Sada je: 22 vel 2020, 02:41.

DOWNICI VII. 2012/2013.

Ako vaše dijete ima bilo kakvih problema u razvoju, svratite ovamo. Pitajte, ispričajte svoju priču, podijelite svoja iskustva. Mjesto na kojem ćete dobiti puno informacija, pomoći, savjeta i vidjeti da uopće niste sami.

Moderator/ica: nadicab

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la IRENA » 25 stu 2012, 18:02

alexandra je napisao/la:irena, samo da se ne iznenadiš, pozvana sam kod vas na rođendan :mrgreen ali ne samo ja nego ja, kćer, muž, baka i deda, moja sestra i njena djeca te naša dva psa :lol
molim da pripremite dovoljne količine hrane :kino

Nego šta .. kod nas hrane uvijek dovoljno - i volje za dobro društvo NIKAD ne fali :joy
Jan 1999. i Vito 2003. i Gita 2008.
IRENA
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1015
Pridružen/a: 13 lip 2001, 09:42

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 25 stu 2012, 22:25

Sad će krenuti rođendani, dolazi prosinac.

Nas već danima muče vodene kozice i nikako da se rješimo temperature. Očito što stariji više problema ima.
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 26 stu 2012, 10:11

Dinkić :hug
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la bosancero » 28 stu 2012, 18:41

Dinkic. Zelim ti da sto prije ozdravis i da ne diras krastice jer ostaju gadni oziljci.
bosancero
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 163
Pridružen/a: 09 svi 2005, 23:06

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 29 stu 2012, 07:08

Ponosni vlasnik krda malih kozica (tako ga je nazvala njegova uciteljica iz hrvatskog :joy ) za sada se dobro drži, češka se sve više, no mudro on to radi, rastegne rukav od majice do preko prstiju i onda se češka. Večernje kupanje je u hipermanganu svakodnevica, a preko dana baka prati i čim se počeše baka skok s kremicom i namaže gdje ga češka.
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 29 stu 2012, 08:57

Mudrica :lol
A vama :hug
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 14 pro 2012, 13:25

Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 16 pro 2012, 00:43

Hvala Nadici na prilogu i mami Klaudiji sto je i javno rekla sto je vidjela i kako je placuci dosla doma videci sto je njen Jure sve mogao, a zbog naseg sustava i ljudi u sustavu je propustio jako, jako puno. Nikad nije kasno za ucenje i Jure ce svojom upornoscu sigurno uskoro i citati.

Italija je inace najbolje zemlja za nasu djecu, a i mogla bih reci i za druge teskoce. U Italiji 13% osoba s DSom radi na otvorenom trzistu, ponajvise pola radnog vremena jer to imaju u zakonu, zaradjuju oko 800-900 EURa. Ostalo vrijeme imaju za drustveni zivot i za edukacije. Ostali (s vise teskoca) rade u ustanovama mozda kao nas URIHO i nisu na otvorenom trzistu.
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la DomiMama » 16 pro 2012, 10:55

da. to je jednom i camelia pricala... jos dok su zivjeli u Italiji...

nego, sretan rodjendan Filipu (s malim zakasnjenjem) :xmassanta :xmaspresents2 :rodj :joy
Srecica Borna 5.3.2004.
BAOKULJG Dominik 6.9.2005.
Ljetnica Marta 18.6.2012.
"Važno je znati da neki procesi ne mogu biti uspješni ako se ne potrudimo oko njih. Ne možemo biti tolerantni na daljinu. Ne možemo biti humani, ako nismo s ljudima koji trebaju našu humanost." Beppa Joseph
Avatar
DomiMama
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1020
Pridružen/a: 28 ruj 2005, 14:11
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la IRENA » 16 pro 2012, 14:58

Dinkic je napisao/la: Nikad nije kasno za ucenje i Jure ce svojom upornoscu sigurno uskoro i citati.
.

Zaista, nikad nije kasno za početi... a budući je Jure uporni maratonac u moru - bit će takav i na ovom polju !Juri i mami ( i obitelji) sve čestitke na onome što su SAMI postigli ! :luv
Jan 1999. i Vito 2003. i Gita 2008.
IRENA
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1015
Pridružen/a: 13 lip 2001, 09:42

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 16 pro 2012, 19:00

Sretan rodjendan Filipe!
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 28 pro 2012, 21:01

Naši Dubrovčani su dobili prostor, uredili ga i danas ga je blagoslovio njihov biskup Uzinić, a sutra je službeno otvorenje.
Baš sam sretna zbog njih.

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/port ... skup-uzinić-roditeljima-djece-s-down-sindromom-„u-licima-svoje-djece-otkrijte-lice-isusa-krista“&Itemid=466
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la IRENA » 29 pro 2012, 10:22

Bravo Dubrovčani , ili bolje rečeno bravo Dubrovkinje :)
Gledam sada slike s blagoslova prostora.. nalukne se Jan i pita što to gledam . Pa evo, naši prijatelji iz Dubrovnika dobili novi prostor pa im biskup došao u posjet. Vidiš, dozvolio je djeci da probaju njegovu biskupsku kapu.
" Odlično !" reče Jan , " Znači da nije ŠKRT !" :lol
Jan 1999. i Vito 2003. i Gita 2008.
IRENA
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1015
Pridružen/a: 13 lip 2001, 09:42

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 29 pro 2012, 10:57

Jan, svaka čast, u pravu si biskup nije škrt i mene je oduševio. Baš su bili tako opušteni i ponosni, oduševio me Vlaho (ide u drugu razred) kako je pomagao biskupu slagati njegovu odjeću, a Toma (predškolac) je prvi kapu dobio, a Iva (naša ponosna srednjoškolka) se napričala sa svojim biskupom.
Sve što vidite okolo od ukrasa to su napravile naše vrijedne Dubrovkinje i djeca. Za Zajednicu su napravili čestitke ove godine i poslane su po Hrvatskoj.

Kod nas je za Božić na velikoj misi bio biskup Mijo Gorski, i nakon nekog vremena pita Filip, a gdje je Papa. Čovjek se sjetio da uz biskupa je bio Papa, odnosno, uz Papu je bio biskup, ono prošle godine pa zašto ga sada nema.
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 29 pro 2012, 23:21

F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 05 sij 2013, 00:19

Procitala na coolinarki, pa prenosim

Zima 2009., u vlaku iz Münchena prema Zagrebu. Tijekom kratke pauze u Salzburgu gledamo iz vlaka zasniježeni kolodvor. Ne ulazi puno ljudi, dakle vjerojatno je da će kupe ostati rezerviran za nas. Namještam se u svome sjedalu do vrata i zatvaram oči. U sebi brojim koliko nam je sati ostalo do cilja, sjetim se da sam ponijela dobru knjigu, Tobi sjedi do mene. Opušteni tok mojih misli razbija se odjednom o buku kofera koji se kotrlja preko praga kupea. Ajoj... Živčano otvaram oči i upućujem nabrušeni pogled smetalima. Gledam pridošlicama u leđa, budući da upravo pokušavaju ogromnu prtljagu smjestiti na pretinac nad sjedalima. "Upali su ovamo ko slonovi", pomislim ja, samoprozvana kraljica kupea, i pri tome mislim na ženu duge plave kose u bež kaputu, i onižeg punijeg muškarca. Kad su napokon smjestili nebrojene kilograme u kovčegu na željeno mjesto, ugledali smo im lica. Iz mojih je misli nestala gorčina. Gledala sam u nježno, ljubazno lice žene srednjih godina. Kraj nje je neodlučan stajao, na mjestu tapkajući, muškarac sitnoga nosa i bademastih očiju. "Pa on ima Down", pokajala sam se zbog svoje prvotne reakcije i u meni se u tom trenu stvorilo tisuću pitanja.

"Moj brat putuje do Villacha. Možete ga probuditi ako zaspi? Naime, često zaspi dok se vozi vlakom."

"Naravno, nema problema!", velikodušno i plemenito smo se nasmiješili. Dobrotvori nagrižene savjesti.

Brat i sestra su se srdačno zagrlili, sestra je izašla iz kupea i još jednom kratko mahnula na pozdrav. On je ostao sam s nama, sjeo je na sjedalo nasuprot meni. Vlak je nečujno krenuo s postaje. On se i dalje smiješio i namještao svoju jaknu tako da mu ne škaklja lice. S vremena na vrijeme nas je kradomice pogledao i kad bismo mu mi uzvratili pogled, brzo bi pogledao u nekom drugom smjeru. Igrali smo tu igricu nekoliko minuta. Sramili smo se i on i mi, teško je bilo započeti razgovor.

Sjetila sam se da u ruksaku imam još neotvorenu čokoladu koju nam je spremila svekrva. Izvadila sam je i odmotala papir. Pogledala sam našeg susjeda:

"Schokolade?"

"Ja, gerne!"

Pogled na čokoladu je izbrisao suzdržanost, zahvalno me je pogledao i krajnje pedantno I gotovo svečano uzeo kockicu. I mi smo se poslužili i sad smo se cijelo vrijeme smiješili jedni drugima. Tobi me automatski primio za ruku.

"Vi ste vjenčani?", ispalio je naš susjed ko iz pištolja vidjevši naše ruke.

"Jesmo", rekao je Tobi i pogledao me.

"Uau", odvratio je, zadivljeno preokrenuo očima i sklopio ruke. "I ja bih se rado oženio, ali nijedna mi ne odgovara." Potisnuli smo iz poštovanja smiješak nad ovim djetinje iskrenim komentarom.

"Ja sam Tobi", pružio je ruku moj muž. I ja sam se odmah predstavila.

"Ja sam Klaus."

A onda nam je Klaus ispričao da je bio u posjetu kod sestre, da je s njom bio u kinu, da mu je ona najdraža sestra, da je najmlađi od četvero djece. Mi smo zadivljeni slušali njegovu biografiju ispričanu lijepim njemačkim, malo otežanim izgovorom. U razgovoru smo još saznali:

Klaus radi u radionici nakita, voli raditi na kompjuteru, kod kuće svi znaju kako kompjuter funkcionira osim tate, najdraži su mu filmovi s Pierceom Brosnanom,...i voli čokoladu. Između nas dvoje se ponavljalo pitanje i odgovor: čokolada? - da, rado!, sve dok nismo zgužvali prazni srebrni papir i bacili ga u smeće.

Klaus je odjednom prstom pokazao u smjeru nad Tobijevog glavom. Iznad sjedala je bila pričvršćena bijela pločica s crnim brojkama 33. "Toliko imam godina", rekao je odlučno. Zanimalo ga je koliko smo mi stari, i kad je otkrio da smo nekoliko godina mlađi od njega, samozadovoljni smiješak mu je ozario lice.

Vrijeme je teklo u obostranoj pažnji i našem divljenju. S vremena na vrijeme bi Klaus prekinuo razgovor, pogledao u stranu i uzbuđeno sam sebi šaptom ponavljao: "Moje je srce taaaaako veliko, našao sam nove prijatelje." Dok bi izgovarao "taaaako", ruke bi mu ocrtavale dimenzije, a onda bi jednom rukom obrisao suze. Mi smo u tišini i gotovo pobožno sjedili na svojim mjestima i gledali taj prizor, Tobi je čvrsto stisnuo moju ruku.

Mrak se već spustio na naš dio svijeta kad smo stigli na kolodvor u Villachu. Klausa nije trebalo buditi. Bio je već uzbuđen što će vidjeti tatu. Tobi mu je spustio kofer. I ja sam ustala. Oboje nas je zagrlio i cmoknuo u obraz. Nesigurno je išao pred Tobijem koji mu je gurao kofer prema izlazu. Na peronu je stajao stariji muškarac, pod otvorenom jaknom je nosio žarkocrveni pulover.

"Tata!"

Vlak je napuštao peron, a Klaus je grlio tatu koji ne voli kompjutere. U kupeu je ostalo srce, tako veeeeliko.

Pet mjeseci kasnije, kad smo saznali da će mali stanovnik mog trbuha imati sindrom zvan Down, jedna od mojih prvih misli poletjela je prema Klausu.
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la DomiMama » 05 sij 2013, 23:18

:luv :luv
Srecica Borna 5.3.2004.
BAOKULJG Dominik 6.9.2005.
Ljetnica Marta 18.6.2012.
"Važno je znati da neki procesi ne mogu biti uspješni ako se ne potrudimo oko njih. Ne možemo biti tolerantni na daljinu. Ne možemo biti humani, ako nismo s ljudima koji trebaju našu humanost." Beppa Joseph
Avatar
DomiMama
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1020
Pridružen/a: 28 ruj 2005, 14:11
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la fancy » 06 sij 2013, 01:52

:le :le :le :le :le
Rasplakah se :luv
I won't put my hands up and surrender...
There will be no white flag above my door...
Avatar
fancy
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 997
Pridružen/a: 03 pro 2010, 00:05

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la bubsek » 31 sij 2013, 21:41

nadice draga dali si ovo ti i tvoj maleni?

http://www.24sata.hr/sudbine/nadica-par ... nje-299903
Kraljica-2005

Princeza-2010

Mala princezica-2015
Avatar
bubsek
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1670
Pridružen/a: 05 tra 2009, 13:45
Lokacija: zabreg... :-)

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 03 vel 2013, 19:32

:dada
Taj clanak je napravljen u sklopu projekta sveucilista za razvoj aplikacija za djecu s komunikacijskim teskocama.
U danasnje doba tehnike i znanje, stvarno je steta ne pomoci nasoj djeci da iskoriste svoje potencijale. Nasa djeca imaju velike potencijale koje ne mogu na uobicajen nacin pokazati :le
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 05 ožu 2013, 11:41

Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la IRENA » 05 ožu 2013, 13:00

Čitala danas ... baš mi je uljepšalo dan.
I moj Jan sanja o svom restoranu . On će biti šef ,a ja kuharica ili spremačica - još nije odlučio :lol
Jan 1999. i Vito 2003. i Gita 2008.
IRENA
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1015
Pridružen/a: 13 lip 2001, 09:42

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la IRENA » 19 ožu 2013, 23:48

Samo podsjećam - 21/3 Svjetski dan DSa ...
http://www.worlddownsyndromeday.org/
I u RH će udruge na različite načine obilježiti ovaj dan.

Meni je ovo vrlo zgodno http://www.worlddownsyndromeday.org/lots-of-socks
Wear LOTS OF SOCKS!
Down Syndrome International invites everyone across the world to wear LOTS OF SOCKS on 21 March 2013 to raise awareness on World Down Syndrome Day (WDSD).
Jan 1999. i Vito 2003. i Gita 2008.
IRENA
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1015
Pridružen/a: 13 lip 2001, 09:42

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la bosancero » 20 ožu 2013, 07:23

Rođenje djeteta u obitelji predstavlja neizmjernu sreću i radost. No ima rođenja djece koja izazivaju tugu, strijepnju i strah. Rođenje moga sina Filipa upravo je u meni izazvalo te osjećaje kada mi je priopćeno da je moje djete vjerojatno dijete s nekim urođenim poremećajem. No, od prvog trenutka tog saznanja moja je misao bila što god da je ON je moje dijete. Kad sam ga prvi put uzeo u naručje i kad je svoje male i slabe prste stavio na moj kažiprst mene je preplavila ljubav za to malo, bespomoćno stvorenje, ali tuga, strijepnja i strah i dalje su ostali. Prihvatio sam ga kao Božji znak. U našim životima nešto
se treba mijenjati i Bog mi je poslao sina koji nas tome treba naučiti. No tuga, strijepnja i strah i dalje su bili prisutni. I ljubav. Jednog dana supruga je došla sa pričom o bračnom paru koji očekuju dijete i na ultrazvuku su uočeni određeni znakovi koji ukazuju da će njihovo dijete biti mongoloid kako se to onda govorilo. Njihova liječnica poslala ih je k mojoj supruzi za savjet. No nismo mogli reći zadržite dijete ili izvršite abortus. Nismo se usudili dati tako veliki savjet s kojim se toj obitelji mijenja život. Vidjeli su našeg Filipa i osjetili ljubav koju on nama pruža. Strijepnja i strah i dalje su bili prisutni u mom srcu. Moje dijete trebalo je operaciju na srcu kako bi moglo i dalje živjeti. A prepreke su bile velike jer moje dijete nikada neće zarađivati novce. Zašto da onda sistem ulagao u neproduktivnog člana društva koji će uvijek biti društvu na teret? – bila su razmišljanja nekih ljudi. Tada se umiješao Bog i uz pomoć neizmjerno dobrih ljudi moj Filip je i danas živ. Tugu, strijepnju i strah i dalje sam nosio u svom srcu. Ti osjećaji slomili su me jednog dana i postao sam bolesnik koji je dobijao terapije da bi mogao hodati po svijetu bez vike, svađe, gorčine. Te terapije činile su samo to. Ja više nisam bio osoba. Hodao sam po svijetu ubijenih emocija. Jednog dana shvatio sam da tako više ne ide. Bacio sam sve te tablete. Na početku je bilo teško, jer teško je kontrolirati bijes koji je nastao iz tuge, strijepnje i straha. Počeo sam živjeti iz dana u dan. Zahvaljujući Bogu na svakom jutru koje sam osvanuo i zahvaljujući Bogu na svakoj noći koju sam zanoćio. No pravo izlječenje uslijedilo je kad sam shvatio da je moje dijete Božiji blagoslov. Tugu, strijepnju i strah zamijenila je sreća. Sreća što je mene Bog odabrao i posalo mi tako veliki blagoslov. Nakon toga moji problemi sa bijesom i depresijom postajali su sve manji da bi danas bili gotovo nezamijetni.
No danas znam i to što bih odgovorio nekom paru koji bi došao k nama za savjet zadržati dijete ili ga ubiti još u majčinoj utrobi.
Ako su naša djeca Božiji blagoslov abortirati dijete bilo bi kao da je Marija abortirala Isusa.
SVAKI JE ŽIVOT DAR, a naša djeca su POSEBNI DAR, i radost, a radost je plod ljubavi, a kad bi smo svi ljubili kao što ljube naša djeca bili bismo oaza nade, mira, radosti i ljubavi i zato ako znate da ćete dobiti takvo dijete, radujmo se zajedno, jer smo od Boga ljubljeni, a ljubimo da ljude činimo više ljudima , ljubeći ih i služeći im. Tako ćemo se osjećati kao IZABRANICI Božji.

Nadam se da ce vam se svidjeti.
bosancero
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 163
Pridružen/a: 09 svi 2005, 23:06

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Dinkic » 21 ožu 2013, 06:58

bosancero je napisao/la:Rođenje djeteta u obitelji predstavlja neizmjernu sreću i radost. No ima rođenja djece koja izazivaju tugu, strijepnju i strah. Rođenje moga sina Filipa upravo je u meni izazvalo te osjećaje kada mi je priopćeno da je moje djete vjerojatno dijete s nekim urođenim poremećajem. No, od prvog trenutka tog saznanja moja je misao bila što god da je ON je moje dijete. Kad sam ga prvi put uzeo u naručje i kad je svoje male i slabe prste stavio na moj kažiprst mene je preplavila ljubav za to malo, bespomoćno stvorenje, ali tuga, strijepnja i strah i dalje su ostali. Prihvatio sam ga kao Božji znak. U našim životima nešto
se treba mijenjati i Bog mi je poslao sina koji nas tome treba naučiti. No tuga, strijepnja i strah i dalje su bili prisutni. I ljubav. Jednog dana supruga je došla sa pričom o bračnom paru koji očekuju dijete i na ultrazvuku su uočeni određeni znakovi koji ukazuju da će njihovo dijete biti mongoloid kako se to onda govorilo. Njihova liječnica poslala ih je k mojoj supruzi za savjet. No nismo mogli reći zadržite dijete ili izvršite abortus. Nismo se usudili dati tako veliki savjet s kojim se toj obitelji mijenja život. Vidjeli su našeg Filipa i osjetili ljubav koju on nama pruža. Strijepnja i strah i dalje su bili prisutni u mom srcu. Moje dijete trebalo je operaciju na srcu kako bi moglo i dalje živjeti. A prepreke su bile velike jer moje dijete nikada neće zarađivati novce. Zašto da onda sistem ulagao u neproduktivnog člana društva koji će uvijek biti društvu na teret? – bila su razmišljanja nekih ljudi. Tada se umiješao Bog i uz pomoć neizmjerno dobrih ljudi moj Filip je i danas živ. Tugu, strijepnju i strah i dalje sam nosio u svom srcu. Ti osjećaji slomili su me jednog dana i postao sam bolesnik koji je dobijao terapije da bi mogao hodati po svijetu bez vike, svađe, gorčine. Te terapije činile su samo to. Ja više nisam bio osoba. Hodao sam po svijetu ubijenih emocija. Jednog dana shvatio sam da tako više ne ide. Bacio sam sve te tablete. Na početku je bilo teško, jer teško je kontrolirati bijes koji je nastao iz tuge, strijepnje i straha. Počeo sam živjeti iz dana u dan. Zahvaljujući Bogu na svakom jutru koje sam osvanuo i zahvaljujući Bogu na svakoj noći koju sam zanoćio. No pravo izlječenje uslijedilo je kad sam shvatio da je moje dijete Božiji blagoslov. Tugu, strijepnju i strah zamijenila je sreća. Sreća što je mene Bog odabrao i posalo mi tako veliki blagoslov. Nakon toga moji problemi sa bijesom i depresijom postajali su sve manji da bi danas bili gotovo nezamijetni.
No danas znam i to što bih odgovorio nekom paru koji bi došao k nama za savjet zadržati dijete ili ga ubiti još u majčinoj utrobi.
Ako su naša djeca Božiji blagoslov abortirati dijete bilo bi kao da je Marija abortirala Isusa.
SVAKI JE ŽIVOT DAR, a naša djeca su POSEBNI DAR, i radost, a radost je plod ljubavi, a kad bi smo svi ljubili kao što ljube naša djeca bili bismo oaza nade, mira, radosti i ljubavi i zato ako znate da ćete dobiti takvo dijete, radujmo se zajedno, jer smo od Boga ljubljeni, a ljubimo da ljude činimo više ljudima , ljubeći ih i služeći im. Tako ćemo se osjećati kao IZABRANICI Božji.

Nadam se da ce vam se svidjeti.


xx
Hvala tebi i tvojoj obitelji. Sretna sam što smo mi jedni drugima nepoznati ljudi i stranci postali povezani zahvaljujući našoj djeci, što zajedno otkrivamo radost života i zajedništva. :hug

Neka i današnji dan, dan naše djece bude radost i ponos. :srca
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."
Avatar
Dinkic
kraljevna bez zrna graska
 
Postovi: 2410
Pridružen/a: 13 pro 2004, 18:21
Lokacija: Zagreb

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la Ina66 » 21 ožu 2013, 08:27

Avatar
Ina66
kuhinjska fly lady
 
Postovi: 32569
Pridružen/a: 01 srp 2001, 23:45
Lokacija: Split

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la nadicab » 21 ožu 2013, 10:03

Dinkic je napisao/la:
bosancero je napisao/la:Rođenje djeteta u obitelji predstavlja neizmjernu sreću i radost. No ima rođenja djece koja izazivaju tugu, strijepnju i strah. Rođenje moga sina Filipa upravo je u meni izazvalo te osjećaje kada mi je priopćeno da je moje djete vjerojatno dijete s nekim urođenim poremećajem. No, od prvog trenutka tog saznanja moja je misao bila što god da je ON je moje dijete. Kad sam ga prvi put uzeo u naručje i kad je svoje male i slabe prste stavio na moj kažiprst mene je preplavila ljubav za to malo, bespomoćno stvorenje, ali tuga, strijepnja i strah i dalje su ostali. Prihvatio sam ga kao Božji znak. U našim životima nešto
se treba mijenjati i Bog mi je poslao sina koji nas tome treba naučiti. No tuga, strijepnja i strah i dalje su bili prisutni. I ljubav. Jednog dana supruga je došla sa pričom o bračnom paru koji očekuju dijete i na ultrazvuku su uočeni određeni znakovi koji ukazuju da će njihovo dijete biti mongoloid kako se to onda govorilo. Njihova liječnica poslala ih je k mojoj supruzi za savjet. No nismo mogli reći zadržite dijete ili izvršite abortus. Nismo se usudili dati tako veliki savjet s kojim se toj obitelji mijenja život. Vidjeli su našeg Filipa i osjetili ljubav koju on nama pruža. Strijepnja i strah i dalje su bili prisutni u mom srcu. Moje dijete trebalo je operaciju na srcu kako bi moglo i dalje živjeti. A prepreke su bile velike jer moje dijete nikada neće zarađivati novce. Zašto da onda sistem ulagao u neproduktivnog člana društva koji će uvijek biti društvu na teret? – bila su razmišljanja nekih ljudi. Tada se umiješao Bog i uz pomoć neizmjerno dobrih ljudi moj Filip je i danas živ. Tugu, strijepnju i strah i dalje sam nosio u svom srcu. Ti osjećaji slomili su me jednog dana i postao sam bolesnik koji je dobijao terapije da bi mogao hodati po svijetu bez vike, svađe, gorčine. Te terapije činile su samo to. Ja više nisam bio osoba. Hodao sam po svijetu ubijenih emocija. Jednog dana shvatio sam da tako više ne ide. Bacio sam sve te tablete. Na početku je bilo teško, jer teško je kontrolirati bijes koji je nastao iz tuge, strijepnje i straha. Počeo sam živjeti iz dana u dan. Zahvaljujući Bogu na svakom jutru koje sam osvanuo i zahvaljujući Bogu na svakoj noći koju sam zanoćio. No pravo izlječenje uslijedilo je kad sam shvatio da je moje dijete Božiji blagoslov. Tugu, strijepnju i strah zamijenila je sreća. Sreća što je mene Bog odabrao i posalo mi tako veliki blagoslov. Nakon toga moji problemi sa bijesom i depresijom postajali su sve manji da bi danas bili gotovo nezamijetni.
No danas znam i to što bih odgovorio nekom paru koji bi došao k nama za savjet zadržati dijete ili ga ubiti još u majčinoj utrobi.
Ako su naša djeca Božiji blagoslov abortirati dijete bilo bi kao da je Marija abortirala Isusa.
SVAKI JE ŽIVOT DAR, a naša djeca su POSEBNI DAR, i radost, a radost je plod ljubavi, a kad bi smo svi ljubili kao što ljube naša djeca bili bismo oaza nade, mira, radosti i ljubavi i zato ako znate da ćete dobiti takvo dijete, radujmo se zajedno, jer smo od Boga ljubljeni, a ljubimo da ljude činimo više ljudima , ljubeći ih i služeći im. Tako ćemo se osjećati kao IZABRANICI Božji.

Nadam se da ce vam se svidjeti.


xx
Hvala tebi i tvojoj obitelji. Sretna sam što smo mi jedni drugima nepoznati ljudi i stranci postali povezani zahvaljujući našoj djeci, što zajedno otkrivamo radost života i zajedništva. :hug

Neka i današnji dan, dan naše djece bude radost i ponos. :srca


SRETAN NAM SVIMA OVAJ DAN!!!
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17492
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la ruzicabon » 21 ožu 2013, 15:03

Dolazim ko padobranac samo da vam svima čestitam vaš dan :kiss :luv
ja se krećem u krug..odlazim i vraćam se ..
Avatar
ruzicabon
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 4259
Pridružen/a: 04 stu 2005, 03:48
Lokacija: SB

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la olja2208 » 21 ožu 2013, 15:09

ruzicabon je napisao/la:samo da vam svima čestitam vaš dan :kiss :luv
i ja! :buket :luv :srca
S. 2007. G. 2010. V. 2012. P. 2014.
slika
Avatar
olja2208
ja bih htjela imati more 24 sata
 
Postovi: 5662
Pridružen/a: 09 ruj 2007, 23:08

Re: DOWNICI VII. 2012/2013.

PostPostao/la pinky » 21 ožu 2013, 16:18

i ja sam vas dosla cmoknuti i cestitati :* :*
i strasno me ljuti sto nijedan portal (osim ako sam slucajno propustila, al bojim se da nisam) nije spomenuo ovaj dan. A za svakakve gluposti imaju vremena.
dvije ICSI divote...
slika
Avatar
pinky
rodila 6.5kg i metar djece
 
Postovi: 1879
Pridružen/a: 28 lip 2005, 11:13
Lokacija: Dalmacija

PrethodnaSljedeća

Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.

cron