zbog čega školujemo našu djecu?

[nadicab]

http://danas.net.hr/nitko-ne-zeli-zaposliti-obrazovanu-invalidnu-zenu
ovo me je jako, jako rastužilo

[danijela81]

mene više ne rastužuje. svjesna sam te stvarnosti već dulje vrijeme i odlučila sam jednostavno ignorirati i nadati se da kad V. odraste, da će priča možda ipak biti malo drugačija.
da ne govorim o zaposlenjima na godinu dana, kada poslodavac pokupi poticaje, pa zatim otpušta i prima nove radnike s invaliditetom, opet radi poticaja...
ili kad poslodavac ima registrirano nekoliko firmi, pa fiktivno šalta čovjeka s jednog radnog mjesta na drugo da bi, opet, pokupio poticaje...
ali i to se podnese, samo da se barem neko vrijeme ima bilo kakav posao, makar plaća bila minimalac. a nakon toga - e nakon toga te na HZZu nagovaraju na mirovinu, da ne bi od negdje 30te godine pa do starosti bio još jedan od nezaposlenih.

ali ima i svijetlih primjera, samo, rijetki su, nažalost

[martina mama]

Drustvo definitivno nije spremno na pomake. Ovo je jedna tuzna prica. Mogu samo pokusati zamisliti trud koji je djevojka ulozila da zavrsi studij. Nasa djeca konstantno moraju dokazivati da mogu, da zele. Sustav ne radi za njih. Zato imaju nas, da svak od nas uporno inzistira na ostvarenju ravnopravnosti u skolovanju, prihvacanju u drustvo. To, naravno, zahtijeva silne napore, ali nema odustajanja jer oni imaju pravo na jednakost.
Neki prije nas su isto radili za nas. Radeci za svoju djecu, radimo i za one koji tek dolaze, da im bude lakse, da budu jednakiji.

[Roza]

Nažalost ovakav slučaj imam kod kuće, 29 godina staru sestru koja je završila pravni fakultet s najvišin ocjenama ( jedna četvorka tijekon cilog faksa) s pustim nagradama, stipendijama i kao najbolji student generacije a eno je kući "lovi zjake". Iznimno pametna i talentirana a osim onoga šta je morala odradit praksu kad je volontirala nitko joj drugi ne da priliku. I sad se još uvik školuje, upisala je postdiplomski u Zg (mi smo u dalmaciji) i opet dobila stipendiju jer je riješila semestar s najboljin ocjenama al ja se pitan čemu to sve, takav trud i upornost, zalaganje... ima li uopće smisla???

[martina mama]

Roza, naravno da ima smisla. Ako nista drugo, rad u nekoj od udruga osoba s invaliditetom. Takva osoba je sa svoje strane napravila sve sto treba. Najbolje moze razumjeti i pomoci onima koji nemaju njeno znanje da bi ostvarili svoja prava. Sigurna sam da se radi o iznimnoj osobi, a takvi mijenjaju svijet.

[martina mama]

Roza, evo upravo dobila Newsletter Udruge Budjenje. Traze pravnika koji bi roditelje djece s Adhd-om upucivao na postupke za ostvarenje prava njihhove djece. Udruga je iz Zagreba. Ako ti je sestra u Zagrebu, moze im se javiti.