Draga Andrij, nije pogresno shvaceno vec samo polemika - tvoji postovi su uvijek za polemiku izazovni..

..
Naime, navode me na mnoga razmisljanja koja mi se u glavi vrte svih ovih godina koliko sam u filmu majke pp djeteta...
Kako ćemo se držat zajedno ako recimo jedan roditelj mjenja papire da dobije status ,a po ničemu ga taj status ne pripada? I još mu dite ide po prilagođenom u redovnu?
I mene su isprva , a i sada ponekad nervirali oni koji su iskoristili rupe u sustavu ( i ne vezano samo uz djecu i osobe s pp ) no cinjenica jest da ce svatko uciniti sve i bas SVE (u svojim sposobnostima i mogucnostima) da pomogne upravo svom djetetu... tu naglasavam upravo ovo : da pomogne SVOM DJETETU a ne sebi... Tu ce u ovom nasem drustvu koje bi u EU I DEMOKRACIJU (velikim slovima - bas kako si i ti napisala) a jos ne zna kako , to ponekad biti jedini , akutni nacin - iskoristi rupu, pomozi svom klincu, daj mu sansu ... ALI onda dalje radi da se to tvoje iskustvo primjeni na druge.. da i necije tudje dijete iskoristi rupu - rupicu.. pa onda sto se rupa bude vise prosirila nece vise biti rupa vec pravilo pa i clanak Zakona ( uz trud iznimnih koji se tome zele dati- jer to nije mali posao i trud...)
Meni su nabili na nos da kad sam već izašla u novine nisam pričala - o njihovim problemima.Koga briga što mene muči ili majke koje godinama žive sa dvoje ili troje djece posebnih potreba - a nitko se nije sjetio da im treba više pomoći nego onima sa jednim djetetom .
Nekako mi je normalno da uvijek idemo iz vlastitih pozicija - to mi se cini uobicajeno ljudski (cast iznimnima - a znam ih nekoliko - ne puno)ali i da drugi ocekuju da taj netko tko se izlozio i istupio odmah automatski govori i u nase ime..i da iznosi nase stavove i razmisljanja...To sto imamo djecu sa slicnim poteskocama i problemima ne znaci da cemo isto misliti i promisljati ... Stoga je na onom koji javno istupa da pretrpi da ono sto izlozi javnosti ne mora uvijek naici na odobravanje vecine ili svih..i mora biti spreman na drugacije reakcije .. Nakon dokumentarca o Janu i DSu... zasigurno je bilo i onih koji su razmisljali "pa trebalo je vise o invalidninama, pa trebalo je i o drugima koji nemaju tu srecu da su im oba roditelja zaposlena kao Janova, pa lako njoj jer se Jan rodio bez dodatnih zdravstvenih poteskoca..... " i zasigurno puno primjedbi i kritika .. no i to je razumljivo.. jer koliko god promisljali o nekom problemu .. ne mozemo a da ne idemo iz nasih vlastitih promisljanja i situacija..koja ne moraju i nisu bliska drugima i nisu dio upravo NJIHOVIH zivota...
Ako u razgovore na tribinama nisu uključeni ljudi koji trenutno obnašaju određene dužnosti bilo u sustavu ili u politici ,a mogu nešto promjeniti - od naših razgovora opet neće bit puno koristi ... osim što će nama biti - lakše - jer se ispraznimo ,vidimo i - popijemo kavu ( može sok)
Upravo zato treba nastojati da ljudi koji obnasaju odredjene funkcije budu na tribinama - ako nisu prvi puta, treba ih pozvati i drugi puta.. i treci puta.. eh sad koliko puta ovisi o tome koliko imamo strpljenja i upornosti .. mozda treba pozvizditi na drugu, mozda na trecu.. ne znam.. svatko od nas ima razlicitu duljinu fitilja.. i to je isto OK... ali sam za to da se bar pruzi druga prilika .. i kako god se u ovoj nasoj banana republici cine da oni nas ne trebaju - mislim da ipak trebaju .. oni nas i mi njih .. i mada se sada cini da od nas treba vise truda - a dobro, dajmo jer je to sada neophodno nasoj djeci...(i onoj koja dolaze iza nase..)
A susrete može organizirati svaki mjesec druga udruga
Daj Boze- sto vise kontakata i razgovora (pa i svadjica) to bolje. Kad se male glave sloze, pa jos srca... pa i toga da se "jadamo" samo da nam bude lakse..
Susreti, razgovori, izmjena misljenja ili jos bolje, razmisljanja ... to je (po meni) bolje...I ovaj nas GP je pravi primjer toga...
Nansi Ivanišević je samo jedna osoba u sustavu ...može se zvati i Anu Pezo ( ured Pravobraniteljice u Splitu) recimo da bi po meni taj susret uistinu bio jako koristan jer svi nemamo internet -a prava djeteta su ipak na prvom mjestu.A opet don Grubišića ,da nam i on kaže koju mudru.
Uvijek su neke osobe u sustavu... i bas tako te osobe mogu biti bilo tko - ajmo ih tretirati kao osobe ( s manama i vrlinama - kao sto smo svi mi)..to bi moglo biti i nase radno mjesto... nekako ne idem iz pozicije da su svi ljudi zlocesti (mada ima i takvih) nego da rade u okvirima koji su im nametnuti... i tu se snalaze kako mogu i znaju.. i opet, razmisljam kako bih ja na tom radnom mjestu a u okviru postojecih zakona i pravilnika ...
Neznam , nadam se samo da me se opet neće pogrešno shvatiti
Nadam se da i ti nisi pogresno shvatila ova moja promisljanja.. nisu polemizirnje s tobom konkretno vec si ti bas istakla neke kljucne teme i tocke koje su zavrijedile razmatranje...

Jan 1999. i Vito 2003. i Gita 2008.