priključujem se temi.... kao i većina ovdje, imam podjeljene emocije... malo mi je drago, malo mi se srce slama... malo sam ponosna, malo me grize savjest i tako u krug..
mi smo odgodili kretanje na 1.10. baš zbog toga što su svi u rujnu na adaptaciji... krećemo zadnji tjedan 9.mjeseca...znači, kreće sa 15 mjeseci.
šećemo se pokraj vrtića, igramo se na njihovom igralištu, išli smo par puta sa susjedom po njezinog malog, pričam joj da tata već ide u svoj vrtić koji se zove posao, ja ću u svoj vrtić, a ona će u svoj....sljedeći tjedan ću ju početi dizati ujutro u 8h pa ćemo svaki dan van u šetnju u smjeru vrtića. možda će joj biti logično da jedan dan završi šetnja u vrtiću... ići ćemo kupiti šlape i ruksak za vrtić pa se malo hvaliti i slaviti i pričati o vrtiću...
tražila sam slikovnice, ali nema za jaslice, sve je za vrtić...tako da ništa od toga...
nije nikada prespavala kod nekoga ili bila s nekim duže od sat vremena bez mene ili mm. sad smo ju zadnja dva vikenda ostavili s bakom na 3h i bilo je sve ne ok, nego super super. nije isto baka i vrtić, ali ne znam kako joj drugačije graditi sigurnost da se mama i tata uvijek vrate...
plan je da ju ostavimo na kraj doručka (cca pol 9, 8.45) do spavanja (cca pol12, 12). znači, dolazim po nju iza ručka i vodim ju doma na (.) i spavanje.
s vremenom bi ju ostavila i na spavanju pa kasnije i na igranju nakon spavanja do 15h.
vidjet ćemo kad ću ja/ona biti spremna na to......vjerojatno ona za mjesec dana, a ja za godinu dana
valjda će sve biti ok.
eto... samo sam htjela napisati svoj plan pa da me netko potapša po glavi i kaže mi: bit će sve ok
19.06.2013. carica
20.08.2015. mudrica