Postao/la aharon88 » 07 ruj 2006, 10:56
Evo zelio bih da obavijestim one koje interesuje mogucnost zvanicnog angazmana stalnog asistenta koedukatora u redovnoj osnovnoj skoli za rad sa djetetom sa dijagnozom autizma u nasim uslovima, da je to moguce, iako zaista nije lako doci do toga.<
>I posebno bih naglasio da to jos uvijek ovisi o citavom nizu okolnosti.<
>Naime, vjerujem da vam nije nepoznato da smo od posljednje godine u vrticu, sami organizovali i realizovali pomoc svom sinu da prati i ukljucuje se u grupne aktivnosti, a onda i u nastavu u odjeljenju u redovnoj skoli (da ne ponavljam pricu detaljnije ispricanu na temi o Inkluziji). <
>Evo nas u novoj skolskoj godini,
oj casova je povecan na 4 (pa samim tim i vrijeme koje nas djecak provodi u skoli), ali sve zasad funkcionise besprekorno, i jos jednom potvrdjuje da ovaj pristup istinski funkcionise.<
>Medjutim, ono sto je jos jedna pozitivna promjena je to sto smo na do
om putu da dobijemo saglasnost od resornog ministarstva u vladi RS i da se rad koedukatora konacno ozvanici i finansira iz drzavnog a ne naseg kucnog budzeta.<
>Koliko sam obavijesten, ovih dana bi u skolu (koja je zahtjev i u koordinaciji sa nama i uputila) trebalo da stigne pozitivan odgovor da se odo
ava angazman na odredjeno vrijeme za period prvog polugodista. <
>S obzirom da je prijetila opasnost da usprkos svim nasim argumentima i zalaganju i ovaj zahtjev (kao i onaj prosle godine) bude odbijen, ja sam zadovoljan, pogotovo sto znam da je u ovakvim situacijama najvaznije probiti led, i da poslije sve ide lakse. <
>Evo izgleda da je led pred probijanjem.<
>Medjutim, iako je namjena ovog posta ohra
enje i iznosenje pozitivnog primjera drugim roditeljima, moram vam reci i koji je sticaj okolnosti bio potreban pa da se ovako nesto realizuje.<
>Zivim u Banjaluci, entitetskom centru a radim drzavnoj upravi i u neposrednoj blizini republickih (entitetskih) institucija koje su nadlezne za o
azovanje ali i druge resore koji su u neposrednoj vezi (npr. Ministarstvo sporta, omladine i porodice). Posto radim u drzavnoj upravi, bilo je dragocjeno to sto znam kako iznutra funkcionise drzavna uprava. Osim toga od odredjene pomoci mi je bilo i poznavanje propisa i njihove hijerarhije odnosno ustavnih i drugih prava, kao i moj od Boga dan talenat da rjecito predstavljam i
anim ono za sto se zalazem. <
>I tako sam se ovog ljeta o
atio pismom Ministrastvu za sport, omladinu i porodicu, izlazuci nasu potrebu, jer sam procijenio da je taj ministar jedan od agilnijih i da bismo tim (malo zaobilaznim) putem lakse mogli do cilja, jer sam vec osjetio ustajalu atmosferu u Ministarstvo o
azovanja u kojem sam ponovo pokusao licno, ali sam ustanovio da se na lijep i normalan nacin ne moze nista. A ja nisam sklon podizanju halabuke dokle god postoji drugacija mogucnost. <
>I do
o sam pogodio, jer je gospodja pomocnik ministra za porodicu (sigurno nije bez znacaja sto je u pitanju zena) vrlo ozbiljno shvatila nase pismo, i zdusno se zalozila za nasu stvar. (Inace ja je nikada nisam upoznao jer smo cijelo vrijeme kontaktirali telefonom i faksom, a nije bilo ni potrebe za tim).<
>Bilo je tu ideja raznoraznih ideja, trojnog sastanka tri ministra (o
azovanja, sporta-omladine-porodice i zdravlja-socijalne zastite) radi sistemskog rjesavanja ovog i drugih pitanja, iniciranja odjeljenja za autizam pri Lukinoj skoli sa svim sto uz to ide uz obecanje da ce se i mene konsultovati u tom pogledu, itd. <
>Medjutim znajuci da ako budem cekao da se ta inertna masinerija pokrene necemo nista postici za ovu godinu (a i vise mi se svidja ovakav nacin rada nego posebno odjeljenje sa ne znam kakvim strucnjacima), ja sam na kraju rekao da je sve to na dugom stapu i da je nas primarni cilj da se podrzi sadasnje rjesenje jer skolska godina je pred vratima, a mi i skola smo jos uvijek usamljeni i bez prave podrske.<
>Neki siri sastanak je ipak odrzan, naravno ministre nije bilo tako lako okupiti, pa oni nisu ni prisustvovali, ali nekoliko sekretara i pomocnika ministara iz ovih ministarstava je raspravljalo o nasem slucaju i u nacelu su se slozili da nas zahtjev treba podrzati. Sastanku je prisustvovala i gdja. Borka Vukajlovic direktorica Centra za socijalni rad Banja Luka, koja nam je vec ranije mnogo pomogla, i ona je naravno, dala svoje pozitivno misljenje...<
>Sad je ostalo da se to realizuje u Ministarstvu o
azovanja.<
>Ali oni su zaista bili tvrd orah. <
>Naime, prosle godine zahtjev je odbijen zbog postojanja tzv. "mobilnih strucnih timova" koje je oformilo i finansiralo ministarstvo i koji su "zaduzeni za rad sa djecom sa posebnim o
azovnim potrebama". Taj koncept je puki neproduktivni pokusaj i nedovoljan za ista ozbiljno, ali sluzi za lijecenje necije savjesti ("eto uradili smo sta smo mogli u okviru svojih mogucnosti") i za obezbjedjivanje dodatnih prihoda za clanove tima, jer su plate u o
azovanju slabe, pa je to modus da ih se dodatno nagradi.<
>Medjutim, u svom ovogodisnjem zahtjevu skola se pozvala na uspjesnu proslogodisnju praksu i cinjenicu da za cijelu proslu skolsku godinu niko nikad nije dosao iz tih kicenih timova da vidi Luku, a kamo li da sta radi s njim. Tu izuzimam bivseg clana tih timova a sada funkcionera u Prosvjetno-pedagoskom zavodu, koja je dolazila u skolu dva puta i stavljala neke primjedbe u vezi prilagodjenog plana i programa, ali nije uopste nogom krocila u razred. I bolje da nije.<
>Kad je direktor skole nazvao Ministarstvo da vidi sta je bilo sa zahtjevom, glatko su mu rekli da za to nema para i da je zahtjev odbijen.<
>Sve nas je iznenadio takav odgovor, i ja sam odmah reagovao i nazvao nadleznog sekretara u ministarstvu o
azovanja, jednu vrlo finu i korektnu osobu na koju me je uputila gospodja iz Ministarstva sporta, omladine i porodice. Smatrao sam da je do
o da u tom momentu odem i licno se pojavim pred njom (a ona je znala za Luku jos iz vrtica mada mi vise nije jasno kako i preko koga) i da i ona i ja vidimo s kim imamo posla. Uvijek je drugacije rjesavati nesto o nekom nepoznatom ko je samo ime i prezime na papiru i o nekom s kim si se sreo oci u oci. <
>Gospodja sekretar je novopostavljena na tu funkciju, i ocito ozbiljno i studiozno pristupa poslu, postujuci sve propisane procedure u radu, ali ne dajuci da je krute procedure suvise ogranice u zalaganju za ono sto smatra da je u redu i da treba podrzati. Sva sreca pa joj njen polozaj dopusta da nesto konkretno preduzme i o
ati se licno ministru, koji je takodje vrlo korektan covjek, ali obicni gradjani do njega tesko dolaze.<
>Elem, svoj korektan pristup poslu, gospodja sekretar je iskazala i u nasem slucaju. Od nje sam dobio odgovor da u stvari nas predmet nije jos konacno rijesen, i da ce ona, iako ima neslaganja i suprotstavljenih misljenja unutar ministarstva, dati prijedlog za jedno kompromisno rjesenje, angazman koedukatora na odredjeno vrijeme. I zaista, nakon tog jednog licnog susreta i nekoliko desetina telefonskih poziva, juce mi je rekla da je ministar potpisao pozitivan odgovor koji bi trebalo ovih dana da dospije i do skole.<
>Time je nasa borba u ovoj fazi, nadam se, uspjesno zavrsena.<
>Roditelji,
aco i sestre po zivotnim okolnostima, zelim ovim da vam kazem da se jos jednom potvrdilo da ako su jedna vrata zatvorena, uvijek postoje ona koja nisu.<
>Jer niko nije ovo ucinio zato sto mi je tetak ili tetka, ili sto se znamo, ...nego zato sto smo uspjeli argumentima privoljeti ili natjerati da nam izidju u susret.<
>Kako smo mogli mi mozete i vi. <
>Istrajnost i zdusno zalaganje se uvijek isplati.<
>Kucajte i otvorice vam se, trazite i naci cete.<
>Svako do
o. <i></i>