Sada je: 18 tra 2024, 05:22.
Moderator/ica: nadicab
nadicab je napisao/la:Načeli smo tu temu na grupi podrške ...
I iako sam jako, jako za inkluzivno školovanje, s obzirom na naša iskustva, moram reći da specijalna škola je manje naporna i za dijete i za obitelj.
S druge strane on je dobio puno kroz druženje s vršnjacima, ali cijeloj obitelji je bilo jako naporno jer nismo imali podršku sustava, a rijetko i pomoć. Učili smo sami, bili prepušteni sami sebi; otkrivali toplu vodu (za neke stvari sam nedavno čula kako naši stručnjaci govore na simpoziju o prilagođenoj literaturi, a kada sam pred 3 godine ih pitala, svi su )
Znaci inkluzija nema samo za nasu djecu pozitivan ucinak.
nadicab je napisao/la:Znaci inkluzija nema samo za nasu djecu pozitivan ucinak.
Ma je, to je velika istina, ali ta činjenica ne pomaže nama u savladavanju gradiva, učenju činjenica koje njemu ništa ne znače (npr zemljoopisni pojmovi: on na kartu ne vidi jer je skoro pa slijep, ali mora znati ama baš sve gore i rijeke kao i ostala djeca, a to znači da mi moramo to bubati napamet.) Takvih podataka koje se "moraju znati" tj bubati u njegovom životu ima i previše, a nepotrebno.
Znam da on ima izvrsno obrazovanje, da zna puuuuuuuuno više nego što znaju djeca na Goljaku, ali što to konkretno njemu i nama kao obitelji znači? Ionako će nam biti jako ograničen upis u srednju školu, a o nekom daljnju obrazovanju/zapošljevenju da ne govorimo
Jel se vidi da sam umorna od svega, od samotnog vijanja zastave na barikadama sustava
Inkluzija u redovito skolstvo izmedju ostalog takodjer treba biti individualizirana i za svako dijete treba postojati program po njegovim specificnim potrebama i mogucnostima.
Jel se vidi da sam umorna od svega, od samotnog vijanja zastave na barikadama sustava
To se zove poticajna okolina. Jos je samo pitanje koliko kosta skolovanje u takvoj skoli? Da li i djeca s teskocama takodjer placaju istu cijenu?olakotna okolnost za moju obitelj je da mi najstarije dijete pohađa privatnu školu(sad će najesen krenuti i drugi,kad i ja tamo počinjem raditi) koja zbilja integrira djecu s posebnim potrebama,razredi su po 15 učenika(i dvije učiteljice)-u razredima bude po dvoje djece s pp-om-koliko znam u svakoj generaciji bude po jedno dijete s CP-om,i njima je škola maksimalno prilagođena-kolica mogu apsolutno svuda,u svakom razredu visi bontončić i razvija se empatija,plus što ta djeca imaju stvarno individualan pristup(imaju ga i "obična djeca",kamoli ne ona s pp-om,tako se kreativcima daju dodatne mogućnosti svakodnevnog rada-u vrijeme nastave-npr moj sin je pasionirani čitač i njemu učiteljica pokloni 2-3 puta tjedno po pola sata čitanja u knjižnici-u njegovom razredu je dječak s ADHD-om koji se smije ispuhati i otrčati par krugova vani ili u dvorani-i dalje nastaviti raditi bez ikakvih problema.
I meni se tako cini. to je taj kako ga ja nazivam enciklopedicni pristup ucenju.Ponekad mi skolski sustav slici na pripremu djece za sudjelovanje u nekom od pipularnih tv kvizova.
bosancero je napisao/la:To se zove poticajna okolina. Jos je samo pitanje koliko kosta skolovanje u takvoj skoli? Da li i djeca s teskocama takodjer placaju istu cijenu?
Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.