nadicab je napisao/la:Očito da nisi naletila na stručnjaka koji zna (što me uopće ne čudi).
Već mjesecima razmišljam upravo ovako kako si navela u toj rečenici. I mm i ja zadnjih tjedana razmišljamo da prekinemo s dijelom rehabilitacija u koje je uključen Matej. Na te rehabilitacije odlazimo više od godinu dana, vidimo da rehabilitatori u toku tih 45 minuta nemaju baš neki jasan plan rada, rezultati takve rehabilitacije su prilično jadni, a Matej i mi izmaltretirani i umorni. Često puta nakon takve rehabilitacije pomislim da bi bilo bolje da smo ostali kod kuće i prošetali po zraku, bilo bi korisnije i zdravije. A bili bismo i odmorniji za terapije koje daju neke rezultate.
Živcira me rečenica koju sam par puta čula na radnoj terapiji na Goljaku: "Pa ne znam više šta da radim s tobom." Zar su zaista sva djeca na terapijama tako mirna, zainteresirana, poslušna i suradljiva samo Matej pokušava sići sa stolice i odbija sudjelovati u većini igri koje mu se ponude.
Matej je danas bolestan, to je posljedica susreta s bolesnim djetetom na Goljaku. Zato danas nismo išli na radnu th koju imamo svaka dva tjedna. Za dva tjedna nećemo ići jer smo na putu i od jedne teerapije do druge nakupi se 6 tjedana. I pitam se čemu uopće ići i jednom u 6 tjedana?
Mislim ovako izdržati do lipnja, onda ionako dolaze praznici, a na jesen vidjeti kako i šta - ovo mi zbilja nema smisla jer nema rezultata.
I još, Matejev velik problem su višestruka oštećenja - nedonošenost, gluhoća, autistične crte u ponašanju (kako ih je opisala psihologica), teže zaostajanje u razumijevanju okoline...I zapravo nema institucije niti stručnjaka koji bi koliko-toliko mogao savjetovati što uopće raditi s njim i gdje ići na rehabilitaciju već ovako lunjamo okolo u nadi da će netko nešto dobro uraditi.