Jučer smo primili svoj prvi službeni dar od Djeda Mraza i reakcija je bila super. Djedica ju pita jel bila dobra a ona ga pogleda širom otvorenih očiju i zgrabi s obje ruke svoj veliki veliki poklon
. Defektologica ju je pratila i vrištala je od smjeha totalno oduševljena Leinom reakcijom a mi smo ostali bez teksta
Narednih nekoliko minuta nismo je mogli odvojiti od vreče velike kao pola Lee sve je ispipkavala, šuškala i baš se istinski veselila poklonu.
Ovaj sam put (prvi put) uspjela dovući i MM na neki događaj vezan uz djecu s PP pa je tako on ostao ušokiran jer cjelo vrijeme se svadimo kakvo je Leino stanje. Ja tvrdim da nije tako loše bez obzira na sve a on da je ona najgore moguće i da nemre gore! No nakon što je jučer upoznao puno klinaca koji su zaista mnogo gore nego naša princeza imao je oči pune suza i totalno se promjenio u stavu prema njoj. Ponekad mi je zaista teško jer gubim dragocjenu energiju uvjeravajući ga da nije sve tak crno
- mislim da se nikad nebu pomirio da je Lea djete s PP i da nam se život promjenio u potpunosti. Stalno cvili kako nam život više nema smisla,Obožava putovat i nije bilo vikenda da nas nije negdje bilo.Imao je velike planove kojih se nažalost djelomično mora odreči (barem djelomično) ili možda samo trenutno jer Lea treba jedan drugi tempo. A njemu to jako teško pada.
Eto malo sam se pojadala al baš me zanimaju vaša iskustva ima li itko sličnih problema ili vi imate razumne muževe