Postao/la montenegrina » 21 svi 2009, 19:13
"Bicu tu kad ti zatrebam, ja cu biti tu. Nije vazno koliko daleko ili blizu budem, doci cu trceci." - Petar Pan
Nekad bih samo da šetam po kiši… Da brojim korake i ćutim. Sama.
Nisu nam trebali pričati bajke o raju, sada od života očekujemo previše…
Nije mi se desilo ništa loše, ali sam čula neke loše vesti. Koje se dešavaju drugima.
Život nema opravdanja. Eto, tek tako te razbije…
Spustim glavu i krenem…Ogrnem se mrakom…
Kao da pada kiša, iako pljušti tuga…