aha, živnulo je!
znači, kod još nekih je krenulo s bolestima po povratku s mora...kod nas je šmrcanje, kašljanje, pogotovo noću, potrajalo, ali je prošlo samo s tom jednom malom temperaturom i bez većih problema. sad je neko vrijeme već zdrava. malo mijenjamo ritam, bratu je krenula škola pa se ranije diže ujutro, ranije ide na popodnevno spavanje, posljedično je i navečer ranije cendrava. to je i ok, kad krene zima i mrak ranije, nećemo niti imati što raditi do kasno.
otkad smo se vratili s mora, sama sam s njima bila po cijele dane, moram priznati da sam već jedva čekala da starijem počne škola. imao je kroz osmi mj treninge svakodnevno, dvaput tjedno i dva treninga na dan, nikako uz to navažanje stići napraviti nešto pošteno.
počinjem raditi kroz desetak dana...jučer je muž prvi put uspavao malu, ja sam izašla van i pustila da se dogovore. u stvari, to joj je bio prvi put da je uopće zaspala bez mene i bez cice. i nije bilo loše, malo se pomučio, ali kad se sjetim kak je bilo s malim koji je znao zapovraćat cijelu kuću od plača...
ona je i dalje uglavnom dosta dobra, živa je, trči puno, nikad nije na mjestu, ali nema nekih većih ispada. dosta priča, zna reći što želi, što joj ne paše, valjda zato i nema puno plača jer mogu odmah reagirati. tipa, prolazimo kraj pekare, a ona zaurla 'daj mi pecivo' (u njenoj varijanti to najčešće zvuči kao 'picivo') i problem riješen
jedino me zeznula s olovkama, flomićima i sl. brat joj nikad, ali nikad, nije šarao ni po čemu osim papira. ona je već zašarala stol u dnevnom, bratove stripove, svoju odjeću, počela je zidove...i to je uvjerena da je veliki talent, napravi žvrlju pa ponosno izjavi da je to kućica, bod (bod), ko(r)njača...
počela nas je zvati imenima, ali meni, tati i bratu još uvijek prije imena kaže tata Y, mama X, baco Z. počela se plašiti susjedove mačke jer ju je ova u igri ogrebla, pa sad kad je vidi viče 'doba maca, masa (Maša) nemoj bojati' i ipak brže bolje bježi meni.
prekjučer je tako, bježeći, glupavo pala, protegla se potrbuške cijelom duljinom i pogrebla zubom beton. okrhnula je gornju površinu gornje dvojke, potrgala caklinu. stariji je s oko godinu na kamen napravio sličnu stvar i zato znam da je propadanje tog zuba sad neminovno i to mi je grozno. njemu smo premazivali s nekom pastom, počeli smo kad je već bio malo veći i kužio je a ne smije dvije-tri minute progutati. uspjeli smo ga zadržati, iako u vrlo krnjem obliku, dok nije došlo vrijeme za trajni. kad se probudi idem do zubara vidjeti što ćemo.
a i danas je zapela za nogu od stolice i opalila na parket bradom, ima plavi hematom na bradici, baš je stradala ovih dana.
držim fige svim jasličarima da se brzo i što bezbolnije priviknu i brzo ozdravljenje bolesnima!