kod mojih s tatine strane nikad nije kuhala moja baka, nego moja prabaka. e to je bila kuhinja. na peći na drva naravno usred ljeta ako treba, svaki dan friška juha, svaki dan cijeli ručak od a do ž. od nekih posebnih jela, mogu izdvojit tačkrle s pekmezom (tako smo mi to zvali), naglo kiseljene krastavce koji su uvijek bili prefini, temfane krumpire, ali ona je jednostavno kuhala na neki svoj način u tom svom ambijentu i to je sve bilo tako posebno.
zima, mi se budimo ispod perina u hladnoj sobi i onda se prebacimo u grijanu kuhinju, a tamo na šporetu bijela kava, krumpiri u ljusci i hladetina, ma da mi se na tren vratit u to doba
s mamine strane je kuhala baka, ona je znala neviđeno ispohat meso, predivno ispeč jaje da ne bude slinavo, napravit prefina variva. ali je isto tako bila jako vješta u rezanju pečenog praseta i janjetine. znam da su uvijek svi pričali da kad ona nareže prase da komadi budu ko kolači
i odlično je pravila hladetinu, odlično!!!
moji klinci kod sveki traže da im skuha puding ili hrenovke, eto to je otprilike njezin domet
grozna sam
kod moje mame vole isto pohano meso i njezine kuhano-pečene krumpire, njezin bolonjez, i jako vole kako ona pravi rižota, stvarno to uvijek posebno napravi bez obzira je li s povrćem ili i s mesom. vole njezin kolač s lješnjakom i one neke čokoladne kocke s rogačem, moj se mali davi u tome, to uvijek naruči kad dolazimo