Sada je: 13 svi 2024, 10:24.
Moderator/ica: nadicab
martina mama je napisao/la:Sto se tice ordinacije, razumijem da nekome tko prvi put dodje, cijeli pristup moze djelovati kaoticno. Svak ima pravo na svoj dojam. Oni koji ne pobjegnu nakon prvog posjeta imaju prilike razumjeti zasto to sve tako izgleda. Za one koji dolaze sa st pristupa, situacija je uvijek sokantnija buduci da u st jos uvijek njeguju pristup u kojemu je vazno da se roditelji ne uplase. Ja sam kod polovina prvi put cula da je moja kci stopostotni kandidat za cerebralnu paralizu. Do tada, taj izraz nitko u st nije prevalio preko usta. Nadalje, u nininom komentaru uocavam sto sve dijete moze, ali ni rijeci o kvaliteti tih pokreta, polozaja. Ja imam dvije kceri. Jedna zdrava, druga cp. Ova druga je sve milestonse motorickog razvoja usvojila prije ove zdrave. Ne moram ni reci da vec danas postoji bitna razlika u kvaliteti njihovih izvedbi. Najbitnija razlika u st i polovininom pristupu nije u tome sto u st tapsu roditelje po ramenu dok polovina kaze najlosiju mogucu varijantu. Najbitnija razlika je u tome sto u st pristupu jedini cilj je nagurati dijete sto dalje u motorickom razvoju, zanemarujuci pri tom kvalitetu izvedbe. Polovina, koliko god slampav bio, akcent svoje terapije stavlja upravo na kvalitetu pokreta. Primjerice, u st je za martu bio cilj da sto prije usvoji okretanje i sjedenje. Okretala se s 5 mjeseci, a sa sest je po njihovom sjedila. Kod polovine smo shvatili da se okrece nepravilno i sjedi potpuno asimetricno. Pravilno okretanje je savkadala s godinu dana, a pravilno sjedenje s dvije. Da smo ju pustili da se okrece i sjedi onako kako su nas ucili u st , dan danas bi oboje radila nepravilno. Podrazumijeva se da dijete koje ranije motoricke faze ne usvoji prsvilno, nema nikakve izglede za zdravi hod. Zao mi je sto sam bas ovaj negativni komentar uzels za primjer da pojasnim razliku, al upalo mi u oko da postoji razlika i u nacinu kako roditelji vide stvar. Nista osobno.
martina mama je napisao/la:I jos nesto. Je uvjet kod polovine je da se radi samo s njima. Mi smo tako radili i nismo trazili pomoc sa strane. Iz mog iskustva, polovina je covik koji dobro podnosi kritiku. Ja sam njemu sve sto sam imala rekla u lice i uvijek je bio otvoren za razgovor i trazenje kompromisnog rjesenja. Ja sam takva da kazem svakome sta ga ide. Kad nisam zadovoljna, kazem odmah i nema nikakve sumnje da ce se netko iznenaditi i moje misljenje o njemu doznati na internetu. Na vasem mjestu bih pokazala svoje nezadovoljstvo uslugom i ne bih platila. Te cakule po ordinaciji mene nikad nisu zanimale i nisam razgovarala s takvima. Znam da ima svakvih ljudi i da je svak osjetljiv na svoj dzep, ali ja sam ta pitanja rjesavala s onima koji mo pruzaju uslugu. To ti je moj stav i jednostavno ne volim ovakve rasprave.
nina st25 je napisao/la:martina mama je napisao/la:I jos nesto. Je uvjet kod polovine je da se radi samo s njima. Mi smo tako radili i nismo trazili pomoc sa strane. Iz mog iskustva, polovina je covik koji dobro podnosi kritiku. Ja sam njemu sve sto sam imala rekla u lice i uvijek je bio otvoren za razgovor i trazenje kompromisnog rjesenja. Ja sam takva da kazem svakome sta ga ide. Kad nisam zadovoljna, kazem odmah i nema nikakve sumnje da ce se netko iznenaditi i moje misljenje o njemu doznati na internetu. Na vasem mjestu bih pokazala svoje nezadovoljstvo uslugom i ne bih platila. Te cakule po ordinaciji mene nikad nisu zanimale i nisam razgovarala s takvima. Znam da ima svakvih ljudi i da je svak osjetljiv na svoj dzep, ali ja sam ta pitanja rjesavala s onima koji mo pruzaju uslugu. To ti je moj stav i jednostavno ne volim ovakve rasprave.
nokia123 je napisao/la:Što je Vesna Marković? Fizioterapeut ili fizijatar?
martina mama je napisao/la:Tek sad vidim da je jukica vasa fizijatrica. Iz mog iskustva, njeno znanje i nacin rada nije ni izbliza dovoljno da jednu hemiparezu navjezba do neupadljivog iz prostog razloga sto se ne radi dovoljno na jacanju zahvacene strane, a uopce se ne radi na razvoju svijesti o toj strani. Ne znam uopce sto je htjela od polovine, al dijete za koje nema ideju kako ga uvesti u puzanje, ima dugove iz ranijih faza. To i jest glavni problem kod njenog nacina rada. Oni koji su radili samo s njom, nece uopce razumjeti o cemu govorim. Jednostavno receno, jukicinom nacinu rada jaaaako nedostaje rad na motorickoj bazi. Motoricka baza je temelj za daljnji rad. Kao kuca koja lezi na cvrstim temeljima. Frustrirajuce da se sa godinu dana nadjes u situaciji da ne znas kako dalje. Mozda se treba vratiti na pocetak.
Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.