Nisam se dosad predstavljala. Luka se rodio (carski) u 33 tjednu, početkom godine. Sada ima 3 mjeseca (korekcija -7 tjedana)
Sve je ok. Nakon izlaska iz bolnice nakon skoro mjesec dana, doma smo uspostavili dojenje (jako sam ponosna na to) i on lijepo napreduje. Bili na Goljaku na handlingu, okulist ok, ortoped i neuropedijatar su na redu u petom mjesecu... Dosta plače jer je osjetljiv na neke stvari koje ja jedem, pa onda ja pazim sto jedem pa onda on manje place.
Ono sto zelim pitati/podijeliti s vama je tema: šetanje.
Već dva tjedna nakon izlaska iz bolnice pedijatrica je rekla da mozemo van i to je bilo super. Bio je u jastuku i tada mi je to bilo savršeno super. Ubundam ga, utoplim on zanjonja i idemo van... Sada je drugacije. Vec neko vrijeme se ne druzim s jastukom, draze mi je da je slobodan i da se giba.
Setnja mi je jako stresna. Ako ga stavim uspavanog bzo se probudi i place. Vise voli spavati na boku nego na ledjima. Ako je budan, ne mogu ni izaci van.
Cini mi se da su mu kolica prevelika - ima oko 3500g. Ja bih na njegovom mjestu posizila da me stave u nekakvu skatulju i voze naokolo.
Imam osjecaj da propustam setanje ako ne odem van na lijepi dan, a zapravo mi je setnja stresna i meni treba oporavak nakon nje...
Kakva su vasa iskustva?