Nas maleni je Ian - mozda zvuci kao obicno ali zaista mi je puno muke zadalo to ime, i znala sam da ce tako biti. Ja sam cak bila za opciju Jan jer sam znala da ce na kraju rijetko ko skuziti kako se ime pise i izgovara ali mm-u se vise svidjalo Ian pa nisam htjela inzistirati i ostalo je tako.
Ne moram pisati da ipak imamo Jana jer ga nitko ne zove Ian. Kad pitaju kako se zove, kazem , gledaju me malo cudno

nakon cega uslijedi pitanje KAKOOOO? Ponovim, slovo po slovo i onda slijedi Jaaaaaan!
Dosli smo iz bolnice, odo se mami na skype javiti i pokazati joj cudo malo posto zivim vani i ona vrisne "
Ajan, sunce bakino!" A sunca ti kad se nisam srusila, pa od kud je ona zagorka to uspjela tako izamerikanizirati
Na krstenju svecenik cijelo vrijeme govori Jan, ajd neka mu je iako me oblijeva znoj! Srecom kada ga polijevao vodicom rekao je kako treba ime. Stize nam rodni list kuci , izvadak iz knjige rodjenih , upisao ga kao
Ivan - proplakala sam cijeli dan
