Ovo je ukratko naša priča: Nakon borbe s neplodnošću i nakon 2 AIH-a i 2. IVF-a ostala sam trudna, sreći nije bilo kraja kada sam ugledala nalaz bete. Jednostavno nisam mogla vjerovati da sam napokon trudna. Na prvom UZV-u gin. je vidjela jednu točkicu i naručila me opet za tjedan dana jer je još bilo rano za otkucaje... Na drugom UZV-u ugodno iznenađenje, pojavila se i druga točkica i oba dva srčeka su treperila. Našoj sreći nije bilo kraja.. nakon toliko muke dolaze nam blizanci... Uopće nisam imala mučnine ni bilo kakve probleme... Tjedni su prolazili i saznali smo da nam dolaze dečko i cura. Cura je uvijek bila živahna, a dečko miran. U 18. tj. trudnoće otvorila sma se za vršak prsta i rađena mi je serklaža. Od onda sam cijelo vrijeme boravila u krevetu, bebe su lijepo napredovale, ritale se... 12.10.2012.u 25. tj . trudnoće dolazim na kontrolu kod svoje gin. i ona me odmah šalje u bolnicu jer mi je vodenjak prolabirao o bila sam otvorena 3 cm. Gin. u bolnici me odmah upućuje u Petrovu jer kod nas u bolnici bebe nebi mogle preživjeti ukoliko dođe do poroda. Stižem u Zg i tamo sam već bila otvorena 7 cm. Tamo su me smjestili u predrađaonu i dali tokolizu. Drugo jutro počinju trudovi, tokoliza je i dalje tekla i dobila sam normalbel, malo se smirilo. Dr. mi radi uzv to jutro i gvoori da je svaki dan koji izdržimo bitan jer sam u 25. tj trudnoće. Ali taj dan popodne započinju jaki trudovi i ja se još više otvaram i porod je neizbježam, dobila sam još jednu injekciju za sazrijevanje pluća kod beba. U pola 7 navečer me vode u rađaonu,buše vodenjak i ubrzo dolazi na svijet Mila, ona je bila okrenuta glavicom prema dolje, čujem njezin prvi plač koji je bio tako blag, a ona tako mala. Za dvije minute opet jaki trud i dolazi Sven isto je zaplakao, on je bio poprečno okrenut i njega su morali okrenuti da bi išao van.Obje bebe bile su duge 32 cm i 770 grama. Ubrzo izlazi posteljica i dr. mi govori da me moraju uspavati jer je posteljica malo rastrgana pa da sve očiste. Budim se i vidim da na ruci imam samo jednu narukvicu i bojala sam se najgoreg. tada do mene dolazi dr. koa mi govori da Svena više nema, srce mi se slomilo

Evo nakon mojeg podužeg pisanja molim vas ako netko od vas ima iskustva s leukomalacijom i koje su to točno posljedice?