Sada je: 22 lis 2017, 04:30.

Srce od pliša

Mi smo mali, veliki borci.

Moderator/ica: nadicab

Srce od pliša

PostPostao/la nadicab » 06 stu 2013, 12:21

Vjerujem da ćemo se sve naći u ovom prekrasnom članku preuzetog s fb "Fine nijanse"
SRCE OD PLIŠA

"Gospođo, žao mi je...Došlo je do komplikacija...Nadali smo se da do toga neće doći ali kod prijerođene djece sa malom tjelesnom težinom, često zna doći do krvarenja u mozgu."
Tako je Leni rekao doktor, dok se još oporavljala od carskog reza na odjelu intenzivne njege.
"Šta to znači doktore? Ja ne znam šta to znači." -prošaptala je drhtavim glasom izjegavajući pogledati u njegove oči.
"To znači da je vaša beba još uvijek jako kritično, a sada još i krvarenje... Ako i bude preživjela, biti će to sa velikim posljedicama. Ne možemo još znati kakvim, ali sudeći po obilnom krvarenju, pretpostavljam da neće biti male. Od psihomotorne retardacije do problema sa vidom, govorom, sluhom...Ako preživi idućih 15 dana, onda će nam vrijeme pokazati. Kako bude rasla, postati će očitije."
Lena nije rekla ništa. Nije zaplakala. Samo je čekala da doktor prestane pričati i da ode. Nije ga ni gledala, samo je odsutno kimnula glavom. Čvrsto je uprla pogled u svoje ruke sklopljene na krilu.
Lena je bila takva. Suze su teško izlazile i inače, a ako bi sada potekle, bile bi okidač da se potpuno slomi.
"Beba me treba. Kada dođem k njoj, doći ću joj bez suza." -mislila je. To joj je dalo snagu.
Iduća tri dana skoro da ništa nije okusila, nije uopće sa nikim razgovarala, uvukla se u svoj svijet iz kojeg je očajno pokušala iscrpsti neku utjehu. Kod ljudi utjehu nije nalazila. Ili su to bile loše vijesti ili veliko žaljenje i suze bližnjih. Sve ju je to jako smetalo. "Zašto svi tako kukaju kada je moje dijete još živo? Ona je još tu! Ne treba joj ta negativna energija, njoj treba da netko vjeruje u nju da je borac i da neće odustati"
Kada su je premjestili u sobu, odmah je pitala kada može vidjeti svoju bebu. Rekli su "još se drži ali nije stabilno", ali ona je to namjerno prečula. "Ma dajte..."- mislila je. "To je moje dijete. Ne predaje se moje dijete tako lako. Ako je preživjela ova četiri dana, znači da će preživjeti i točka. Ne znate vi..." Bila je ljuta na njih što joj donose loše vijesti. Sa nekom ravnodušnošću u srcu ih je slušala, kao da sluša trač o nekome koji nije istinit. I dalje ni suza iz nje nije izašla. U koferu je pronašla maleni, plišani privjesak za ključeve u obliku srca. Prije nije bila vjernik. Znala je ona nešto o Bogu, ali on je bio negdje daleko, nije ni znala gdje da ga smjesti. Jednostavno o njemu nije razmišljala kao o nečemu bliskom. On se ticao samo tamo nekih drugih, koji su vjerovali.
Kada je ostala sama, a namjerno su je stavili u sobu u kojoj nije bilo drugih mama koje su tek rodile, po prvi put u životu je sklopila ruke. Između sklopljenih ruku, bio je plišani privjesak u obliku srca:
"Dragi Bože...Oprosti mi, ne znam se moliti kako treba. Nikada nisam to naučila. Moja krivnja, priznajem. Ali reći ću ti ovako...Ovaj privjesak neka bude veza između Tebe i mene. Trebaš mi. Samo ti možeš spasiti moju bebu. Molim Te, ne dozvoli da umre. Neka bude kako biti mora, samo ne dozvoli da umre, još je ni vidjela nisam."
Poslijepodne je došla glavna sestra po nju. Lena se polako uhvatila za sestrinu ruku i tek je onda shvatila da u sve ove dane nije mislila na bol od operacije. Bila je to sporedna bol.
Sjela je kod inkubatora koji je bio preplavljen čudnom plavom svjetlošću. Na gomili bijele vate, kao na oblaku, ležala je njezina mala, premalena kćerkica. Iz tog sitnog tijela, koje bi stalo u malo veći dlan, virile su cijevčice, bila je puna flastera koji su na tako malom tijelu prekrivali velike površine. Lena ju je iznenađeno pogledala. Očekivala je svašta, onako medicinski gledano, ali nije očekivala da će joj prva misao biti: "Kako je lijepa... U životu nisam vidjela ljepšu bebu. I sve joj je na mjestu. Savršene rukice, nogice, frizurica na stranu...A vidi te male okice i uši. Ona je savršena!"
Kada joj je sestra rekla da je može kroz otvor dodirnuti, Lena je rekla: "Možemo ostati kratko malo same?"
Sestra je tužno kimnula, bila joj je čudna ta mama koja nije plakala, ali vidjela joj je u očima toliku odlučnost da se samo diskretno okrenula za svojim poslom.
Lena je uhvatila sitnu ručicu debljine obične olovke.
"Hej malena. Ja sam tvoja mama znaš? Ne slušaj ih što pričaju o tebi. Otići ćemo nas dvije odavde. Tata i ja ćemo doći po tebe kada malo ojačaš. Obećajem i to čvrsto! Sve će biti u redu! Imamo pomoć!" -i pokazala joj malo plišano srce, koje nije ispuštala ni za tren.
" Slušaj me, najdraže moje zlato. Dobro me slušaj."- šaputala joj je kroz otvor. "Ti se bori, ja ću moliti. Ali moraš znati. Kako god bude bilo, ti si voljena! Zapamti, voljena si! Kada te budu bockali ti se samo sjeti na mene da te čekam i da si voljena. Hoćeš?"
Idućih 6 dana Lana nije ispuštala malo plišano srce ni za tren. Spavala je sa njim, jela sa njim, prala se sa njim skrivenim u dlan, na pregledima je uvijek bilo čvrsto stisnuto u ruci. Ni jednu sekundu, malo srce nije bilo dalje od njenog dlana. Postalo je skoro neprepoznatljivo. Kćerkica se još uvijek borila. Lana je uz pomoć malog plišanog srca bila u neprekidnoj molitvi bez riječi i bez suza i dalje.
Kada se pakirala za kući, rekli su joj kada može doći vidjeti bebu kroz staklo jer će još dugo ostati u inkubatoru, možda i dva mjeseca, ukoliko se izvuče iz krize u kojoj je još uvijek bila.
Ona i suprug su krenuli u lift. Kada su pritisnuli gumb koji ih je vodio dolje, odjednom je ušao nasmijani par, noseći košaru sa svojom bebom kući.
Iz košare je izvirila mala ručica. Lana se slomila...
Okrenula se prema suprugu, uronila svoju glavu u njegova prsa i tako glasno jauknula da se par uplašio. Tri dana i tri noći su suze tekle, konačno oslobođene. Brisala ih je malim plišanim srcem.
Bebica je polako rasla. Bila je voljena. Od svoje mame, svoga tate i Boga koji se zauvijek uselio, najprije u malo crveno plišano srce a zatim u mamino, koja Mu je bila vječno zahvalna.
To nije bila samo obična obitelj: "tata, mama i ja."
To je bila obitelj: "Otac, tata, mama i ja."
Kada su došli na pregled, kada je kćerkica imala godinu dana, doktor se nije mogao načuditi. Posljedica je bilo, ali nitko nije očekivao da će biti upola manje nego što su pretpostavljali.
Lana je znala zašto, jer je naučila. Ako čvrsto vjeruješ, uvijek se dogodi čudo. Ljubav čini čuda. Medicina je pomogla, ali bez ljubavi i vjere bilo bi nemoguće.
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 16827
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: Srce od pliša

PostPostao/la Nikky » 06 stu 2013, 13:15

Placem i smijem se u isto vrijeme. :luv
Brzić 17.04.2011.
BaBa 11.07.2014.
Avatar
Nikky
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 504
Pridružen/a: 17 sij 2012, 11:57
Lokacija: Svedska

Re: Srce od pliša

PostPostao/la Miki » 06 stu 2013, 13:21

pišem i brišem, pišem i brišem...

ne znam koje riječi bi najbolje opisale kako se osjećam dok ovo čitam... taj povratak u vremenu, svi oni osjećaji za koje sam mislila da su davno zaboravljeni...ta jedna jedina molitva "samo nek preživi, s ostalim se mogu nositi..." cijela prva godina...ama baš sve mi se vratilo dok sam ovo čitala....
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 1870
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: Srce od pliša

PostPostao/la walter » 06 stu 2013, 16:35

Nikky je napisao/la:Placem i smijem se u isto vrijeme. :luv

X
slika


Švrćo 2010.
Avatar
walter
sve ja to mogu
 
Postovi: 683
Pridružen/a: 03 pro 2009, 18:23

Re: Srce od pliša

PostPostao/la Vicky & Mama » 06 stu 2013, 17:39

Ka šta je netko gori stavija pišem brišem pišem brišem...
Možda me smajlići bolje izraze :place :luv :moli :luv :le
19.04.2011. V
30.06.2015. L
Avatar
Vicky & Mama
centrifugirana
 
Postovi: 3348
Pridružen/a: 10 tra 2012, 11:40
Lokacija: Šibenik

Re: Srce od pliša

PostPostao/la mmm3m » 06 stu 2013, 22:28

Tko u cuda vjeruje taj cuda i stvara :luv
Mia,rodjena u 25 tjednu,810g,32cm :)
Matea-1991~~Marina-1999~~Mia-2006
"Maristella"miris mora,lavande i ruzmarina
Avatar
mmm3m
splitska nevista
 
Postovi: 1296
Pridružen/a: 24 vel 2007, 16:05
Lokacija: Slovenia

Re: Srce od pliša

PostPostao/la unique » 07 stu 2013, 01:00

Stiskla su mi se sva sjecanja u grlo. Jos jednom sam se podsjetila koliko sam sretna da je dobro.
:hug svima koji su prosli ili prolaze kroz ovo
slikaslika
unique
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 129
Pridružen/a: 17 tra 2013, 04:35

Re: Srce od pliša

PostPostao/la supermama » 21 ožu 2014, 13:52

Iako nisam dugo bila na forumu, virnem s vremena na vrijeme vidjeti stare prijatelje,poznanike i sve one koje znam samo virtualno.
Ukljucila sam se na mameibebe kada sam nakon mjesec dana dosla sa svojim sitnim prijevremena rodjenim djetetom kuci. Bila sam u soku. Bila sam u soku od kada mi je pukao vodenjak u tocno 31 tjednu trudnoce. A treci dan kad je suprug dolazio u bolnicu rekao je kako je na radiju cuo da ce biti promocija neke knjige necega iskustvo majke napisala je neka Nadica. Da na radiju je cuo bilo je to 2005.
Ta neka Nadica ( hvala na svemu Nadice) i njen prirucnik nad kojim sam plakala i plakala, i ovaj forum i sve ovakve price pomogle su mi jako puno. Sada je sve u redu ide u treci razred osnovne skole i divan je. I jos uvijek svako jutro pomislim sto je i kako nam je bilo. Sad radosno pricam o svom nedonoscetu i svakom hranjenju, vjezbanju, procitanom clanku i presurfanom netu.
I evo i sada mi suze oci.
Ali oni su svi divni mali veliki borci.
Ne sjecam se kada sam napisala zadnji put ovako dugacak post. Ali sad se bas dobro osjecam.
Avatar
supermama
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 537
Pridružen/a: 17 pro 2005, 00:13
Lokacija: osijek

Re: Srce od pliša

PostPostao/la Denny » 04 svi 2014, 00:57

Ufff... kao da sebe vidim u ovoj priči... od riječi do riječi... Samo što ja nisam imala plišano srce, nego dva mala anđela, poklon od dvije drage cure s ovog foruma. I dan danas im ti anđeli stoje kraj krevetića. :le
slika slika
Avatar
Denny
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1214
Pridružen/a: 30 stu 2008, 18:17


Natrag na Nedonoščad

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.

cron