve probleme... Tjedni su prolazili i saznali smo da nam dolaze dečko i cura. Cura je uvijek bila živahna, a dečko miran. U 18. tj. trudnoće otvorila sma se za vršak prsta i rađena mi je serklaža. Od onda sam cijelo vrijeme boravila u krevetu, bebe su lijepo napredovale, ritale se... 12.10.2012.u 25. tj . trudnoće dolazim na kontrolu kod svoje gin. i ona me odmah šalje u bolnicu jer mi je vodenjak prolabirao o bila sam otvorena 3 cm. Gin. u bolnici me odmah upućuje u Petrovu jer kod nas u bolnici bebe nebi mogle preživjeti ukoliko dođe do poroda. Stižem u Zg i tamo sam već bila otvorena 7 cm. Tamo su me smjestili u predrađaonu i dali tokolizu. Drugo jutro počinju trudovi, tokoliza je i dalje tekla i dobila sam normalbel, malo se smirilo. Dr. mi radi uzv to jutro i gvoori da je svaki dan koji izdržimo bitan jer sam u 25. tj trudnoće. Ali taj dan popodne započinju jaki trudovi i ja se još više otvaram i porod je neizbježam, dobila sam još jednu injekciju za sazrijevanje pluća kod beba. U pola 7 navečer me vode u rađaonu,buše vodenjak i ubrzo dolazi na svijet Mila, ona je bila okrenuta glavicom prema dolje, čujem njezin prvi plač koji je bio tako blag, a ona tako mala. Za dvije minute opet jaki trud i dolazi Sven isto je zaplakao, on je bio poprečno okrenut i njega su morali okrenuti da bi išao van.Obje bebe bile su duge 32 cm i 770 grama. Ubrzo izlazi posteljica i dr. mi govori da me moraju uspavati jer je posteljica malo rastrgana pa da sve očiste. Budim se i vidim da na ruci imam samo jednu narukvicu i bojala sam se najgoreg. tada do mene dolazi dr. koa mi govori da Svena više nema, srce mi se slomilo
. Mila je na respiratoru i bori se za život. Unaprijed me dr. upozorava da su i njene šanse jako male jer je nezrela. Bila sam toliko utučena, moj Sven je sada anđeo ali nešto u meni mi je govorilo da se moram držati zbog Mile. Drugo jutro mi dolazi dr. reći da bude Mila preseljena na Rebro i da je mogu ići pogledati prije. Odmah zovem supruga da dođe u Zg da i on vidi našu malu palčicu. Taj prvi susret s njom... bila je tako mala ali ipak je mahnula s ručicom. Nakon 3 dana me otpuštaju iz petrove i odmah jurimo kod naše princeze. Sada je svaki dan gledam kako raste... Prošla je puno toga... S 9 dana imala je operaciju crijeva na kojoj je odrezan komadić crijeva i izvađene su stome na trbuščiću gdje sada kaka. Onda neko vrijeme mir i onda je probleme počeo raditi duktus. I s mjesec i pol dana ona je sad bila opet prošla operaciju. Netom prije operacije počeli su problemi s bubrezima i nije mokrila i sva je naotekla... Trenutno ju to sada muči, jedan dan mokri, drugi ne...ali opet znam da bude ona i to pobjedila... Uvijek molim Boga da ju čuva i njezin mali brat koji je sada anđeo. Držim se zbog nje, ona mi daje toliku snagu, kada mi se nasmije, kada maše s ručicama i nogicama. Imala je krvarenje 3. stupnja - leukomalaciju... Dr. nam je rekla da su moguće posljedice tog krvarenja. Još je uvijek na respiratoru. Jedva čekam dan da možemo zajedno biti kod kuće i maziti se po cijele dane. Nadam se da bude taj dan ubrzo došao. Evo nakon mojeg podužeg pisanja molim vas ako netko od vas ima iskustva s leukomalacijom i koje su to točno posljedice?
i vibram i 
da sa malom palčicom bude sve uredu 
Moj je mokrio cijelo vrijeme,ali nekih par dana nije dovoljno pa se to nakupljalo u nogicama.Nije bio na ljekovima nego se to samo stabiliziralo nakon par dana i onda su otekline splasle. A mišica mala,nadam se da to ne bude još dugo trajalo!Ljubim ju 
Samo budite hrabre i javi novosti!
