MatiMokoš je napisao/la:Nakon pet mjeseci svekrvinih dobronamjernih savjeta o dojenju, danas sam poludila i nadam se da će me konačno prestati daviti s pričom da je Noa gladan. Čim zakmeči zbog bilo čega-gladan je. Dobio je 3700 u pet mjeseci i nema veze što se svi liječnici slažu da je to sasvim normalano, za moju svrkrvu je to premalo. Kaže mi ona da sam ga već trebala dohranjivati, da mi mlijeko nije dovoljno kvalitetno i bla bla bla. Rasplakala sam se od muke jer mi je stvarno dosta toga i rekla joj jasno i vrlo glasno do znanja da me njezino mišljenje o toj temi ne zanima.
Osjećam se grozno
mm misli da sam luda, osjećam se kao pele sam na svijetu u kući sa svekijima, a tek smo doselili
i već razmišljam o tome da pobjegnem glavom bez obzira..
Morala sam se malo izjadati barem virtualnim istomišljenicima jer ću inače poluditi.. Najgore mi je što mm uopće nije informiran i ne želi se informirati o dojenju i rastu i razvoju beba nego je za njega sve onako kako kaže njegova mama, a ja izmišljam toplu vodu jer nemam pametnijeg posla. Njegova mama zna najbolje, bolje i od pedijatara i od fizijatara i od mene. I sad još hoće malog upisati nekom metuzalemskom pedijatru (koji se valjda slaže s njom u većini stvari), a da ju uopće nije briga što ja o tome mislim
da ujedno i podignem malo temu!!
mame slušajte samo sebe i nikog oko sebe šta se tiće dojenja..vi najbolje znate i naravno da nećete izgladnjivati bebu.
da sam ja slušala svoju svekrvu nebih nikad dojila, prvi dan dok sam došla iz rodilišta me pitala kaj ja nisam kupila nikakvu hranu za bebu..šta ću ako nemam dosta mlijeka ili mi je mlijeko slabo
tek sam došla a ona mi s takvim izjavama upada..
nadalje mi je solila pamet kako nasoj curi dojenje nije dosta, da se ona plače jer je gladna
, da bi je trebala dohranjivati..
nakon mjesec dana dok smo išli na kontrolu i kad je po kilaži bebica dobila i više od minimuma, onda je zašutila, da bi poslije izjavila da ona nikad nije rekla meni da ja ne dojim i da beba plače jer je gladna..
prestrašno.. a da ne pričam o drugim "zlatnim savjetima" tipa daj joj čaj od kamilice, daj joj vodu sa šečerom za kakanje i slične bedastoće.., a na svako plakanje je reagirala..kako to nije njoj normalno da se beba plače...
i da isto me dovela do ludila ponavljajuci to svaki dan, čak su i muza na razgovor pozvali..., na kraju sam popizdila jedan dan dok je ponovno tupila kako njoj nije normalno da beba plače i da je ona sigurno gladna...samo rekla: da ovo uopće neću komentirati..