O motoričkim problemima (spojeno)

[Neda3kids]

Dakle, dugo se dvoumim (dva dana) kam da stavim ovaj topic, i kaj da napišem. Mislim, nije mi lako, i miješaju se razni osjećaji - potištenosti, stida, dvojbi, tjeskobe... ali kad razmislim o tome koliko naša priča može pomoći nekom od vas - onda se sve raspriši i jasno je k'o dan. Da moramo ispričat što nam se događa.

Dakle, ja "visim" na ovom Forumu već 6-u godinu. Neke sam cure upoznala u RL, vidjela njihovu djecu, a ono kaj mi je najvažnije neke su mi postale prijateljice. Neke u RLu, neke virtualno - ali imam osjećaj da smo prijateljica, i da će uvijek dat ruku u vatru za mene. To je jedan divan osjećaj - i samo se nadam da neke osjećaju tako isto i za mene (ajd prešla sam malo u patetiku, al' moram, jače je od mene).
Uglavnom, prošetam tu i tamo gradom, pa se ponekad nađem i s nekom od njih. Na jednom takvom našem susretu, srela sam webmamu, koja je gledajući mene i moje ćerce rekla kako njeno ponašanje, tj. izvijanje u luku u leđima - nije baš dobr o. Odnosno, da točno velim kak je ona rekla - "pa K. ti to ne bi smjela radit". Na što sam ja znajući da su sva moja djeca u nekoj dobi to radila... No webica je rekla: "Gle, ja ti se u to ne kužim . Ja bih na tvojem mjestu pitala nadicu (nadicab)".
I tako, ne puštam ja to, mislim si - pitat ću nadicu - pa ćemo valjda saznat što je na stvari.
I čujemo se mi, ona mene ispita što je, i dogovorimo kad se jednom vidimo - da će K. malo primit na ruke.
Ja si ćerce gledam, malo pozornije pratim - i zaključim da se izvijanje javlja isključivo u 3 slučaja:
1. kad je pospana
2. kad je u protestu i nešto ne želi
3. kad je zapišana i hoće ovu pelenu

I dalje smatrajući da je to posve normalno (iskustvo majke s troje djece koje su svi imali slični pattern ponašanja u otprilike istoj dobi) nevino sjednem pred par tjedana s nadicom na kavu. I puna nade, smirena i sretna - ta valjda ja znam šta je s djetetom - predam je u dobre ruke.
I onda hladan - "dijete ti ima motorički problem".
Na što sam ja i bila malo u komi... i cijelo me to popodne kopkala ta rečenica k'o da me je U stvari bilo mi je jako teško, tim više što znam da nadica ima itekako puno iskustva sa bebama i prepoznavanju određenih teškoća - ali priznati samoj sebi - kako "savršena majka nema savršeno dijete" bio je novi osjećaj.
I stepenica, tj. ponor koji je prvo trebalo preskočiti.

Par dana prije toga sanjala sam neki san o tome kako mi je netko ukrao auto. Koji sam ostavila parkiran na cesti. I nezaključan jer sam samo trebala skoknut po svoju stariju kćer do susjeda. I sjećam se kako je jedini jasan osjećaj iz tog sna bio "pa kako ću reć to svom mužu".
I tad sam razmišljajući o tom svom snu zaključila kako kad sanjam da se nešto događa meni - dogodi autu - pa prema tome kad sanjam loše o autu - nešto će se dogodit loše meni. Ili djeci. Ili MMu.
I tad, kad je nadica izgovorila što je izgovorila - prvi osjećaj koji mi se javio bio je "pa kako ću reć to svom mužu". Toliko o snovima - i kako se trebaju tumačit. Uglavnom, odmah mi je bilo jasno - da sam slutila što će se dogodit.

I sad trebalo je nešto poduzet.
Kao prvo - mogla sam poduzet NIŠTA. Zanemarit što su cure rekle, svemu se tome nasmijat, odmahnut rukom i dalje se sprdat s tim da malo preuveličavaju stvari....
A mogla sam se pomirit s tim da dijete ima poteškoću, ali da su mi sva moja djeca bila takva - pa danas nisu nešto problematična - i da ću se moć nosit s tim problemom. Kad-tad.
I treće, mogla sam se pomirit s tim i prihvatit savjete i dijagnoze cura, te otić i potražit stručno mišljenje.

Što je vrijeme više prolazilo vrag mi je manje dao mira.

Još sam se par puta čula s nadicom, i svaki put bih joj tupila da možda i nije tako strašno, i da je to zato što ... ma ni sama ne znam šta bih sve znala reći. Uglavnom, tražila sam sama pred sobom neki izgovor - i htjela da problema nema.

Sva sreća, cure su ponovno pomogle da riješim svoju dilemu. I u dogovoru s njima otišla sam do fizioterapeuta koji je pregledao K.

Nije mi bilo lako. U prvi termin u koji smo naručeni sam skužila da neću moći. Zašto???? Samo zato što je bio navečer, a mene je drmala neka viroza i osjećala sam se totalno ispijeno svako popodne. Dodatni emotivni stres jednostavno ne bih mogla podnijeti. Nisam se osjećala sposobnom.
Tako smo otišli jedno prijepodne.
I susreli se oči u oči - ne sa poteškoćom - nego s jednom divnom osobom.

Uglavnom, da sad ne duljim ionako predugi post (nadam se samo da će ga netko iščitati cijelog) K. je pregledana.
Ono što nisam primjetila jest da je lijeva strana malo zatomljena u odnosu na desnu. Trebale bi biti simetrične - a nisu. U pokretima, prihvaćanju, lijeva ručica se zna češće zgrčiti u šaku - a to je jasno vidljivo u protestu.
Svijati se ne bi smjela, i isto tako morala bi držati ramena i ruke prema naprijed, dakle blago svinute prema trbuščiću - a ne kao da se stalno od nečeg brani.
Ne bi se smjela oslanjati na nogice, i totalno nam je zabranjena hodalica.
Moramo malo češće i intenzivnije vježbati rolanje na stranu, puzanje i sjedenje. Definitvno je jako bitno i važno da imamo sling maramu u kojoj možemo prakticirati ispravan "baby hendling", vježbamo s loptom, i na podu. I to je to.
Iako sam se ja plašila neke stražne dijagnoze, ili neznamnijačega s čim se ne bih mogla nositi - stanje je sljedeće. K. ima jednu malu motoričku poteškoću (koja se javlja kod djece i češće negoli se opaža - nažalost) koja bi time što se ne tretira pravovremeno i na pravi način - mogla prerasti u njenoj kasnijoj dobi u neki problem (npr. kasniji razvoj govora, trapavost, hiperaktivnost - e sad tu možda malo i pretjerujem - nek me isprave tko zna, nemogućnost koncentracije... i slično). Teta koja nas je gledala rekla je da K. vrlo brzo uči, da je u roku pola sata dala vrlo pozitivan odgovor i skužila šta ne smije (iako se kad se umorila počela bunit), i da ona smatra da ćemo ako ustrajemo i vježbamo nakon mjesec dana propuzat i bit super - odnosno da će se poteškoća ispravit. Uglavnom, puzanje nam je terapija, a ne vidi se razlog zašto puzali ne bismo. Također smo dobili smjernice kako je smirit, kako joj spriječit izvijanje - i ono što je najbitnije i što mi se jako sviđa - nigdje nije uključeno neko forsiranje, prisila, već igra, zabava, škakljanje, sve kroz smijeh... Nakon što sam dobro razmislila, progutala knedlu i odlučila da smo na pravom putu evo što je rezultat našeg pregleda:
- vježbanjem radimo prevenciju nekih problema koji su se mogli javiti da vježbanja nema
- ja znam s čim se borim
- znam da moram biti na oprezu i u slučaju da opazim bilo kakvo malo odstupanje u njenom razvoju - odlazim stručnjaku (to uključuje logopeda, psihologa, fizioterapeuta itd. itd.)

Isto tako, ZNAM, i sad sam uvjerena zajedno sa svojim MMom, da su i naša ostala djeca bila suočena s istim poteškoćama - ali da ih nismo prevenirali u njihovoj dojenačkoj dobi. Ali isto tako sada znamo - da ih trebamo prevenirati - i uključiti u njihov odgoj, rast i razvoj - stručnjake - ako zatreba.

A sad zašto sam ljuta
Kao prvo zato što sam saznala od iste tete koja nas je gledala da se ovakve lagane poteškoće evidentirano javljaju u djece:
1. nedonoščadi
2. sa hipoksijom nakon rođenja
3. novorođenačke žutice

Pri spomenu žutice meni se upalio alarm i pokazala sam otpusno pismo iz rodilišta. Tu nam je teta rekla da je to - to, a na moje pitanje zašto nam to nitko nije rekao - samo je nemoćno slegla ramenima.
Dakle, moja sva djeca su imala žuticu - i to vrlo jaku (preko 260 milimola bilirubina, a najstarija je skoro morala na transfuziju krvi preko pupka). I ja bih recimo jako, jako voljela da me netko u rodilištu od neonatologa, pedijatara i fizioterapeuta upozorio da moram obratiti pažnju na motoriku djeteta kako bi se što ranije moglo utvrditi eventualno odstupanje u motorici. Tada bih sigurno aktivirala cure iz topica puno, puno ranije, i sasvim drugačije gledala neke stvari.

Dalje, ljuta sam i zbog toga što nitko prilikom obaveznih pregleda kod pedijatra nije uočio bilo kakvo odstupanje - pa ma kako maleno bilo. A naše je stvarno minorno - no sad kad su me na to upozorili ja ga vrlo jasno vidim.

Pišem dakle ovo zato, ne zato da vas uplašim - jer se nemate čega plašiti ukoliko su to mala odstupanja, pa i ukoliko su značajnija - nego da vas upozorim, i da naučite na mojem iskustvu.
PIšem ovo zato, da na neki način upozorim sve one mame, tate, bake i djedove, tete, stričeve, ujake, ujne, babysitterice, koje sumnjaju samo mrvicu da dijete nije onakvo kako piše u knjigama - nervozno je, premirno je i često nezainteresirano, burno reagira na neke podražaje (strah, hranjenje, novi položaji) - da potraže stručan savjet.

Ja bih danas sasvim sigurno otišla na isti pregled i sa djetetom za koje sam sama uvjerena da je tip-top, i za koje mi i ove dvije cure iz naslova kažu da je tip-top. Ne mogu izgubiti - time mogu samo dobiti.

Makar sam u početku bila jako ljuta, da baš sam bila ljuta, i čak sam mogla bit i bezobrazna prema nadici jer me onako zgromila i ravno u glavu, u konačnici sam joj zahvalna što mi je rekla.
Na onakav direktan način. Jer da je meni rekla na bilo koji drugačiji, vjerojatno bi mi trebala barem godina dana da se pokrenem.

Eto vam sad svima laku noć. Meni je sad malo lakše. Idem spat, uskoro ću morat princezicu nahranit.

A nadici i webici.... a kaj da vam velim.

And last but not least: "nisu samo tračpartije"

[nadicab]

nedo, ti fakat ne meres napisati kratak post, al sva sreca da te je gust citati (pogotovo kad me hvalis )
da, najteze je reci majci na takav nacin da te odmah shvati a da se ne desi

Makar sam u početku bila jako ljuta, da baš sam bila ljuta, i čak sam mogla bit i bezo
azna prema nadici jer me onako zgromila i ravno u glavu

meni je jako drago da si ozbiljno shvatila da se i najmanje nepravilnosti mogu sanirati vrlo uspjesno na vrijeme.
I meni je u 21. stoljecu bedasto i s porukom "pa i ostala djeca su tak bila" illli "i ja sam takva bila, pa vidi me sada"
Kao sto si lijepo napisala - ne treba panicariti, nego zbilja pažljivije pogledati vlastito dijete, vidjeti da li drzi stisnutu sakicu iako je navrsilo 4. mjesec, da li se izvija u protestu, da li je s druge strane "mirno i dobro" dijete, ne pretjerano zahtjevno (to je jako dobro za mamu, ali nije OK za dijete) i da li je pretjerano placljivo (u kombinaciji s gore navedenim je pretjerani plac nakon prvih mjeseci isto jedan od pokazatelja problema).
I nije stvar samo u motorici - ne, to se poslije odrazava na puno drugih sfera koje niti ne povezete s pocetnim problemom:
hiperosjetljivost (na nove podrazaje, zvukove, ljude, hranu, okolinu), posljedicno moze biti i povlacenje u sebe i asocijalnost, problemi s paznjom, grafomotorikom, problem odgadjanja zadovoljenja vlastitih potreba (znaci, kod njih ne pomaze rijec "pricekaj", dijete treba ODMAH ono sto zeli inace se baca po podu, plac itd).
Takve obrasce ponasanja smo skloni pripisati vlastitom losem odgoju i razmazenoscu djeteta, cesto iznervirani primjenjujemo i fizicke kazne ne uvidjajuci da dijete to radi jer drugacije NE MOZE, a ne zato sto ono tako HOCE. Za promjenu obrazaca ponasanja u starijoj dobi treba potraziti odgovarajuceg strucnjaka koji ce dijete i vas poduciti kako se nositi s tim problemom (djecji psiholog, defketolog, logoped).
Ima se tu puno, puno za pisati i objasnjavati, ali onda postajem konkurencija Nedi, a to ne zelim

editiram o zutici iz Narodnog zdravstvenog lista:

Nekonjugirani ili nevezani bilirubin opći je stanični otrov te je kao takav naročito opasan za središnji živčani sustav. Blaži i prolazni klinički znakovi toksičnosti nazivaju se bilirubinska encefalopatija, dok se u slučaju trajnih oštećenja mozga govori o kernikterusu. U tom slučaju, na obdukciji se nađe žuto obojenje jezgri (kern) velikog mozga.

[Ina66]

Nedo - pišeš duuuugačke, ali prekrasne postove.<
>hvala ti na ovome <
><
>nadice - ja bih bila presretna da mogu s tobom popiti jednu kavu <
><
>webi - jedno i za tebe jer si uočila što si uočila <
><i></i>

[Schlatka]

Nedo, iskreno prestrašila si me do kostiju na početku posta i super da je sve ok.<
>Vitek se isto izvija tj. potpuno se ukoči kad mu nešto ne paše. Npr. ako sjedim s njim, a on hoće da se ustanem.<
>Sad je mene strah i molim te da mi podrobnije objasniš o toj doktorici i kako do nje. Može i u inbox <
>"...I jedan život za jednu ljubav<
>I ko se boji taj ne postoji..."<
><i></i>

[eli]

nedo, super je što imaš frendice do
og oka. ja sam živjela u uvjerenju, da se sva djeca izvijaju u ljutnji. <i></i>

[olja]

nedo, svaki tvoj post je zaista divno procitati! drago mi je da je s K sve ok.<
>nadice, sad si me malo prepala s ovim postom - prepoznala sam dosta toga kod N - dal' umisljam ili ne, nebitno je, ali sada znam da moram o
atiti malo vise paznje na to, pa i potraziti strucnu pomoc radi strucnog misljenja!<
>i da, eli, i ja sam mislila da se sva deca izvijaju u ljutnji iliti "iz besa"<
>hvala bogu na ovom forumu<
> <
><
>NINA<i></i>

[mirbi]

Nedo, .<
>Znam točno kako se osjećaš, jer ja sam nakon Sare bila sigurna da mi Bog više neće dodijeliti muke obilaženja neuropedijatara, fizijatara, vježbi, kardiologa... e, pa nije tako. Sa Reom je došlo na isto, iako nije bila u bolnici i nije zapravo imala nikakvih problema. Ipak, hipotona je. Evidentno jako inteligentna, bistra, ali malo lijena. Sad, fizijatrica smatra da su to samo malo zaostaci, jedna fizioterapeutica me isprepadala kako dijete još ne sjedi, a druga mi prije dva dana reče kako ne vidi razloga da Rea dolazi na vježbe... <
><
>Vidim da je malo spora, ali sve ostalo je u redu. Čak dapače. Eli je prije neki dan ovdje negdje stavila link na Rodinu tablicu razvoja djeteta i po nekim stvarima Rea je daleko ispred vršnjaka. Npr, pljeskanje. Rea plješće od 7 mjeseca, govori također, giba se u ritmu muzike, udara igračkom o igračku... Kad je gledam, kao da nema savršenijeg djeteta u svemiru... Ipak, imamo dogovoren set vježbi, 5 dana za redom i sigurna sam da će ona poslije toga sjediti bez ikakve frke. I ovako je već puno bolja nego što je bila prije dva-tri tjedna. <
><
>Anyway, odužila sam i ja, jer o ovome mogu do sutra. Proganja me deja vu još od Sare. Kako stvari stoje, produžiti ću i porodiljni, dok ne završimo sa svim pregledima. Okulistu smo već riješili. <
><
>Volila bi da je bez ovoga moglo, ali kad već nije, da bar sve bude kako treba. I znam da nije lako čuti kako sa tvojim prekrasnim i savršenim djetetom nije sve u najboljem redu, jer se i sama teško nosim s time. Ali, istodo
o sam jako sretna jer je moja Rea jedna prekrasna curica, , kojoj treba samo malo vježbe, pa da bude savršena. <
><
>Što se Nadice tiče, meni je već pomogla svojim savjetima. Nadam se da ću je imati prilike i upoznati. O Webici sam već sve rekla. <
><
> <
><i>Edited by: mirbilos at: 11/3/06 15:17<
></i>

[mamashnita od noje]

Nedo draga <
>do
o je da je ipak sve na vrijeme uočeno i da se sve može ispraviti vježbom i uz malo truda.<
>nepotrebno je objašnjavati kako se osjećaš (iako te je lijepo čitati) jer mislim da bi se svaka od nas osjećala isto. <
>teško je podnijeti činjenicu da s djetetom, koje ti je najvrijednije na svijetu i za koje bi se i sama žrtvovala bez da trepneš, nešto nije uredu. i onda slijedi obavezno propitkivanje jesi li i sama kriva i jesi li nešto propustila kada si morala biti na oprezu.<
>hvala ti na ovom postu, ovo je nešto za stickanje, da ga svaka mama koja dođe na ovaj pdf može pročitati kao do
onamjerno upozorenje.<
>čuvaj i ljubi svoje zlato. <i></i>

[Neda3kids]

Jedan od razloga zašto sam se odlučila napisati našu priču jest i to, da sam željela da se o tome progovori ovdje, gdje smo mnoge mame malih beba - i susrećemo se iz dana u dan s nekim novim pojavama. Možda neke od vas niti ne svraćaju na neke druge podforume, misleći kako im ne trebaju - a eto ispada da je itekako bitno da imaš informaciju.<
><
>Gle, Schlatkice, u svakom slučaju ne bi bilo zgorega da ti netko malkice "baci oko" na Viteka. Ja bih na tvojem mjestu malkice "zagnjavila" nadicu, i pitala je par pitanja. Jer treba vidjet da li još nešto ukazuje na odstupanje. Ja ti se u to baš ne kužim, ali možeš si pročitat znakove upozorenja. Isto tako jako puno možeš napravit s ispravnim baby handlingom - a tu nek nadica metne link jer ga ja ne mrem više pronać <
><
>Teta doktor kod koje smo mi bili je fizioterapeut i ona nije iz Zagreba, ali ponekad navrati. Znam da je ovdje za nekih 6 mjeseci. U Zagrebu postoje mjesta na koja možeš otići, samo pitanje je da li vam je to potrebno, i da li su potrebne sve pretrage koje će vam oni tamo ponuditi.<
>A drugo je pitanje metode koju će vam preporučiti.<
>Nadam se da sam pomogla.<
>Ajd sad čitat. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><i></i>

[Virtuallmommy]

Super da je sve OK.<
><
>Mogu li samo pitati, o kakvom izvijanju je riječ? Je li možda izvijanje prema sjedećem položaju, ili kako?<
><
>Hvala unaprijed na objašnjenju. <
><
><
><i></i>

[Schlatka]

Nedo, hvala.<
>Ima jedna frendica tu na forumu koja je defektolog i sve zna o tome, pa ću nju zagnjaviti da idemo na kavicu.<
>Ne želim paničariti, jer od onih simptoma ima samo to izvijanje, ustvari to radi samo kad je nervozan, pospan, kad ga nešto boli itd.<
>Ukoči se totalno. <
>"...I jedan život za jednu ljubav<
>I ko se boji taj ne postoji..."<
><i></i>

[Qwerty030]

nisam se do sada nikada javno zahvalila nadici,ali sam se i ja prije nekih mozda 6 mjeseci i vise o
atila za pomoci,procitavsi jedan topic drage forumasice na GP-u...<
><
>pa draga nadice,hvala ti od srca,jer da me odmah nisi uputila na prave ljude,ja bih do sada vjerovatno jos sjedila u cekaonici svoje pedijatrice moleci je da mi pomogne ,a ona bi rekla da je to jos jedna vizija mlade majke koja gura nos gdje joj nije mjesto...<
>uglavnom nakon pregleda sepcijaliste ,sve je OK(mislim na starijeg),medutim i mi se priblizavamo kriticnom trecem rodendanu i ja nikada ni jenog momenta nisam prestala sumnjati ni posmtrati ga..mi smo imali tezak porod ,napacena beba....duga prica...<
>trenutno primjecujem probleme oko fine motorike i koncentracije,zato cemo nakon rodendana ponovo na pregled<
>..sve u svemu,Nedo razumijem tvoju ljutnju na doktore u bolnici ,jer ni meni nije jasno da nakon par UZV-a mozga na pocetku,nikada mi niko nije barem skrenuo paznju da pazim na neke stvari,da li se ne zeli dizati bespotrebna panika ili sta ..uglavnom pratim taj svoj neki unutrasnji glasic koji mi kaze da budem na oprezu..ne zelim samo da se dovedem u situaciju da bude kasno...to bi mi od svega bilo najteze..<
> i na kraju nadice hvala ti jos jednom od srca<
> <
><
>Virtually u linku na Nedinom postu imas objasnjeno kakva vrsta izvijanja <i>Edited by: Qwerty030 at: 11/3/06 22:07<
></i>

[mirbi]

Ja sam na stranicama PUŽ-a bila nekoliko puta, a i čitala raznu literaturu na tu temu. Ali, i dalje ne razumijem o kakvom je izvijanju riječ. Jer, kako smo nedavno na ovom pdf-u pisale, 90% beba odiže guzu od poda, i to dosta često. Sad, ne znam da li je to to? Jer, ako je, valjda bi to primjetio neuropedijatar ili fizijatar? <
><
>Mislim, na svim smo pregledima bili i to još nitko nije uočio, pa ne znam da li je odizanje guze od poda i gibanje unatrag spada u izvijanje? <
><i></i>

[Llea]

Mirbi, moje starije dijete, sinčić je također imao dijagnozu da je hipotoni, tj. distony sindrom, hipotoni tip.<
>Sada je prekrasno zdravo dijete koje sa veseljem ide u jaslice. Obožava skakati, trčati, penjati se i na njemu nema ni naznaka da je kao beba bila "ljenija".<
>Jedino s obzirom da je neurorizično dijete moramo paziti na njegov razvoj. <
>Hm, sada nam se pojavilo blagi oblik mucanja, pa nas je defektologinja u jaslicama utješila da je to u njegovom razvoju (djeca 2-5 god) normalno, ali da si zapisujemo kako se često javlja.<
>Nedo, jako humano od tebe što si svoju priču podijelila sa nama VELIKI BRAT<
><
><
>LJETNA BEBA<
><i></i>

[eli]

mirbilos, mislim da je izvijanje karakteristika hipertonusa. ako griješim, netko će me ispraviti. <i></i>

[† nina i nika]

nemam nista za reci osim za sva cetiri aktera u tvojoj prici; webi, nadici, tebi i K. najsladju aktericu. <i></i>

[Neda3kids]

Quote:Ima se tu puno, puno za pisati i objasnjavati, ali onda postajem konkurencija Nedi,<
><
>Ovo je poruka, pomalo za nadicu. Naime, ja mogu puno pisati, ali ne mogu objašnjavati jerbo to ne znam. Mogu pisat o tome kak si olakšat s pripremom o
oka, kak kupit kolica, otić u prirodu, i još o situacijama koje sam prošla po nekoliko puta. Znam i trku organizirat Ali, o ovim stvarima vrlo malo znam, pa bi rado da nadica objasni. I btw, di je baby hendling nalinkan - znam da je bio - sad ga više nema. <
><
>A zakaj san tu napisala?!!!!?!! Glečte, dumala sam, dumala - ali da sam napisala na pdf Grupe potpore pročitale bi roditelji sa sličnim problemima - iako ja oduvijek čitam pomalo taj pdf, ali ne pišem. Napisala sam tu da bi mame koje imaju male bebice ipak uočile i naučile nešto.. a da im naše iskustvo pomogne kako, kada i gdje reagirati. I koga pitati Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><i></i>

[ziza01]

Nedo mislim da si pogodila pravo mjesto za ovaj topic. Ja sam jedna od onih koji su svega nekoliko puta otvorili podforum GP, jednostavno u onom vremenu koje provodim na netu nisam u mogucnosti sve pratiti. Letak udruge Puz imam doma i procitala sam ga nekoliko puta ali nisam aktivno pratila sve te znakove rizika. Uvijek si mislim da sam nesto krivo protumacila, ili da neke stvari ne zelim vidjeti. Roko se poceo izvijati dok doji, ako mu je buka, vrisne i izvije se u luk inace to nisam primjetila da radi, pa me sve ovo ponukalo na razmisljanje i veci oprez. Ja sam misljenja da treba vjerovati onima kojima je to posao tj. pedijatrima, do sada sam imala super iskustva s istima ali kad citam kako se neki odnose ... <
><
><
>Za cure samo <
><i></i>

[Hajdi]

Nedo hvala ti za divan post koji svim mamama može biti za uzor kako se pristupa problemima. I hvala ti još jednom da pišeš tako do
o, u ovom postu skoncentrirala si samu bit našeg foruma. <
><
>Za K. sam uvjerena da ste sad u do
im rukama i da ćete otkloniti sve poteškoće. Poseban poljubac maloj junakinji ove priče!<
><
>Webmami, Nadici i svim drugim mamama koje nas učite, vodite i nesebično dijelite s nama svoje znanje, hvala vam! Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

[Webmama]

hvala Nedo <
><
>Idem sutra odmah vratiti baby handling na web <b>*Portal mameibebe.net *</b><i></i>

[azaleja]

Nedo prekrasan post i drago mi je da si iznijela svoju priču. U potpunosti te razumijem, jer i sama prolazim kroz situ situaciju. dakle da se previše na ponavljam, a inekolicona cura na forumu zna moju priču, moja "ljetnica" Mia ima intrakranijalno krvarenje II stupnja, distony sy, normohipertonus.....a ono radi čega i ja dandanas jest činjenica da smo na moju inicijativu, moja znanja i čulo otišli na uzv i pregled jer naš pedijatar nije ništa primjetio!!! Ni iz rodilišta iz kojeg smo izažli s malom težinom za dob (2500, rođena na termin), manjak jednog ovoja posteljice i gutanje plodne vode oni nisu označili kao rizik . kad je počela drhtati s mjesec dana cijelim tijelom, pedijatar me pitao da li ja to možda ne umišljam s obzirom na profesionalnu deformaciju ? Da ne duljim, stvari su se posložile, krenuli smo sa svakodnevnim vježbama fizioterapeuta, u Savjetovalištu kod prof. Turalije, doma, uzv svaka 2 mjeseca, EEG svaki mjesec....i da ne duljim konačno smo počeli loviti svoju dob, ali ja nemogu riječima opisati kako je to sve utjecalo na mene.<
>Nadice - da odgovorim na pitanje iz drugug topica, spomenuta neuropedijatrica, "jedan od vrhunskih stručnjaka" je s Goljaka, no predivni neuropedijatar iz Petrove me smirio.<
>Oprostite, ja sam oduljila, ali lakše je kad se čovjek isprazni <i></i>

[Bubidea]

predivan i poucan post <
><
>ja jedino znam da bih , nakon svega sto smo prosli s B, da rodim drugo dijete odmah otisla neuropedijatru....preventive radi, ne bih uopce razmisljala, kada se jednom opeces, puses i na hladno<
><
>moram li dodati da kod sve djece (pogotovo manje) odmah gledam kako drze rucice, nogice, izvijaju li se i sl. stvari i odmah idem u glavu sa svojim misljenjem ...polazim od sebe, mene to ne bi uopce naljutilo, da mi netko tako kaze, bila bih cak i zahvalna, do
o bih razmislila o izrecenom( iako znam da ima i drugacijih roditelja) i sigurno nesto poduzela <i></i>

[mamaizsplita]

nedo, tvoja prica jer i moja prica <
>samo sto ja pisem puno krace postove <
>u svakom slucaju, prosla sam gotovo svaki korak istog puta.<
>jedino da se naucim vise uzivati, a manje strahovati,
inuti i proucavati Maju <i>Edited by: mamaizsplita at: 13/3/06 13:12<
></i>

[Neda3kids]

E vidiš. Ja sam bila u grču jedno 3-4 dana. Sad kad sam napisala, odmah mi je lakše. <
>Odosmo nas dvije vježbat. I uživat. Zajedno se smijući. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><i></i>

[iris]

Nedo, hvala ti na trudu, stickat cu topic na neko vrijeme jer i ja mislim da je do
o da ga sto vise ljudi procita.<
><
>Nama je Lena dijagnosticirana kao dystoni ( suspektno) jer sam ja primjetila da u okretanju ne izvlaci jednako ruke ispod sebe. ( kad joj je bilo 2 mj.) Kod nas to nije bilo jako izrazeno, i po nekim kriterijima koje znam ( a evo, dodajem i zuticu) nije bilo tih nekih faktora rizika.<
>Prosli smo sve, EEG i UZV uredan, fizijatri, neuropedijatri i vjezbice koje smo radili , naucili pravilan baby handling.<
><
> Ta asimetrija je ispravljena dosta
zo uz vjezbe ali smo<
> ( valjda to tako ide) u sistemu bili do godine dana kad su nam rekli - vodite to svoje cedo kuci i ne vracajte se vise. <
>Kakva muzika za nase usi. <
>Nisam primjetila nikakva odstupanja poslije, L. je prohodala malo iza 10-og mjeseca, progovorila malo kasnije u cijelim recenicama( negdje oko 20-og mjeseca) ali komunicirala u slogovima pa nas to nije za
injavalo.<
>( i Vanja ide njenim putem sto se tice pricanja a prohodala je sa 8,5)<
><
>I znam da ti nije lako iako vjerujem da se cuda mogu napraviti kad se problem uoci na vrijeme. Ali vrlo do
o se sjecam osjecaja nemoci i
ige i znojenja pred svaki pregled. <
>Drzim vam fige, pisi nam kako vam ide ako imas volje i snage. <
> <
>Lena 21/10/02<
> Vanja 30/08/04<
><i></i>

[rjarak]

Ja sam kasno skuzila taj letak od udruge puz, pa nisam primijetila da sake drzi stisnuto (s 3 mj). Nakon sto mi je patronazna ukazala na to poceli smo se intezivnije skakljati po dlanu i slicne vjezbice od dr. Jovancevica. Sad sama otvara rucice i mazi mamu po licu. mene zanima taj pravilan baby handling. Nabavila sma slang maramu (hvala Nedo), ali nisam sigurna kako je njoj u tome udobno. Mislim imamo jedan polozaj u kojem zaspe, ali za nosanje u setnju i slicno nismo jos skuzile. Ona je poprilicno teska pa mi je i nezgodno namjestiti je. Gledala sam na net-u onaj neki link, ali ne mogu pogledati video pa ne znam ni kako je staviti u te neke polozaje da gleda vani i sl. Kako ste vi to naucile?<
><
> <i></i>

[Krumpirić]

Teška...MARin ima 12kila i ja ga nosim u marami?!?mislim da ti je duplo križno vezanje idealno za malu bebu... <i></i>

[Neda3kids]

Učile smo jedna od druge. Mogu ti pokazat ako hoćeš. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><i></i>

[mirbi]

Kako Iris kaže, "u sistemu" si najmanje do prve godine djeteta. Tada te pošalju doma, ako je sve u redu. Ja sam sa Sarom bila "u sistemu" do njenog 15-og mjeseca i, da opet citiram Iris, kad nam je doktorica rekla da odlazimo i više se ne vraćamo, nitko sretniji od nas!<
><
>Nadam se da će i ovaj put biti tako. <
><i></i>

[nadicab]

eh, da ja samu sebe još pohvalim - onaj letak sam pisala ja <i></i>